Blagdan Svih svetih razlikuje se od svih ostalih dana u godini. Ljudi su tog dana drukčiji nego inače, zastaju na trenutak u svakidašnjoj užurbanosti i u dekoru jesenskih boja, mirisa parafina i pečenih kestena prilaze kamenim posteljama sjećanja na svoje najbliže. Ukrašavaju grobove cvijećem, pale svijeće i pred spomenicima prolaznosti života – pognute glave ili ovlaženih očiju – u tišini razgovaraju s onima kojih više nema.

Ove bi godine svijeću trebalo zapaliti i za zagrebačko groblje Mirogoj, remek-djelo njemačkog arhitekta Hermana Bolléa (Köln, 1845 –Zagreb, 1926.), teško oštećeno u potresu 2020. Prema mišljenju mnogih povjesničara umjetnosti, arkade su Bolléovo najuspješnije ostvarenje, važnije i od projekta obnove Zagrebačke katedrale nakon potresa 1880. i izgradnje palače Muzeja za umjetnost i obrt 1888.

Groblje Mirogoj, spomenik kulture nulte kategorije, jedno je od najljepših u Europi i posljednje počivalište mnogih hrvatskih velikana, među kojima i projektanta Hermana Bolléa. I dok se zagrebačka katedrala i Muzej za umjetnost i obrt obnavljaju od posljedica potresa, arkade i paviljoni – iako jedan od najvažnijih kulturno-povijesnih simbola Zagreba – u zastrašujućem su stanju, a cjelovita obnova od posljedica potresa i ovoljetnog razornog nevremena nije ni počela. Teško oštećen Mirogoj umire pred našim očima. Takav neshvatljiv odnos prema najvrjednijoj baštini 19. stoljeća u hrvatskoj metropoli nepoznat je u europskoj praksi.

Obnova ili obmana?

Odmah nakon katastrofalna požara u pariškoj katedrali Notre-Dame 2019. izrađen je plan sanacije, a na obnovi radi oko 1000 stručnjaka različita profila. Notre-Dame bi za posjetitelje mogao biti otvoren potkraj 2024.

U potresu u Skoplju 1963. poginulo je više od 1000 ljudi, a razorene su dvije trećine grada. Na natječaju za obnovu grada pobijedio je slavni japanski arhitekt Kenzo Tange.

Nakon potresa u Dubrovniku 1979., u kojem je oštećeno više od 1000 kuća i sakralnih objekata, od kojih većina zaštićenih spomenika kulture, radi otklanjanja štete i obnove angažirani su najveći stručnjaci bivše države. Prof. dr. Milan Prelog, profesor povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, suosnivač i ravnatelj Instituta za povijest umjetnosti, koordinira proces obnove, sanacije i prenamjene oštećenih spomenika.

Dvije i pol godine nakon potresa, a potom i ljetnog nevremena 2023., u Zagrebu je malo toga poduzeto da se saniraju katastrofalne posljedice na jednom od najvažnijih kulturno-povijesnih spomenika u gradu. Gradska uprava, Institut za povijest umjetnosti, Ministarstvo kulture, Zavod za zaštitu spomenika kulture, Udruga arhitekata Zagreba i mnoge druge institucije, umjesto organiziranja međunarodnog simpozija o tome kako obnoviti mirogojske arkade i paviljone, kao dio ne samo zagrebačke i hrvatske, nego i europske kulturne baštine, ponašaju se kao da je riječ o nekom ruševnom zabatnom zidu ili nakrivljenu dimnjaku na periferijskoj kući.

U povodu blagdana Svih svetih podsjećamo institucije što Mirogoj sa svojim paviljonima i arkadama znači Zagrebu i Hrvatskoj. Kao memorijsko mjesto na razmeđu života i smrti, umjetnička galerija na otvorenom, jedinstveni kompleks prožimanja vrhunske arhitekture, graditeljstva, urbanizma, kiparstva i multikonfesionalnosti.

Mirogoj je povijest grada upisana u kamen. Gradska općina kupila je 1873. godine imanje Ljudevita Gaja i osnovala Mirogoj, skupno groblje za pripadnike katoličke, pravoslavne, protestantske i židovske vjeroispovijesti. Projektiranje groblja povjereno je Hermanu Bolléu, a službeno je otvoreno 1876. Bollé je arkadama i paviljonima namjeravao okružiti cijeli prostor s kapelom u središnjem dijelu, ali je naposljetku izgrađen samo zapadni zid-portal od opeke.

Groblje Mirogoj najvažniji je spomenik kasnog historicizma, izgrađen potkraj 19. stoljeća u stilu talijanske neorenesanse. Gradnja arkada i portala trajala je od 1879. do 1917. U potresu 1880. arkade nisu pretrpjele oštećenje jer su već u to doba građene kao armirano-betonska konstrukcija.

Mrtvačnica je građena od 1884. do 1886. i stilski je ujednačena s arkadama. Bollé je projektirao i pravoslavnu crkvu izgrađenu 1891., a središnja kapela, crkva Krista Kralja, izgrađena je prema njegovim nacrtima tek 1927., kad je arhitekt već bio mrtav.

Na popisu najugroženijih

U potresu 2020. Mirogoj je pretrpio golema oštećenja. Neka su vlastitim snagama sanirali vlasnici grobova, a glavni posao sanacije arkada i paviljona tek predstoji. Organizacija Europa Nostra, posvećena zaštiti prirodne i kulturne baštine, koja surađuje s Europskom investicijskom bankom, uvrstila je 2021. godine kompleks groblja Mirogoj na popis sedam najugroženijih spomenika i lokaliteta europske kulturne baštine.

Zagreb ima velike stručne kapacitete, od arhitekata, restauratora, kamenoklesara i drugih stručnjaka koji bi – možda i uz međunarodnu suradnju i pomoć – trebali obnoviti baštinu koja tvori identitet grada. Prof. dr. Marijan Hržić, ugledni arhitekt i urbanist, jedan od trojice projektanata zagrebačkog Krematorija (Hržić, Krznarić, Mance), trebao bi biti jedan od savjetnika u izradi projekta obnove Mirogoja. Nedavno je dovršen njegov kolumbarijski Mirogojski zid, jedno od remek-djela novije zagrebačke arhitekture. Dug je oko 800 metara, a njime su grobne parcele odvojene od frekventne prometnice. Proporcije zida oplemenjena bršljanom, toplina opeke, boja i oblik plohe i njezina prilagodljivost terenu pokazuju da nije riječ samo o vrhunskoj arhitekturi, nego i o grobnoj umjetnosti. U međuvremenu je Mirogoj pretrpio još jednu nečuvenu devastaciju. Za mjesto grobnice gradonačelnika Milana Bandića – u vrlo mutnoj proceduri – odabrana je zelena površina uz mirogojske arkade, bez odobrenja Zavoda za zaštitu spomenika kulture, a Grad Zagreb je pravo korištenja grobnog mjesta prebacio na obitelj.

Nezakonita izgradnja groba na zelenoj površini izvan grobnih polja ne može se pripisati pokojnom Bandiću, ali pokazuje da njegov duh živi u njegovim nasljednicima koji žmire na grubu devastaciju zaštićena kulturnog dobra. Zataškavanje ove sramote zadnji je čavao u lijes groblja Mirogoj. Svi koji su to omogućili počivaju u miru svoje etičke i političke amoralnosti.