U tridesetak godina postojanja hrvatska država uspjela se riješiti gospodarske ostavštine socijalizma: ono vrijedno pokradeno je u glasovitoj privatizaciji ili pretvorbi, a većinski ostatak prepušten je propadanju. Zagrebački velesajam u tom je pogledu iznimka. Iako vrijedna društvena, arhitektonska i ambijentalna baština, domaći predatori nisu ga uspjeli otuđiti jer je to bio prevelik zalogaj čak i za najveće pretvorbene mešetare pa je desetljećima prepušten tihom odumiranju i propadanju. Vlasnik mu je Grad Zagreb.

Visokovrijedan prostor, površine 570.000 četvornih metara, u sklopu kojeg su i građevinski zaštićeni objekti, pokojni gradonačelnik Milan Bandić pokušavao je revitalizirati fantazmagoričnim projektom kolokvijalno nazvanim „Zagrebački Manhattan“, nadahnut sličnim megaprojektom „Beograd na vodi“ arapskog investitora. Ta Bandićeva ludorija, u protivnosti sa svim postojećim prostornim planovima, zamišljena je kao „grad unutar grada“, s neboderima od 200 katova (!), a kompleks bi se protezao na susjedni Hipodrom, na površini većoj od milijun četvornih metara. Sa svojim je suradnicima otputovao u Dubai, na dogovore s potencijalnim investitorima, ali je ta gradonačelnikova nebuloza – nasreću – već u začetku osujećena snažnim protivljenjem inače pasivne javnosti i strukovnih udruga. „Zagrebački Manhattan“, ekskluzivno naselje za 30.000 stanovnika, planiran je u gradu dotrajale vodovodne i kanalizacijske mreže, kaotičnog prometa u kojem se cijela podsljemenska stambena zona, izgrađena mimo svake urbanističke i ambijentalne logike, kozjim putovima slijeva u središte. U glavnom gradu države u kojem je divlja gradnja ozakonjen proces. Bio bi to najluđi i najbesmisleniji projekt u povijesti Zagreba. Toliko ridikulozan da ga je svaki bedak u Zagrebu mogao prepoznati kao diverziju na grad, ismijati i –s upozorenjima struke i dobronamjernih Zagrepčana – zaustaviti.

Nova gradska uprava, nakon dvogodišnjeg upravljanja gradom, najavljuje svoj projekt revitalizacije Zagrebačkog velesajma. Tom projektu prethode jake referencije otvaranja „ficleka“ pješačke zone u Branjugovoj ulici i „mačkopisom“ oplemenjene pješačke zone u Masarykovoj ulici, koji su znatno pridonijeli ionako zastrašujućoj prometnoj kaotičnosti u središtu Zagreba. Nadam se da će prije ikakva prijedloga revitalizacije – za koju će vjerojatno najaviti potrebu još jednog mandata – proučiti značenje i ulogu Zagrebačkog velesajma u povijesti grada.

Vizionari i gradoljupci

Većeslav Holjevac (1917. – 1970.), legendarni zagrebački gradonačelnik u razdoblju od 1952. do 1962., najzaslužniji je za preseljenje sajma Zagrebački zbor iz Savske ceste (danas je na tom mjestu Tehnički muzej) na prostor današnjeg Zagrebačkog velesajma, otvorenog u rujnu 1956., nakon političkog nadmetanja s Beogradom i njegovim sajamskim ambicijama. Za projekt Zagrebačkog velesajma, lociranog na prekosavskoj ledini, Holjevac je angažirao arhitekta Marijana Haberlea, projektanta sajma na Savskoj cesti. Urbanističko-arhitektonski posao 1957. preuzima arhitekt Božidar Rašica.

Domaći i strani poslovni partneri i izlagači gradili su paviljone – na razvojnom vrhuncu bilo ih je četrdesetak – od kojih su neki arhitektonska remek-djela spomeničke vrijednosti. Primjerice, Kineski paviljon (arhitekt Cheng Sung Mao, 1957.), Talijanski paviljon (arhitekti Raffaele Contigiani i Giuseppe Sambito, 1962.), Sovjetski paviljon (arhitekt Jurij Abramov, 1956.), Čehoslovački paviljon (arhitekt Josef Hruby, 1956.) i Istočnonjemački paviljon (Božidar Rašica, 1957.). Paviljone domaćih izlagača projektirali su vrhunski arhitekti toga doba: Marijan Haberle, Božidar Rašica, Ivo Vitić, Kruno Tonković, Miroslav Begović i drugi uglednici.

U Parku skulptura Zagrebačkog velesajma vrijedna su djela naših eminentnih kipara – Mile Kumbatović, Vojina Bakića, Stipe Sikirice i drugih umjetnika. Zagrebački velesajam proglašen je 2007. povijesnom cjelinom i kulturnim dobrom. Mnogi nekad reprezentativni objekti u derutnom su stanju, a u nekima se i danas održavaju važne sajamske priredbe, primjerice, Interliber. Paviljoni su vrijednosno kategorizirani i to je temelj na kojem bi trebalo planirati revitalizaciju cijelog kompleksa, sasvim drukčiju od one namijenjene Brodarskom institutu, pozicioniranom nasuprot Velesajma, o čemu sam u dva navrata pisao u ovim kolumnama, upozoravajući na državnu rasprodaju „obiteljskog srebra“.

Revitalizacija i transformacija Zagrebačkog velesajma jedan je od najvećih izazova za Grad Zagreb. Nijedna gradska vlast, od osnutka države do danas, nije osmislila plan preobrazbe Zagrebačkog velesajma u skladu sa suvremenim potrebama i mogućnostima niti je išta suvislo poduzela, osim što je Velesajam koristila kao skladišta. Vizionari koji su ga stvarali bili su kreativci i ljudi koji su voljeli svoj grad.

Ispit savjesti i sposobnosti

Sadašnja gradska uprava na ispitu je savjesti i testu sposobnosti. Da bi išta poduzela, potreban je dopunjeni Generalni urbanistički plan, a tek je donesena odluka o njegovim izmjenama i dopunama. Do tada – s obzirom na dugotrajnost naših raspravnih procesa, vjerojatno do kraja mandata sadašnje uprave – izgledno je da sve ostane po starom. Zagrebački velesajam, kao i grad u cjelini, tapka u mjestu.

Ipak, Luka Korlaet, zamjenik gradonačelnika Zagreba, najavljuje skoru revitalizaciju Velesajma. Morao bi biti svjestan nove opasnosti. Nakon potencijalnih predatora, koji vrijednost 570.000 četvornih metara površine procjenjuju parametrima stambene izgradnje i profiterstva, u zasjedi čekaju novi mutikaše, s tobožnjim studijama kojima predviđaju nov izgled, sadržaje i namjenu Zagrebačkog velesajma, najvažnijeg kompleksa u jugozapadnom dijelu grada. Riječ je o parazitima koji bi isisavali truplo Zagrebačkog velesajma radi vlastite promocije i koristi.

Tomislav Tomašević i Luka Korlaet trebali bi znati „who is who“ u zagrebačkoj arhitekturi, urbanizmu i konzervatorstvu, a tko su bleferi koji se proglašavaju vizionarima i spasiteljima zaštićenog kulturnog dobra. Na Tomaševiću i Korlaetu je da odaberu s kim će surađivati na dobrobit grada i Zagrepčana. Većeslav Holjevac to je znao prije više od 60 godina.