Kad upozoravamo na vršnjačko ili obiteljsko nasilje, ne bismo smjeli zaboraviti ni na zlostavljanje gradova kojim se otvoreno ili prikriveno bave urbani zlostavljači. Jer oni – a mnogo ih je – zlostavljanjem gradova zapravo zlostavljaju sugrađane koji vole svoj grad, brinu se o njemu i u granicama svojih mogućnosti bore za njegov boljitak. To pretpostavlja brigu o kulturno-povijesnoj baštini i zelenim površinama, propisanom zbrinjavanju komunalnog otpada, uljuđenom ponašanju u javnom prostoru, promicanju urbane kulture i osujećivanju nebuloza samoproglašenih stručnjaka prostornog planiranja. U širem smislu – brigu o izgledu grada.

Jedan je od primjera zlostavljanja grada odnos prema zagrebačkoj Ksaverskoj dolini, nazvanoj prema hodočasničkoj crkvi Franje Ksaverskoga na posjedu zagrebačkih isusovaca na zapadnim padinama doline. Po svojoj povijesnoj slojevitosti – o čemu su u svojim znanstvenim studijama iscrpno pisale Olga Maruševski, Nada Premrl i Snješka Knežević – područje između Gupčeve zvijezde i Mihaljevca, kojim je prije regulacije tekao potok Medvešćak, kao ambijentalna cjelina zavređuje stjecanje statusa zaštićena kulturno-povijesnog krajolika.

Unatoč visokoj valorizaciji u Generalnom urbanističkom planu grada iz 2017. godine, deklarirana se načela i odredbe ne poštuju, a Ksaverska dolina sustavno se devastira sadržajima koji su u opreci s njezinim jedinstvenim ladanjsko-ruralnim i rezidencijalnim obilježjima.

Početak devastacije

Devastacija Ksaverske doline započela je izgradnjom stambenog naselja Orlovac na zapadnoj padini Ksaverske doline. Prema projektu arhitekta Vahida Hodžića izgradnja je trajala od 1976. do 1984., a građevinske radove izvodilo je u međuvremenu propalo poduzeće Hidroelektra. Prije gradnje tog naselja, na padini podložnoj klizištima, hotele su pokušavali izgraditi zagrebačka putnička agencija Generalturist i ljubljanski Viator, ali su odustali shvativši da je u graditeljskom smislu riječ o „silovanju“ ksaverske padine nepredvidiva ishoda. Naselje Orlovac, kolokvijalno nazvano Ksaver, sastoji se od gusto poredanih, jednakih jedinica i sklopa uredskih zgrada. Iako nema ni zakonski propisan pristup vozilima hitnih službi, proglašeno je elitnim. Prvotno zamišljene samostojeće vile okružene vrtom nakon dugotrajne su gradnje pretvorene u masovno stanovanje, a tobožnja elitnost pokazala se golemom prevarom kojim su izigrani kupci tih kuća. Arhitekt Vahid Hodžić, osim naselja Orlovac, projektirao je i preuređenje isusovačkog samostana na Jezuitskom trgu, danas Klovićeve dvore, zbog čega Ante Topić Mimara u taj prostor nije htio unijeti svoju zbirku koja je završila na Rooseveltovu trgu. Naselje Orlovac loša je kopija splitskih Meja i jedan od najvećih arhitektonskih promašaja u Zagrebu.

Po svojoj povijesnoj slojevitosti područje između Gupčeve zvijezde i Mihaljevca kao ambijentalna cjelina zavređuje status zaštićena kulturno-povijesnog krajolika. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Noviji veći zahvat u Ksaverskoj dolini bilo je uređenje katoličkog pastoralnog centra na njezinoj istočnoj padini od 1994. do 2011. godine. Izgrađeni su Apostolska nuncijatura (posvećena 1994., arhitekt Ante Čipin), Vojni ordinarijat (posvećen 2003., arhitekti Andrej Radman i Igor Vrbanek) i Hrvatska biskupska konferencija (posvećena 2001., arhitekt Nenad Fabijanić). Zgrade su nejednake arhitektonske kvalitete, a prednosti položaja i mjesta nisu valorizirane promišljenim i detaljnim urbanističkim planom.

Najnovija gradnja svjedoči o tendenciji bezobzirnog korištenja prostornih potencijala. Poliklinika za oftalmologiju, ortopediju, granične struke te prevenciju i rehabilitaciju Bilić Vision (Radionica arhitekture Rako) i kompleks Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada (arhitekt Senad Nanić), popraćen obilnom propagandom i pohvalama Ministarstva znanosti i obrazovanja, primjeri su nepoštivanja ambijenta i narušavanja izgleda Ksaverske doline.

Obje su novogradnje smještene uz rub ceste, predimenzionirane i nametljive, arhitektonski minorne i bez ikakva razumijevanja zatečene sredine. Dominiraju dolinom, agresivno se nameću iz svih vizura, mijenjaju i nagrđuju fizionomiju ambijenta.

Na potezu od parkovne površine do pastoralnog centra jedino je korektno i obzirno smještena zgrada Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode (HALMED), uvučena u drugi plan, a sprijeda je park. Slijedi nakaradno dograđena, nekad gospodska historicistička stambena kuća, sjedište građevinske tvrtke CAPITAL ING (Ksaverska cesta 6), a uz nju golem kompleks skladišta tvrtke ROTO, SVIJET PIĆA.

Ogledni primjeri

Planeri i arhitekti u prijašnjim su se razdobljima s mnogo više respekta, ali i kreativnosti, odnosili prema ambijentalnim vrijednostima Ksaverske doline. Na istočnom rubu, u nastavku Radićeva šetališta i na njegovu odvojku prema Mirogojskoj cesti, prema projektu Budislava Lozice i Marka Novaka 1966./67. izgrađen je kompleks jednakih dvokatnih stambenih kuća s elitnim stanovima. Jednostavni bijeli kvadri, raspoređeni u odmjerenim razmacima, dobro su se uklopili u sredinu prožetu zelenilom.

U ogledne primjere gradnje u Ksaverskoj dolini svrstavaju se i Dječji vrtić i jaslice „Vjeverica“ iz 1975., remek-djelo arhitekta Borisa Magaša, i zgrada Hrvatske biskupske konferencije arhitekta Nenada Fabijanića, koja mirnom horizontalom i savršenim dimenzijama arhitektonski i estetski dominira u pastoralnom sklopu. Oba su djela nagrađena najvišim stručnim priznanjima.

Oglednim primjerima pridružuje se i Arhitektonski ured Aries, tandema Jelena Skorup Juračić i Dražen Juračić u Jandrićevoj ulici. Zaklonjen od pogleda, sastoji se od adaptiranog mlina, novog objekta i njegovana vrta u kojem je očuvan stari mlinski jarak što pokazuje autorsko razumijevanje sredine i njezinih obilježja.

Zašto zlostavljači gradova nesmetano nastavljaju svoj posao? Zbog nereagiranja javnosti i institucija. I zbog nepoznavanja povijesnog i kulturnog naslijeđa koje obvezuje na posve drukčiji odnos prema ambijentalnim vrijednostima.

Povijesne pouke

Prije regulacije potoka Medveščaka potkraj 19. stoljeća – razdjelnice između Kaptola i Gradeca – na padinama Ksaverske doline prevladavali su vinogradi i voćnjaci, livade i šume, a uz potok su bili nanizani mlinovi. Dio doline, od Mihaljevca do Gupčeve zvijezde, nazivao se Mlinska ili Mlinarska cesta. Današnja Mlinarska cesta nazvana je po tom povijesnom naslijeđu.

Premještanjem potoka Medveščaka počinje radikalna promjena Ksaverske doline i njezina urbanizacija. Regulatornom osnovom iz 1924., na prostranoj površinu između Ksaverske i Mirogojske ceste, predviđa se park, a u nastavku četvrt vila. Parcelacijom cijeloga područja, uključujući Ksaversku cestu, s uputama temeljenim na propisnicima za tzv. ladanjske predjele, ruralno područje pretvorilo bi se u predio s obiteljskim kućama, velikim parkom i ulicama s drvoredima. Dijelom izgrađena ulica, paralelna sa Ksaverskom cestom, nazvana je 1928. godine Radićevim šetalištem, prema političaru, etnologu i sociologu, književniku i prevoditelju, suosnivaču Hrvatske seljačke strane Antunu Radiću (1868.-1919.), starijem bratu Stjepana Radića.

Poliklinika Bilić Vision i kompleks Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada primjeri su nepoštovanja ambijenta i narušavanja izgleda Ksaverske doline. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Preuređenjem tramvajske pruge 1931. omogućena je završna regulacija Gupčeve zvijezde (1932.-1935.), uređenje ulice Medveščak kao velegradske avenije (1932.) i uspostavljanje nove dionice tramvaja od Gupčeve zvijezde do križanja s Jandrićevom ulicom (1933.) Detaljnom urbanističkom osnovom Ksaverske ceste iz 1932. određene su dimenzije buduće avenije, jednakim profilom nastavljene na ulicu Medveščak. Iznad nadsvođena korita Medveščaka dvotračna je tramvajska pruga s obiju strana omeđena drvoredima, kao u ulici Medveščak. Na zapadnoj strani grade se obiteljske i najamne stambene kuće, dok istočnu stranu određuje park između Ksaverske i Mirogojske ceste.

Tramvaj je uvelike odredio promjene u Ksaverskoj dolini, otvorivši perspektivu i gornjem dijelu Ksaverske ceste: 1948. sagrađena je dionica od spoja s Jandrićevom ulicom do Mihaljevca, a sljedeće godine dionica od Mihaljevca do Dolja, čime je tramvaj prodro do podnožja Medvednice.

Sfera utopije

Odgovor na pitanje postavljeno na početku – „Ima li Ksaverska dolina pravo na odnos primjeren povijesnom kulturnom krajoliku?“, očito ostaje u sferi utopije. Povijesni slojevi i tragovi prošlosti koji se još razabiru opravdavaju takvu kvalifikaciju, ali novo i najnovije svjedoči da sve što je naslijeđeno ne izaziva ni obzir, ni zanimanje, ni respekt, a kamoli da se štiti, čuva i unapređuje. Vjerojatno će i ta sredina u budućnosti biti izložena pojačanim apetitima izgradnje, kakva se epidemijski širi svim sjevernim predjelima Zagreba, duboko zadirući u padine Medvednice. Neupitno je da u zakonodavstvu postoje instrumenti za njezinu zaštitu, no oni se ne koriste ili se ignoriraju.

Stanovnici gradova dijele se na one koji grad vole i žele mu boljitak i one koji ga – zbog neznanja ili sebičnih interesa – zlostavljaju. Svatko ima pravo pripadati skupini koja mu je prihvatljivija i bliža, a Zagreb bi trebao jasno pokazati kojoj se skupini priklanja.