Objavljeno u Nacionalu br. 752, 2010-04-13

Razlike između kronološke i biološke dobi Hrvata sve su veće, životni vijek sve dulji, a osviještenost o važnosti zdravog življenja sve očitija; Nacional u razgovoru s liječnicima, nutricionistima, vlasnicima teretana i kozmetičkih salona, kao i ljudima koji su uspjeli ‘zaustaviti vrijeme’, donosi hrvatsku formulu vječne mladosti tijela i duha

‘Zdrava koža jamči mladolik izgled”, “Mladolik izgled zahvaljujem nepušenju”, “Za mladolik izgled iz prehrane izbacite šećer”, “Za mladolik izgled važnije su pune usne nego glatko lice”, “Hrana za mladolik i ljepši izgled” samo su neki od naslova koji svakodnevno vrište sa stranica novina i internetskih portala. No je li prosječni građanin Hrvatske vjeran sljedbenik imperativa mladosti i ljepote i na koji ga način pokušava dosegnuti?

U potrazi za odgovorima na ta pitanja obišli smo teretane, wellness klubove, kozmetičke salone i estetske kirurge. Donosimo i stavove i podatke stručnjaka iz Zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar, podatke antropoloških istraživanja, stavove nutricionista, kao i iskustva ljudi iz javnog života koji otkrivaju na koji način održavaju zdravlje, vitalnost i mladolik izgled.

Radi što jasnije slike prosječnog građanina Hrvatske posjetili smo Zavod za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar, gdje nam je prim. dr. sc. Spomenka Tomek-Roksandić rekla da je prosječna dob u Hrvatskoj 39 godina, da starijih od 65 godina ima iznad 17 posto te da po UN-ovoj klasifikaciji Hrvatska spada u četvrtu skupinu država Europe s vrlo starim stanovništvom, što nam je ujedno i kompliment, jer je starost stanovništva pokazatelj da je zemlja napredna. Doktorica Tomek-Roksandić ističe i da se u posljednjih stotinjak godina znatno produžilo očekivano trajanje života te u Hrvatskoj iznosi 68 godina za muškarce i 76 godina za žene. “U Hrvatskoj muškarci umiru najčešće između 70 i 74 godine od kardiovaskularnih bolesti, najčešće srčanog udara, a žene između 75 i 79 godina od moždanog udara.” Prema statististikama, 2050. prosječna starost bila bi deset godina viša nego sada, a očekivano trajanje života nakon 2050. između 85 i 100 godina. U tom svjetlu briga o zdravlju i vitalnosti doista se nameće kao nužnost, jer starost je lijepa samo ako je ne prati bolest.

Prema rezultatima antopometrijskog istraživanja, prosječni Hrvat visok je 176 cm i težak 82 kg, a prosječna Hrvatica ima 163 cm i 68 kg. Najviši muškarci u Hrvatskoj su Splićani, Ličanke imaju najveće grudi, a Koprivničanke najšire bokove. U Koprivničko-križevačkoj i Međimurskoj županiji su najniži muškarci, a žene su najniže u Varaždinu i Međimurju, dok su najviše Dalmatinke. Koliko ćemo biti visoki ili teški, osim o genetici, ovisi i o kvaliteti života i prehrambenim navikama. Djeca rođena u siromašnijim krajevima niža su od vršnjaka iz razvijenijih područja. Prema podacima objavljenima u znanstvenom časopisu Annals of Human Biology, Nizozemci su najviši ljudi na svijetu, slijede ih pet centimetara niži Amerikanci, a kao razlozi navode se bolja zdravstvena skrb i bolja prehrana Europljana.

Neuhranjenost i pretilost jednako su pogubne i rezultat su loše prehrane. Prema rezultatima ankete Hrvatskog projektnog tima i Kanadskog društva za međunarodno zdravlje, čak 50 posto Hrvata ima prekomjernu tjelesnu težinu, a najviše debelih ljudi živi u Zagrebu, gdje je i najveći postotak muškaraca s neznatnom fizičkom aktivnošću, 33 posto, dok najmanje pretilih živi u Dalmaciji, gdje su i fizički najaktivniji.

Najviše alkohola svakodnevno se popije u zapadnoj Hrvatskoj. Prema nekim istraživanjima, u Hrvatskoj se rekreativnim sportom aktivno bavi tek 5 posto pučanstva, dok je u Sloveniji taj broj znatno veći, oko 17 posto, a u skandinavskim zemljama prelazi i 50 posto. Od navedenih 5 posto hrvatskih građana, samo jedan posto dvaput tjedno odlazi u fitness centre. “Kod većine hrvatskih građana ne postoji navika vježbanja ni pravilne prehrane, iako je poznato da o tome ovisi dužina i kvaliteta životnog vijeka”, ističe 40-godišnji Saša Mejovšek, diplomirani kineziolog koji je već dva desetljeća profesionalni fitness trener i trenutačno je voditelj jednog od tri najveća fitness centra u Zagrebu, First Fitness & SQUASH towera.

“Osim što ne vježbaju, Hrvati se izrazito nekvalitetno hrane. To najbolje vidim kad uđem u supermarket: 80 posto sadržaja kolica su namirnice prepune rafiniranih ugljikohidrata, proizvoda koji sadrže bijelo brašno i bijeli šećer te obiluju zasićenim masnim kiselinama. Jako je malo povrća i voća te ribe, pogotovo plave. Ljudi se sistematski truju, a da toga nisu svjesni”, kaže Mejovšek koji je od 1994. do 2007. bio voditelj fitness centra u Ciboni, jednog od prvih u Zagrebu, gdje je početkom 90-ih bilo tek sedam-osam fitness centara, a danas ih je više od 60, s tim da su mnogi zatvoreni.

“Sjećam se da smo u Ciboni morali odbijati ljude zbog prevelike navale, pa su u jednom trenutku teretane počele nicati poput gljiva nakon kiše”, kaže Mejovšek i ističe da najviše polaznika odustaje od fitnessa u drugoj polovici prosinca i u kolovozu, čak sedam od deset. Mjesečne članarine u fitness i wellness centrima u Zagrebu su od 200 do 1000 kuna, ovisno o kvaliteti i ponudi, a kako kaže Mejovšek, optimalna klijentela je ona iz srednjeg staleža koji u Hrvatskoj polako nestaje. Muškarci su češći polaznici teretana, omjer je oko 65-35 posto, dok se žene najčešće odlučuju za aerobik, koji više od 95 posto polaze žene, ili pilates, gdje na svakih 15 vježbačica dolaze trojica muškaraca. Mejovšek već godinama radi i kao privatni fitness trener, što je u posljednje vrijeme sve popularniji oblik vježbanja. Cijena sata treniranja s privatnim trenerom kreće se između 100 i 250 kuna. “Predrasuda je da privatne trenere uzimaju samo bolje stojeći. Desetak godina imam petnaestak istih klijenata, a samo je njih dvoje-troje natprosječno bogato. Treninzi s osobnim trenerom su efikasniji, trener se brine da ne budu monotoni, da se vježbe pravilno izvode, ukratko, da se postignu ciljevi kojih klijent u početku nije svjestan”, kaže Mejovšek.

Nutricionistica mr. Suzana Tomašević često zna reći da ne postoji zdrava i nezdrava namirnica, već se može govoriti samo o zdravoj prehrani. Ona je i ključ za one koji žele usporiti proces starenja. “Balansirana prehrana s dovoljnom količinom proteina, ugljikohidrata i masti, pogotovo vitamina, minerala i fitonutrijenata, može usporiti proces starenja”, rekla je magistra Suzana Tomašević, a na pitanje hrane li se Hrvati zdravo, odgovara: “Da se Hrvati hrane zdravo, tako bi i izgledali, a statistike govore upravo suprotno. Debljina u razmjerima epidemije pokazuje koliko hranimo depresiju, ljutnju i slična emocionalna stanja. Najveća pogreška je ‘preskakanje’ doručka, uzimanje previše ugljikohidratne i masne hrane, a nedostaje nam proteina. Moramo jesti svakih 4-5 sati, a zadnji obrok trebao bi završiti barem četiri sata prije odlaska na spavanje. Večera mora biti lako probavljiva: komad pilećeg ili purećeg bijelog mesa ili ribe, pečeno na grill tavi, u kombinaciji sa svježim ili kuhanim povrćem, sve začinjeno žlicom maslinova ulja. Šnita integralnog kruha sa sjemenkama zaokružuje cijeli obrok”, zaključuje Suzana Tomašević.

Televizijska voditeljica i urednica Dnevnika na HTV-u Dijana Čuljak Šelebaj svoj mladenački izgled i gotovo savršeni ten može zahvaliti genetici, ali i kvalitetnoj brizi o sebi. Kaže da je “kampanjac” u svemu, pa tako i u održavanju tijela. Ima dana kada puno vježba i pazi što jede, a ima i razdoblja kada si, kako kaže, da oduška. “Zimi zaboravim na sve i jedem svašta. Osciliram s kilažom, ali i kondicijom. No što god neki rekli, ja mislim da sve u vezi s izgledom ide iz glave, važno je da se dobro osjećate”, kaže 42-godišnja Dijana Čuljak Šelebaj kojoj, dodaje, mnogi u zadnje vrijeme govore da joj lice izgleda kao kod 20-godišnjih djevojaka. Ona sa smiješkom odbacuje bilo kakve priče o botoxu i kirurškim zahvatima: “Svima govorim da nisam ni pomislila na operaciju, jednostavno sam se malo udebljala i zato mi lice tako izgleda. A kako će mi lice izgledati kad skinem koju kilu nakon treninga, s kojima sam intenzivno započela, tek ćemo vidjeti.” Treninzima se u posljednje vrijeme dosta posvetila, ponekad trenira svaki dan i samo kada je spriječena preskače trening koji se sastoji od pilatesa, joge, teretane i posebnih kardiovježbi. Kozmetičaru, na masaže i u wellnes ide kad god nađe vremena, no kaže da joj je to antistresna terapija koja joj nakon napornog dana pomogne da se smiri i stabilizira. “Osim wellnessa i masaža, naravno, i kozmetički se brinem o svom licu, no mislim da je sve to, uključujući pedikuru i manikuru, na razini higijene. Ne smatram da je to nešto posebno, svaka žena koja si to može priuštiti ne smije na tome štedjeti.”

Kaže da si poprilično ugađa u prehrani i da ima dana kad ne pazi što i koliko jede. No tijekom dijete nikada ne popusti i ne odustane. Najveći problem joj je kad po deset sati sjedi za računalom pa se ni kriva ni dužna udeblja. “Otkad vodim Dnevnik, dobila sam 5-6 kila, što i ne čudi jer bih se udebljala i da sam samo jela štapiće. To mi je lekcija i shvatila sam da moram više paziti na sebe i više računa voditi o danima kada uređujem Dnevnik.”

Poznati kolekcionar i poduzetnik Veljko Marton, vlasnik lanca parfumerija Martimex, jedan je od onih muškaraca u Hrvatskoj koji ne samo da vode brigu o svom zdravlju i izgledu, nego o tome rado govore i pokušavaju nagovoriti što više svojih znanaca da slijede njihov primjer: “Bavim se biznisom u kojem sam na izvoru noviteta u kozmetici i stoga ih redovito upotrebljavam.” Ističe da je dobitna kombinacija zdrave prehrane, tjelesne aktivnosti i krema: “I, dakako, u tome je najvažniji kontinuitet.” Marton je prije šest godina, kada je počeo trenirati, išao u teretanu tri puta tjedno, a danas to čini i češće; svaki slobodni trenutak iskoristi za odlazak u teretanu jer mu je to i tjelovježba i opuštanje nakon stresnog dana na poslu. Barem jednom tjedno odlazi i na masažu i jednom tjedno na tretman čišćenja lica te smatra da je to minimum koji bi si svi, i žene i muškarci, trebali priuštiti: “Muški to još nisu shvatili, ali bore i starenje su i kod njih neumoljivi.” Dodaje da bi muškarcima motivacija moglo biti i to što će se sve kasnije odlaziti u mirovinu: “Radni vijek se već u nekim europskim zemljama produžio do 70. godine za muškarce. Neka se zamisle kako će ti muškarci koji danas ne drže do izgleda izgledati u 69. godini na radnom mjestu. Njegovan i lijep izgled stvar je opće kulture, ali i važna komponenta u poslovnom svijetu, prva procjena u biznisu temelji se na fizičkom izgledu. Njegovan izgled nema veze s luksuzom, njegu si mogu svi priuštiti, to ne moraju biti skupi preparati ni osobni treneri, dovoljno je malo brže prošetati i održavati elastičnost kože kremama prosječnih cijena.” Navodi porazne podatke da u Hrvatskoj samo 10 posto muškaraca kupuje kozmetiku za njegu lica, dok se čak 35 posto Francuza njeguje kremama.

“Nedavno sam pročitala lijepu rečenicu: starenje je za najhrabrije”, kaže vlasnica zagrebačkog beauty centra Biokozmetika Pet mr. ph. Seka Zebić. Ona svoj gotovo besprijekoran izgled i lice s vrlo malo bora može zahvaliti odgovornom ponašanju prema svom tijelu te gimnastici mišića, ponajprije onih lica. Nedavno je objavila drugo, dopunjeno izdanje knjige “Gimnastika lica, moj prirodni lifting”, koju je nazvala “Kako zaustaviti starenje”. Seka Zebić od svoje se 27. godine profesionalno bavi kozmetikom i kaže da je danas posebno ponosna jer je uspjela pobijediti svu aparaturu koja se upotrebljava u kozmetici zahvaljujući gimnastici lica. “Prirodna metoda ima svoju vrijednost i trajnost, samo je treba na vrijeme početi primjenjivati. Čovjek počinje stariti između 25. i 27. godine života i tada je idealno vrijeme za početak gimnastike lica i ostalih mišića na tijelu. Koža je reljef mišića i ako se s vježbama počne na vrijeme, zaustavit ćemo pojavu bora. No naravno da ćemo svi dobiti bore, jer one su ipak odraz života.”

Ističe da su si prije desetak godina žene uz higijenu mogle priuštiti tretman kože barem 1-2 puta mjesečno. “Danas zbog stresa i 10-satnog radnog vremena te radnih subota ljudi ne samo da ne posvećuju dovoljno vremena sebi, nego nemaju vremena ni za obitelj i prijatelje”, ističe 62-godišnja Seka Zebić koju rastužuju i uznemiruju primjeri mladih ljudi koji sve češće posežu za kirurškim zahvatima ili injekcijama botoxa.

Iako se ne protivi manjim kirurškim zahvatima kod žena starijih od 50 godina, velik je protivnik zahvata kod kojih dio supstance može ostati u koži jer se tada smanjuje protok između stanica i blokira njihovu energiju.

Doktorica Sanja Gregurić, koja uspješno vodi svoju Specijalističku dermatovenerološku ordinaciju, smatra da je starenje posve prirodan proces, a s njim i promjene koje su vidljive ili ih čovjek osjeti na svom tijelu. Kaže da biološko starenje vrlo često ne odgovara kronološkoj dobi te se osobe koje su kontinuirano fizički aktivne i mentalno svježe osjećaju mlađima i poletnijima. “Životni vijek sve je dulji i sve više ljudi ostaje aktivno u zreloj dobi. Sve je više samaca u srednjoj dobi. Ovakav trend ‘dugog ostanka na tržištu’ idealan je za agresivnu industriju ljepote i vječne mladosti”, kaže dr. Sanja Gregurić, koja svakodnevno kontaktira s ljudima koji traže stručno mišljenje dermatologa. “U mnoštvu zahvata, tretmana i preparata najtraženiji su oni s brzim učinkom – tretmani botulin toksinom tipa A i hijaluronskom kiselinom te mezoterapija. Naravno da te zahvate može raditi samo za to osposobljen liječnik. Kada je riječ o anti-agingu, 45-godišnja dr. Sanja Gregurić, koja svoj odličan izgled zahvaljuje genetici i tome što svaki dan puno i naporno radi, kaže da je ipak najvažniji pozitivan stav prema životu, puno smijeha i kontinuirana fizička i mentalna aktivnost. Dodaje da na sebi stigne vrlo malo raditi i da to želi promijeniti te da se tek nedavno prvi put u životu upisala na tečaj pilatesa, i to zbog bolova u vratnoj kralježnici.

Estetski kirurg Siniša Glumičić također ističe da je genetika jedna od ključnih stvari koje određuju izgled i ljepotu. “Godine više nisu bitne, bitno je kako organizam, tijelo i koža izgledaju. Mi imamo pacijentice koje dođu u 55. godini i ja nemam što operirati jer imaju lijepu, napetu kožu i diskretne male bore, da to rješava mali tretman botoxom ili injekcija hijalurona. Imam pacijentice koje dođu u 38. godini, a izgledaju kao stare žene: koža im visi, imaju loš ten, opuštenu strukturu mišića i tada već počinjemo raditi facelifting.” Prema riječima dr. Glumičića, to je zahvat koji nema zamjenu u kremama ili terapijama. “Najnovijom tehnologijom faceliftinga, koja se zove SMAS, podižu se i mišići, tako da više nema onog efekta maske. Ovom tehnologijom dobiva se potpuno prirodan izgled, mišići su reponirani, uklonjen je višak kože, dobiva se svjež izgled i lica i vrata i očiju.” Govoreći o tome kada je najbolje vrijeme za podvrgavanje faceliftingu, dr. Glumičić objašnjava: “Ako radite lifting nakon 63, 64. ili 65. godine, razlika je toliko impresivna da je svi zamijete. Radite li lifting početkom 50-ih godina života, razlike su diskretne i ljudi to ne primjećuju, nego misle da ste se osvježili, vratili s fantastičnog odmora. Kod žena koje dođu u 50-ima ima onih koje to ne kažu ni suprugu.”

Dr. Glumičić dodaje da danas postoji i mogućnost laseriranja kože: “Energijom CO2 lasera ili Erbium YAG lasera moguće je izazvati podizanje kože bez reza. Moguće je upotrijebiti i punila: hijaluronsku kiselinu, agarozu, aquamid, sve to za smanjivanje bora. To su sve anksilarne procedure koje služe onima koji ne žele pod nož ili žele odložiti lifting.”

Prema riječima dr. Glumičića, na tretmane faceliftinga često mu dolaze i muškarci; među njegovim pacijentima je 30 posto muškaraca i 70 posto žena. Prema riječima doktora Glumičića, u posljednjih deset godina u Hrvatskoj je trend estetskih zahvata pomlađivanja porastao: “Ljudi čak i u kriznim vremenima žele izgledati dobro. Povećao nam se broj muških pacijenata i broj starijih pacijenata. Ljudi više ne zaziru toliko od saznanja okoline. Vide da to rade i neki njima poznati ljudi koji nisu nužno dio estrade, nego su iz biznisa, iz politike, imaju neku intelekualnu težinu, pa je to možda prihvatljivije.”

Dr. Glumičić upozorava i na jednu od najčešćih pogrešaka: “Obično dođu k nama u finalnoj fazi, odnosno prije toga prođu kozmetičarske tretmane, razne kreme koje su marketinški uvjetovane. Nažalost, relevantna medicinska ispitivanja pokazala su da između, primjerice, Nivee, koja se smatra jeftinom kremom, i neke najskuplje koja sadrži kavijar, funkcionalno gledano, za kožu je razlika gotovo beznačajna. Tu se ubiru ogromni novci na račun marketinških prijevara. Nema kreme koja će vas pomladiti. Kreme za peglanje bora nemaju gotovo nikakav efekt. Sve se temelji na nekoj vrsti upale tkiva. Kreme koje sadrže botox ne djeluju jer znamo da botox mora doći između mišićnih tračaka. Nema načina da se on izvana apsorbira.” Govoreći o cijenama svojih usluga, Glumičić kaže da su se u usporedbi s onima od prije deset godina njihove cijene danas smanjile: “Mi najmanje cijenimo rad ruku i osoblja jer nas materijal košta jednako kao i u Beču, Parizu, Londonu, čak i nešto skuplje jer ga uvozimo. Naše cijene danas su i više nego prije prilagođene našim ljudima, tako da je to osobi koja se na to odluči priuštivo i uz prosječne prihode.” Zahvati pomlađivanja u Glumičićevoj praksi zauzimaju gotovo 50 posto svih zahvata, a, kako sam kaže, u godinama koje dolaze ti bi se postoci mogli i povećati.

“Facelifting se često kombinira s korekcijom kapaka, koja se danas izvodi laserskim i radiovalnim noževima, a donje kapke danas radimo bez reza na koži, rezom laserom iznutra.” Glumičić ljudima koji još imaju dobar tonus mišića lica, ali im je koža izgubila finu boju i elastičnost, sugerira kirurški kemijski peeling koji daje kompletno novu kožu, napetu i zdravoga sjaja, a često radi i tretmane botoxom. Osim bora i obješenog lica, danas je moguće popraviti i starački izgled ruku.

“Staračke pjege se mogu skidati IPA radiovalnim laserima, a neravnine i teže bore se popunjavaju lipofillerom, masnim tkivom koje se ubrizgava.” Kod muškaraca je još na prvom mjestu tansplantacija kose: “Ona se radi pod lokalnom anestezijom, pacijent za vrijeme operacije gleda televiziju ili čita novine, ustane i ode doma i za par dana ide na posao. Ono što se čeka i što će biti revolucionarno jest kloniranje korijena kose.” Nakon transplantacije kose, kod muškaraca u Hrvatskoj po učestalosti slijede operacije nosa koje se nakon 35. godine i službeno smatraju operacijama pomlađivanja, te korekcija kapaka.

Za našeg zadnjeg sugovornika malo tko može vjerovati da se nikad nije podvrgnuo estetskim korekcijama. “Izgledam onako kako sam zaslužio. Barem prema onome kako izgledam izvana, a iznutra je druga priča”, govori nam doajen hrvatskog glumišta, redatelj i radijski voditelj Vlado Štefančić koji je rođen 12. siječnja 1931. u Vukovaru. Na pragu ulaska u 80. godinu izgleda kao da je barem dva desetljeća mlađi. “Za moju dugovječnost i dobar izgled najvažnije su dvije stvari: sport kao baza i životna borbenost koja proizlazi iz sporta koji je po svojoj prirodi kompetitivan”, kaže Štefančić i otkriva da se u djetinjstvu vrlo aktivno bavio atletikom. “Bio sam prvak Hrvatske u svom uzrastu na 100 metara 1942. Nikada nisam izgubio utrku na 100 metara, a poslije sam se bavio tenisom. Prekinuo sam s tenisom kad sam vidio da moji protivnici organiziraju mečeve pod radnim nazivom bypassi protiv pacemakera”, sa smiješkom na licu priča Štefančić i dodaje da nikad nije izgubio meč od kolega s posla.

“Sportsku logiku prenio sam i u kazališni život. Gluma, vođenje kazališta, režiranje predstava i mjuzikla, sve je to borba”, kaže redatelj najpoznatijeg hrvatskog mjuzikla “Jalta, Jalta”, koji je ove godine u kazalištu Komedija doživio 39-godišnjicu praizvedbe u potpuno novoj postavi, a prema Štefančićevim riječima, već je 30 predstava unaprijed rasprodano. “Taj podatak mi kaže da je bitka dobivena, ali teško. Bilo je niskih udaraca od kojih još ližem rane. No u meni prevladava radost zbog dobivene utrke i vjerojatno zato još solidno fizički izgledam”, skromno zbori jedan od utemeljitelja zagrebačke škole mjuzikla.

Za dobar izgled važan je i kvalitetan san, a sa Štefančićem smo porazgovarali baš uoči popodnevnog odmora: “Svakoga dana odspavam sat vremena. Za glumce je važno da popodne malo odspavaju, da im sjedne u glavu sve što su radili ujutro. Tu naviku zadržao sam do današnjih dana.” Zbog prirode posla Štefančić ističe da se nikad nije baš zdravo hranio, ali dodaje: “Uživao sam u hrani. Ako jedete što volite, barem možete reći da ste se dobro osjećali dok ste jeli. A dobar osjećaj vezan je uz sreću, koja opet ostavlja trag na izgledu”, aksiom je kojeg se Štefančić i danas drži, no ističe da nikada nije bio sklon alkoholu.