Kad je u pitanju sudbina školskog broda „Jadran“, posjet predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića Zagrebu i predsjedniku Republike Hrvatske Zoranu Milanoviću, nije donio ništa novo. Milatović je ponovio kako je faktičko stanje da je „Jadran“ crnogorsko vlasništvo, a Milanović se usmjerio na prijedlog kako bi bilo dobro da školskim brodom starim 90 godina zajedno upravljaju dvije države. „Uobičajeno jaka hrvatska argumentacija o hrvatskom vlasništvu nad brodom nikada nije rezultirala pomakom prema tome da Crna Gora doista Hrvatskoj vrati njezin brod. Možda je doista vrijeme da dvije članice NATO-a sklope sporazum koji će zadovoljiti obje strane“, rekao je ravnatelj Hrvatskog pomorskog muzeja u Splitu Ljubomir Radić. Milanovićev prijedlog o zajedničkom upravljanju i nije nov.

Na prvo školsko krstarenje ‘Jadran’ je zaplovio u lipnju 1934., a do 1941. godine sedam puta plovio je s kadetima Pomorske vojne akademije i Stručne časničke škole u Dubrovniku. FOTO: Arhiva Hrvatskog pomorskog muzeja u Splitu

Čulo ga se i tijekom kolovoza. Ali odmah je uslijedio i vrlo jasan odgovor tehničkog premijera Crne Gore Dritana Abazovića kako „zajedničko upravljanje brodom ne dolazi u obzir“. Hrvatska protestna nota upućena Crnoj Gori početkom kolovoza tako nije dala nikakav rezultat. Crna Gora još nije spremna vratiti Hrvatskoj školski jedrenjak za obuku pomorskih kadeta bivše Jugoslavenske ratne mornarice (JRM) koji je od 2006. godine sastavni dio njezine mornarice. „Jadran“ se od rujna 1990. nalazio na remontu u Mornaričko-tehničkom zavodu u Tivtu, gdje je dočekao početak agresije na Hrvatsku. „Uskoro su mu se pridružila i većina ratnih brodova JRM-a koji su iz hrvatskih luka otplovili u crnogorske vode. Ovo nepravedno prisvajanje hrvatske imovine nikada nije kasno ispraviti“, naglašava i nada se Radić.

Baze ovog broda uvijek su bile u Splitu, Divuljama, Šibeniku i Dubrovniku, što pokazuje ‘Jadranovu’ pripadnost hrvatskim lukama

„Uobičajeno je priča oko ‘Jadrana’ glasnija na okrugle obljetnice, dok je u razdoblju između njih zatišje, uz pokoju buru u čaši vode“, kazuje Radić. „Tako je uz 80. obljetnicu MORH-ov Savjet za sukcesiju vojne imovine objavio ‘Bijelu knjigu’ o školskom brodu ‘Jadran’. Te 2013. Hrvatski pomorski muzej je organizirao izložbu fotografija iz svoga fundusa pod nazivom ‘SOS za ‘Jadran’’’, uz nazočnost čelništva HRM-a i Savjeta za sukcesiju. ‘Bijela knjiga’ tiskana je u 100 primjeraka, klasificirana kao svojevrsni povjerljivi dokument koji bi trebao poslužiti cilju – povratku broda ‘Jadran’ u matičnu luku Split. Ali ništa se nije dogodilo. Možda bi bilo pametnije da se knjigu učinilo javno dostupnom te se upoznala javnost s problematikom i argumentima zašto je ‘Jadran’ hrvatski, a ne crnogorski. Treba imati na umu da su prošle 33 godine od kada je brod otišao u Tivat. Dobar dio hrvatske javnosti nije senzibiliziran s tom pričom. Za razliku od slučaja s brodom ‘Tijat’ ili nekim drugim brodovima koje se pokušava spasiti i time očuvati hrvatsku pomorsku baštinu kroz formu očuvanja cijelog broda“, ističe Radić. „Bijela knjiga“ je doista na 256 stranica donijela sve bitne činjenice o „Jadranu“ od ideje do realizacije, popis njegovih putovanja do 1990. i hrvatske argumente za povratak broda. Baze ovog školskog broda uvijek su bile u Splitu, Divuljama, Šibeniku i Dubrovniku, što pokazuje „Jadranovu“ pripadnost hrvatskim lukama od svečanosti primopredaje broda Kraljevskoj mornarici 6. rujna 1933. u splitskoj luci. Zapovijedanje brodom uglavnom je povjereno Hrvatima. Prvi zapovjednik je bio kapetan fregate Nikola Krizomali. Projektant broda je Hrvat Josip Škarica iz Rijeke. „Ta studija nije samo povjesnica bez pravne podloge. Na 40 stranica ‘Bijela knjiga’ donosi problematiku sukcesije vojne imovine, iz čega se vidi da je najveći broj brodova bivše mornarice koji su završio u Boki kotorskoj, Crna Gora kasnije prodala bez da se provela podjela imovine među državama koje su proizašle iz SFRJ“, naglašava Radić. Crna Gora je u vojnom proračunu bivše SFRJ sudjelovala s prosječno 1,9 posto, a nakon raspada Jugoslavije domogla se čak 86 posto nekadašnjeg brodovlja i opreme JRM-a.

Ravnatelj Hrvatskog pomorskog muzeja u Splitu Ljubomir Radić kraj makete ‘Jadrana’ koji ima posebno mjesto u 120 godina tradicije obuke pomoraca. FOTO: Arhiva Hrvatskog pomorskog muzeja u Splitu

Iako su potkraj 2021. Hrvatska i Crna Gora postigle suglasnost o osnivanju međudržavne komisije za rješavanje problema broda „Jadran“, iako je, nakon cjelovitog remonta 2017., jedrenjak „Jadran“ iz Tivta prebačen na neugledni vojni vez luke Bar, gdje je pretrpio oštećenja u jednom nevremenu, iako više ne plovi po Boki kotorskoj, niti sudjeluje na lokalnim feštama, a na njemu nema ni učenika Pomorske škole iz Kotora, Crna Gora je ovog ljeta odlučila svečano obilježiti njegovu 90. obljetnicu. To je bio povod da je početkom kolovoza 2023. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova uputilo protestnu notu Crnoj Gori, jer obilježavanjem 90. obljetnice broda „svojata tuđu imovinu protivno uobičajenim uzusima međunarodnog prava i europskih vrijednosti’’. Ministarstvo upozorava da „Ugovor o pitanjima sukcesije koji daje pravni okvir i obvezuje države nastale raspadom SFRJ da riješe pitanje vojne imovine“ te očekuje da Crna Gora potvrdi vlasništvo Hrvatske nad tim brodom i da joj ga preda“. Na to je tehnički premijer Crne Gore Dritan Abazović odmah odgovorio kako „Hrvati moraju znati da Crna Gora raspolaže svojom imovinom kako misli da treba“. Poziv Zagreba Podgorici da prioritetno pristupi bilateralnom rješenju sudbine školskog jedrenjaka „Jadran“ i izbjegne jednostrane aktivnosti, ostao je bez odgovora i nakon Milatovićeva posjeta Zagrebu. Znači li to da će uslijediti obostrana šutnja bez obostranih napora da se problem riješi sve do obilježavanja 100. obljetnice broda?

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović i hrvatski predsjednik Zoran Milanović, koji je predložio da dvije države skupa upravljaju brodom. FOTO: Robert Anic/PIXSELL

Zašto je „Jadran“ značajna priča hrvatske pomorske tradicije? „Hrvatska je kao primorska i pomorska zemlje, bez obzira na to unutar kojih se državnih cjelina nalazila, oduvijek razvijala obuku novih generacija pomoraca. Već 120 godina traje tradicija obuke pomoraca koja se može smatrati suvremenom, obuke na školskim brodovima jedrenjacima“, ističe Ljubomir Radić. „Na inicijativu Izidora Kršnjavog, pročelnika za nastavu i bogoštovlje u vladi Kraljevine Hrvatske i Slavonije, 1894. kupljena je jahta ‘Margita’ za potrebe Pomorske škole u Bakru, prvi brod za izobrazbu pomoraca u hrvatskom pomorskom školstvu. U nizu brodova na kojima će se hrvatski pomorci obučavati nakon ‘Margite’, posebno mjesto zauzima biser među školskim brodovima – jedrenjak ‘Jadran’. Na poticaj organizacije Jadranska straža, utemeljene 1922. sa sjedištem u Splitu, krenulo se u prikupljanje sredstava za izgradnju školskog broda. Po cijeloj Kraljevini Jugoslaviji osnivale su se organizacije i podružnice Jadranske straže u kojima s prikupljao novac za izgradnju školskog broda tadašnje Kraljevske ratne mornarice. Jedrenjak je izgrađen u brodogradilištu H.C. Stulcken Sohn u Hamburgu, prema nacrtima Josipa Škarice iz Rijeke. Brod je porinut u more u lipnju 1931., ali je dovršen 1933. jer je bilo problema s plaćanjem. Za prvog zapovjednika postavljen je kapetan fregate Nikola Krizomali koji je preuzeo brod u Hamburgu i njime prvi put uplovio u Jadran 16. srpnja 1933. U flotnu listu brod je upisan u kolovozu, a svečana primopredaja broda i zastave Kraljevskoj mornarici Jadranske straže odvijala se tri dana, nakon što je jedrenjak stigao u Split 6. rujna 1933.“, kazuje Radić.

Jedrenjak je izgrađen u brodogradilištu H.C. Stulcken Sohn u Hamburgu, prema nacrtima Josipa Škarice iz Rijeke, a dovršen je 1933.. FOTO: Arhiva Hrvatskog pomorskog muzeja u Splitu

Školski jedrenjak „Jadran“ tipa barkantin izgrađen je od čelika zakivane konstrukcije. Dužine je 41 metar, preko svega ukupno 60 metara, širine 8,9 metara, visine 4 metra, s gazom od 4,2 metra. Pokretao ga je dizelski motor marke MAN, snage 276 kW, a najveća brzina motornim pogonom bila je 9 čvorova. Ima tri jarbola i 17 jedara, ukupna površina jedara iznosila je 800 četvornih metara. „Jadran“ je na prvo školsko krstarenje zaplovio u lipnju 1934. Do 1941. godine sedam je puta plovio s kadetima Pomorske vojne akademije u Dubrovniku i kadetima Stručne časničke škole u Dubrovniku. Tijekom Drugog svjetskog rata preuzimaju ga Talijani i daju mu ime „Marco Polo“. Potpuno devastiran dočekao je kraj rata u Veneciji. Potpuno je obnovljen u Mornaričko-tehničkom remontnom zavodu u Tivtu 1947., uz pomoć hrvatske brodograđevne industrije. Od 1949. je u sastavu Vojno pomorskog školskog centra u Divuljama, kod Trogira, a potom u sastavu Mornaričke vojne akademije u Splitu. Od 1956. matična luka mu je Split. Od uplovljavanja u Jadran 1933. do 1990. isplovio je na dvanaest školskih putovanja izvan Jadrana i Sredozemlja.

Prvi i doživotni predsjednik ‘Jadranske straže’ bio je Hvaranin Juraj Biankini, politički aktivan kritičar austrijske uprave u Dalmaciji

Što je bila danas uglavnom zaboravljena Jadranska straža? Radi se o hrvatskoj pomorskoj i propagandističkoj udruzi sa snažnom jugoslavenskom orijentacijom. Osnovana je 1922. u Splitu na inicijativu istaknutih splitskih i hrvatskih političara Juraja Biankinija i Ive Tartaglie, radi kulturnog, gospodarskog i općeg unaprjeđenja Jadranskog mora i primorja. Nastala je u vrijeme talijanske okupacije Istre, Rijeke, Zadra i jadranskih otoka i predstavljala je branu talijanskim političkim i teritorijalnim aspiracijama na jadranskoj obali i bila usmjerena na obranu zemlje i zaštitu njezinih nacionalnih interesa na moru. Očuvanje nacionalnih obilježja i pomorske tradicije zemlje, širenje svijesti i važnosti Jadranskog mora, unaprjeđivanje njegova iskorištavanja i razvoj jadranske orijentacije države, bile su značajni ciljevi ove organizacije, koja je s uspjehom djelovala po cijeloj državi. Sa 700 ogranaka na obali, u Zagrebu, u unutrašnjosti, u Sarajevu, Beogradu, sve do Banata i Velikog Bečkereka (Zrenjanina), s 180.000 članova u podružnicama širom Kraljevine, 1939. Jadranska straža je najbrojnija organizacija u državi.

‘Bijela knjiga’ o ‘Jadranu’ bila je tiskana u 100 primjeraka i klasificirana kao povjerljivi dokument koji je trebao poslužiti povratku broda

Prvi i doživotni predsjednik bio joj je Hvaranin Juraj Biankini. Biankini je bio politički aktivan u Dalmatinskom saboru i bečkom parlamentu kao oštar kritičar austrijske uprave u Dalmaciji. Nakon Biankinijeve smrti 1928., na čelu Jadranske straže naslijedio ga je odvjetnik i dugogodišnji gradonačelnik Splita Ivo Tartaglia, likovni kritičar i kolekcionar, prvi ban Primorske banovine, začetnik izgradnje Ličke pruge i povezivanja Splita s unutrašnjosti Hrvatske. Jadranska straža je dobrovoljnim prilozima 1933. sagradila školski brod „Jadran“ za potrebe Kraljevske ratne mornarice. Svojim programom „Čuvajmo naše more“, nikada prije i nikada kasnije nije postojala utjecajnija pomorska organizacija od Jadranske straže. Razvijala je bogatu publicističku djelatnost, a od 1923. do 1941. u Splitu je objavljivala mjesečnik „Jadranska straža“.

Svečana primopredaja broda i zastave Kraljevskoj mornarici Jadranske straže odvijala se tri dana, nakon što je 6. rujna 1933. jedrenjak stigao u Split. FOTO: Arhiva Hrvatskog pomorskog muzeja u Splitu

Jadranska straža je veliku i detaljnu fotoreportažu s dočeka školskog broda „Jadran“ u splitskoj luci 6. rujna 1933. objavila usporedo na latinici i ćirilici. Na vidnom mjestu je nadahnuti govor predsjednika Glavnog odbora Jadranske straže Ive Tartaglie, koji je naglasio da će brod omogućiti pomorcima „stručno znanje s potrebnom praksom“ i doprinijeti „osiguranju pomorske granice i izgradnji obrambene flote“. Svečanom događaju, primopredaji „Jadrana“ Kraljevskoj ratnoj mornarici, kojeg je s oduševljenjem pozdravilo nekoliko tisuća Splićana, uz šum hidroaviona iz Divulja, akrobatskog aviona „Sarajevo“, zviždanje sirena s brodova i tvornica, klicanje građana, u špaliru bijelih jedrilica „Labuda“ i „Yachting kluba“ i čamaca veslačkog kluba „Gusar“, nazočili su brojni ministri, narodni poslanici i senatori, izaslanici Jadranske straže iz Osijeka, Banata, Beograda, Velikog Bečkereka, komandant mornarice admiral Nikola Stanković i splitski biskup Kvirin Klement Bonefačić. Zastavu je primio zapovjednik „Jadrana“, kapetan fregate Nikola Krizomali. Sudionici su s dva broda otplovili i do Starigrada na otoku Hvaru da bi tamo, na rodnoj mu kući, otkrili spomen-ploču prvom predsjedniku, „narodnom borcu za slobodu jadranske obale“, novinaru i publicisti Juraju Biankiniju.

Školski jedrenjak ‘Jadran’ tipa barkantin izgrađen je od čelika zakivane konstrukcije. FOTO: commons.wikimedia.org/ MC3 Matthew D. Leistikow