U dubrovačkoj Umjetničkoj galeriji u toku je izložba „Praznina – izbor iz hrvatske fotografije 21. stoljeća“, osmišljena prema autorskoj koncepciji više kustosice Petre Golušić. Odabrala je petnaest hrvatskih umjetnika koji zastupaju tek segment hrvatske vizualne scene 21. stoljeća, ali su aktivni na domaćoj fotografskoj umjetničkoj sceni. Prema tumačenju Petre Golušić, „eksponati/radovi nastali su u odmaku od tjelesnog prisustva čovjeka i izdvojeni su iz serija od kojih ga neke sadrže“. Predstavljeno je stvaralaštvo Jelene Blagović, Borisa Cvjetanovića, Petra Dapca, Sandra Đukića, Marka Ercegovića, Davora Konjikušića, Igora Kuduza, Antuna Maračića, Ane Opalić, Marine Paulenka, Jasenka Rasola, Davora Sanvincentija, Sofije Silvije, Sandre Vitaljić i Borka Vukosava.

Za autoricu, radovi odabranih umjetnika svjetskog su nivoa te „jasno i odrješito progovaraju o ključnim i nužnim teritorijima pojedinca i svih njegovih struktura, mreža, područja koje stvara i tvori. Polazišta su antropološka, društvena, politička, osobna, i tako unedogled. Ima ih jako puno i jezgrovita su u otvorenosti – slojevita u mišljenju i jasna u stavu od kojeg se odustaje u smislu – praznine“. Treba ipak istaknuti kako je temu odsutnosti – koja je značenjski vrlo bliska temi praznine – već 1999. u teoriju i kritiku suvremene hrvatske umjetničke prakse uveo povjesničar umjetnosti Zvonko Maković sa svojom koncepcijom za porečki Annale. No problemi koje umjetnici dijele nisu se promijenili i referiraju se na opća i subjektivna mjesta i doživljaj praznine u današnjem svijetu, društvu, odnosima i našoj unutrašnjosti.

U koncepciji izložbe radovima se također naglašava mentalna energija, obilježavaju se opći procesi, objektivno – apsolutni razumljiv duh u problematici zbiljskog i slično. „Kazuje se motivima detalja i onima koji to nisu. Ogoljava se mikrokozmos interijera i eksterijera svijeta; prostiru se u jednostavnosti predjeli urbanog, prirodnog, osobnog i drugog prostora. Minimalistička percepcija pojedinačnog tvori univerzalni vizualni govor odmaknut od složene gramatike. Kodovi označavaju kretanje prema praznini, postojanje u njoj i njezinim proredima, na rubovima. Svjedoče je. Oni su praznina“, navodi u tekstu kataloga Petra Golušić. Odabrane fotografije snažno djeluju na promatrača i fotografi su predstavljeni natprosječno dobrim radovima, čime se potvrđuje dobar izbor autorice, a njezin predgovor ima karakter eseja o fotografiji, gdje tekst nosi i književnu kvalitetu. Drugim riječima, autorica nije ponudila stereotipni tekst koji je hermetičan za čitatelja i koji tipičnog posjetitelja izložbe odbija od galerijskog kvalitetnog sadržaja.

Izložba je sociološki zanimljiva i po tomu što je autorica koncepcije ispitivala građane Slanog i Dubrovnika, ali i filozofe, profesore, pisce, kustose i arhitekte što je za njih praznina i te je odgovore ponudila u katalogu. Praznina je u pejzažu, zemlji, gradu, ljudima, zraku, emocijama… Rijetko iskustvo kad se radi o pisanju o suvremenoj hrvatskoj fotografiji.