Od sada će napokon brojni hrvatski glazbenici dobiti mogućnost institucionalne podrške za svoj proboj u svijet. Takvi i slični uredi postoje gotovo u svakoj uređenoj državi i bave se distribucijom kvalitetne nacionalne popularne glazbe u druge zemlje, povezuju se s drugim uredima s istom namjenom te predstavljaju odabrane najkvalitetnije izvođače u aktualnoj godini na festivalima i glazbenim prezentacijama. Pružaju ono što je mnogim glazbenicima i te kako bilo potrebno – konkretnu podršku!

Ured za izvoz glazbe Hrvatska / We Move Music Croatia je neprofitna udruga koju su osnovali Hrvatska glazbena unija (HGU), Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava (HUZIP), Hrvatska udruga orkestralnih i komornih glazbenika (HUOKU) i Hrvatska udruga istaknutih glazbenika (HUIG). Tim Ureda za izvoz glazbe Hrvatska čine Dražen Baljak, Mirko Burazer, Davor Drezga, Frane Tomašić i Ante Zvonimir Stamać, kojega smo pitali kako će postići jedan od ciljeva tog ureda, a to je podrška glazbenicima na turnejama i nepristrano predstavljanje hrvatske glazbene scene glazbenim profesionalcima u inozemstvu. „U planu su zasad dva osnovna modela sufinanciranja izvođača. Prvi se odnosi na sufinanciranje troškova nastupa na showcase festivalima, a drugi na sufinanciranje troškova turneja. Model sufinanciranja turneja preuzet ćemo od drugih Export Officea u skladu s praksama članova EMEE-a (European Music Exporters Exchange). Želimo, prije svega, otvoriti dijalog prema izvođačima koji već sviraju turneje, da čujemo njihova iskustva i potrebe. Nakon što analiziramo informacije koje od njih dobijemo i usporedimo ih s postojećim modelima drugih Export Officea, odlučit ćemo o najboljem modelu da se sredstva što ravnopravnije distribuiraju. Što se tiče nepristranosti, ona se odnosi na model kojim ističemo određene izvođače u sekciji On The Move. Naš fokus ne može biti na preko 500 izvođača na sceni, neće nas nitko shvatiti ozbiljno ako promoviramo sve, moramo internacionalnim profesionalcima predstaviti neki suženi izbor, najbolje od naše scene. Bitno nam je da nismo ti koji biraju koji su to izvođači i zato podržavamo sve one izvođače koji sviraju turneje internacionalnoj publici izvan zapadnog Balkana i preuzimamo izbor showcase festivala, a prijave na showcase festivale komuniciramo svim izvođačima. Tako da svi imaju priliku biti istaknuti. Ako nekog izvođača npr. Tallin Music Week izabere da svira na ‘lineupu’, on automatski postaje izvođač kojeg mi promoviramo, nebitno o tome što bilo tko od nas u uredu o njemu mislio. Kad i ako dođe do trenutka da previše izvođača pokušavamo promovirati, odnosno da ovaj model treba dodatno filtrirati, oformit ćemo vanjsko tijelo glazbenih stručnjaka koji nemaju direktne veze s izvođačima, a koje će donositi te odluke“, objasnio je Ante Zvonimir Stamać.

Tako je u njihovoj bazi hrvatskih glazbenika koji su uspjeli prodrijeti na europsko tržište, već sada više od 20 izvođača, među kojima su: nemanja, Fran Vasilić, FreeKind, Nemeček, Irena Žilić, Žen, Tus Nua, Killed A Fox, Manntra, Sara Renar, Seine, Trophy Jump, The Screaming Wheels itd. Da bi bilo jasnije, Music Export Office ne bira izvođače po vlastitom ukusu, već pomaže izvođačima koji su ostvarili već neki uspjeh na globalnoj sceni, što nam je potvrdio i Mirko Burazer koji se nadovezao na svog kolegu Stamaća: „Bitno je naglasiti da mi ne biramo, mi smo servis. Izvođači će primati obavijesti o otvorenim pozivima vezanim za showcase festivale na koje će se imati priliku prijaviti. Oni koji budu odabrani od showcase festivala, javit će se našem uredu za dodatnu financijsku, logističku, pravnu i svu ostalu potrebnu pomoć. Odabir je na showcase festivalima, a ne na nama. Drugi tip sufinanciranja je otvoreni poziv za sve bendove i izvođače koji planiraju turneju po Europi ili svijetu, ali ne i u regiji. Oni će se moći javiti na kontinuirano otvoreni natječaj i mi ćemo ih jednako podržati. Ako se za budžet koji smo oformili za turneje javi veći broj zainteresiranih izvođača, na temelju prijava i razgovora posebno oformljeno tijelo glazbenih stručnjaka, koji nisu članovi našeg ureda, odabrat će one najbolje. Tu bih naglasio sekciju ‘On The Move’. To su glazbenici koji su samostalno u posljednje četiri godine sudjelovali na showcase festivalima, bili na europskoj turneji ili postigli značajniji glazbeni uspjeh u inozemstvu. Njih smo dodatno eksponirali na svojoj web stranici wemovemusic.hr.“

Glazbenog kritičara Bojana Mušćeta pitali smo koliko je za hrvatsku glazbenu scenu važno pokretanje Music Export Officea. „Svaki institucionalni pomak je važan, pa tako i pokretanje Music Export Officea. Uspjesi ili barem koncerti naših izvođača na nekim drugim scenama isključivo su plod njihove želje za probojem i agilnosti ili manevara njihovih menadžera. Kako se sve više izvođača izražava na engleskom jeziku, onda je želja za međunarodnim dosezima očita, a s pokretanjem svojevrsnog glazbenog akceleratora kao što je Music Export Office, neki procesi mogu bili olakšani. Jer broj fanova na streaming servisu i pjesme u trendingu YouTubea prolazna su kategorija koja treba biti ovjerena nastupima, a onda i zanimanjem međunarodne publike za te nastupe“, smatra Mušćet. Koliko, po njegovu mišljenju, danas na hrvatskoj glazbenoj sceni ima izvođača koji svojom kvalitetom mogu parirati svjetski poznatim glazbenicima? „Hrvatska glazbena scena prilično je disperzivna, no na njoj ima izvođača koji ne samo da pariraju onima iz svijeta, nego ih svojim autorstvom umnogome nadilaze. Pritom ne moraju nužno pjevati na engleskom jeziku, ali moraju nastupati. To je osnovni preduvjet – kontinuitet nastupa. Mnogo mladih izvođača ima inicijalni potencijal za korak dalje, no ako nastupaju simbolično ili rekreativno, uzalud sva podrška. Kvaliteta pjesama je onda u istom rangu kao i promocijsko-marketinška djelatnost. I jedno i drugo može, a i ne mora biti katapult za neki međunarodni uspjeh“, zaključio je Mušćet.

Ante Zvonimir Stamać istaknuo je da je njihov fokus i cilj svakako povećati broj hrvatskih izvođača na showcase festivalima i stvoriti neki generalni optimizam među bendovima: „Sigurno je lakše krenuti organizirati turneju kad znaš da postoji netko tko ti drži leđa. Vjerujem da će to zajedno u konačnici dovesti do više internacionalnih nastupa domaćih izvođača. Ali, da se razumijemo, na kraju dana za uspjeh izvođača ponajviše je zaslužan sam izvođač.“ Pitali smo Stamaća i kakva je situacija u regiji po pitanju sličnih organizacija, odnosno Music Export Officea, i koliko su do sada uspjeli napraviti za promociju svojih glazbenika u svijetu. „Službeno nijedna zemlja zapadnog Balkana nema svoj MEO osim Hrvatske, u praksi slovenski SIGIC je već član EMEE-a (European Music Exporters Exchange), s Mentom rade puno za svoju scenu, kao i makedonska PIN konferencija. Unutar Europske unije ostale su, ako se ne varam, jedino Bugarska i Cipar bez Export Officea. Teško je procijeniti koliko je pojedinačni MEO napravio za uspjeh nekog izvođača, a koliko je to rad samog izvođača i menadžmenta, to znaju samo oni. Ali neupitno je da su MEO-i u svakoj od tih priča oslonac i pomoć, servis koji je tu da olakša neke prve korake“ objasnio je Stamać.

Među ciljevima koje su posebno istaknuli su globalno pozicioniranje hrvatskih izvođača, fokusiranost na mlade i nedovoljno zastupljene umjetnike koji izvode originalnu glazbu i posvećeni su radu na svojim međunarodnim karijerama, suradnja sa svim dionicima hrvatske glazbene industrije za dobrobit umjetnika i cijele glazbene zajednice i žanrovska neutralnost i otvorenost za podršku umjetnicima svih glazbenih žanrova, neovisno o tome na kojem jeziku pjevaju. Jedan od prvih poteza Music Export Officea je i organiziranje glazbene konferencije – iako se, ruku na srce, svakih godinu, dvije nađe neka organizacija koja organizira „prvu glazbenu konferenciju u Hrvatskoj“.

“Puno je konferencija koje su na bilo koji način povezane s glazbom i glazbenom industrijom. Nije to nikakvo čudo jer je to golemo i slojevito područje pa je tema puno“, rekao je Mirko Burazer te pojasnio njihovu ideju glazbene konferencije: „Nama je jedan od ciljeva organizirati showcase festival na kojem bi se imalo priliku vidjeti najbolje iz Hrvatske, ali i cijele Europe i svijeta u toj godini. Tako stječemo uvid u ostale scene, ali se istovremeno i predstavljamo i povezujemo s njima. Osim koncerata međunarodnih i hrvatskih umjetnika, festivalski raspored uključivao bi i konferencijski dio gdje bi se raspravljalo o potrebama i aktualnostima u glazbenom svijetu. Uvijek nam je jako drago kad dođemo, primjerice, na MENT u Ljubljanu i vidimo primjer takve dobre prakse i organizacije.“

Međutim, više je nego zanimljiva činjenica da je velika većina hrvatskih glazbenica i glazbenika koji su stekli kakvu takvu poziciju na globalnoj sceni, kod kuće gotovo nepoznata, pa smo pitali Bojana Mušćeta zašto hrvatska publika nije upoznata s radom tih grupa koje će pomagati Music Export Officeu i kako to popraviti. „Sve teže možemo definirati ‘hrvatsku publiku’. Već same godišnje glazbene nagrade pokazuju kako hrvatska glazba funkcionira kroz paralelne svjetove. Neki je doživljavaju putem radijskih postaja, a onda svaka županija ima svoju glazbu, drugi su na streaming servisima, treći ne priznaju ništa što je mlađe od 40 godina i objavljeno na vinilu, četvrtima je glazba samo ono što čuju na svadbama i sprovodima… Oni koje zanima rad grupa koje promovira Music Export Office sigurno će naći načina da se upoznaju s radom tih grupa: društvene mreže prilično su siguran alat, a koncerti bi trebali biti ključna mjesta spajanja s tom publikom. A onda, poput bumeranga, kad netko od njih napravi uspjeh u inozemstvu, sigurno je da će široki krug ljudi čuti za njih i poželjeti ih poslušati. Ako jednome to uspije pomoću Music Export Officea, već će to opravdati njegovo osnivanje i rad“, smatra Mušćet.

Isto pitanje postavili smo i Mirku Burazeru, jednom od čelnih ljudi Music Export Officea. „Kod nas još uvijek postoji ‘problem’ da se izvođači, ali i svi ostali profesionalci, često moraju prvo dokazati izvan granica Hrvatske da bi ih se tu prihvatilo. Vjerujemo da ćemo i tako pridonijeti njihovoj vidljivosti, kako na stranom tako i na domaćem terenu. Promicat ćemo hrvatsku glazbu i izvođače putem svoje web stranice, playlista, društvenih mreža, newslettera i PR aktivnosti, a djelovat ćemo i kao pravni i savjetodavni servis za sve hrvatske izvođače neovisno o njihovim međunarodnim ambicijama“, najavio je Burazer. Tako se od sada, zahvaljujući osnivanju Ureda za izvoz popularne glazbe, na njihovim službenim internetskim stranicama mogu pronaći brojni inozemni showcase festivali, ali i klubovi i festivali u Hrvatskoj s kontakt informacijama, što će uvelike olakšati nove suradnje i kontakte svim glazbenim profesionalcima. Baza će se kontinuirano puniti i s vremenom rasti s kontaktima ostalih glazbenih profesionalaca u Hrvatskoj, dok svi zainteresirani mogu saznati nešto o više od dvadesetak hrvatskih glazbenica i glazbenika koji su već ostvarili neki uspjeh izvan granica Hrvatske te poslušati njihovu glazbu. Ured je otvoren za sve izvođače koji žele dostaviti svoje press materijale, što uključuje biografije na engleskom jeziku i fotografije, te će biti uvršteni među ostale izvođače u njihovoj sekciji na službenim internetskim stranicama. Pitali smo Antu Zvonimira Stamaća i koliko je zapravo europsko i svjetsko tržište otvoreno za bendove iz Hrvatske. „Uz razumnu razinu truda i upornosti, vrata su otvorena svima. Problem je u tome što su vrata daleko, a honorari izvođača koji prvi put dolaze u neki grad u inozemstvu simbolični. Da bi se probijalo neko novo tržište, potrebno je nekoliko godina ulagati novac, trud i živce dok izvođač stvori stabilnu publiku koja će europske nastupe učiniti održivima ili u najboljem slučaju profitabilnima“, zaključio je Stamać. U svakom slučaju, pozdravljamo osnivanje Ureda i pratimo njegove aktivnosti.