Ivica Puljak, gradonačelnik Splita, nastoji ostaviti dojam uljuđenog, smirenog i tolerantnog intelektualca koji svojem gradu želi osigurati boljitak na svim područjima života. Ono pak što se u jeku turističke sezone događa u Splitu – a o čemu bruji cijela država – u protivnosti je s dojmom koji čelnik grada pokušava stvoriti u javnosti, umanjujući svoju „zapovjednu odgovornost“ za serijal neprimjerenih, vulgarnih i povremeno divljačkih ekscesa pretežito stranih turista na splitskim ulicama.

Za svoje nedolično ponašanje, kojim se narušava dignitet grada, bezobrazni, pijani i drogirani turisti kažnjavaju se simboličnim novčanim kaznama. Barem oni rijetki uhvaćeni u uličnom divljaštvu. U tom vulgarnom ponašanju u javnom prostoru, kojim su zgroženi i ozlojeđeni i stanovnici Splita i pristojni strani posjetitelji, prednjače mladi engleski turisti, zaslužuju li uopće taj naziv.

Što bi se dogodilo da neki strani turist u Londonu pokušava zapišavati House of Parliament ili Westminster Abbey, kao što razularena mladež urinira i bljuje po Peristilu i Prokurativama, razgolićena šeće Rivom i katkad spolno opći po splitskim kaletama? Takvi „turisti“, koji vjerojatno misle da su stigli u neku banana-državu u kojoj je sve dopušteno ne zaslužuju novčano kažnjavanje nego – deportaciju. Što god o tome poslije pisali engleski tabloidi, poznati po svojoj objektivnosti i rafiniranosti. Izgrednici su uvreda gradu, javno sramoćenje Splita i pljuska cijeloj Hrvatskoj.

Zgroženi i nemoćni

A Split? Antički grad slavne prošlosti i jedna od mediteranskih prijestolnica, kao da je zaboravio na svojih 1700 godina postojanja i prepustio se na milost i nemilost turističkom otpadu masovnog turizma, tzv. partijanerima, odnosno onima koji se tako nazivaju. Rasprodaja digniteta nema cijenu, ma što o tome mislili pohlepni iznajmljivači svakog slobodnog prostora – od garaža do tavanskih prostorija s kojih je prethodno uklonjen golubinji izmet – koji rentiraju po cijenama koje bi zgrozile i arapske šeike.

Dio gramzljivih ugostitelja narušava ugled cijele struke, prodajući svoje splačine po cijenama višestruko većim od vrijednosti za novac, alkohol se nemilice toči maloljetnicima, a motiv je samo jedan: otmi im što više novca u što kraćem vremenu. Gramzljivost, kao modus vivendi, trebala bi opravdavati svaki postupak, pa i onaj najbestidniji.

Ljudi koji istinski vole Split i ponose se njime – a jedan sam od njih jer me za taj grad vežu najljepše profesionalne i osobne uspomene u doba povijesnog uzleta Slobodne Dalmacije pod uredničkim vodstvom Joška Kulušića – tužni su, zgroženi i – nemoćni. U 1700 godina postojanja Split nije bio izložen bestidnosti kao u godini usredotočenoj na natjecanje s turistički rekordnom 2019. Čini se da gradska uprava, a ni mnoge druge institucije zadužene za očuvanje povijesnog digniteta Splita, još nisu shvatile da spomenički prostor jedinstvenog grada nije isto što i plažno partijanje na Zrću ili surogatno oponašanje Woodstocka. Nije Ultra kriva za sve, ali je pokrenula spiralu ponašanja potpuno neprimjerenog Splitu. Milijuni zarađenih eura nisu pokriće za socijalnu i kulturološku devastaciju grada sve više orijentiranog na rentijerstvo, sportske kladionice i gramzljivo ugostiteljstvo. Jesmo li zaboravili da postoji i profinjeni, građanski Split, intelektualno središte Dalmacije?

Dubrovački poučak

Svjestan opasnosti koja se iz Splita kapilarno širi i na ostale obalne gradove, dubrovački gradonačelnik Mato Franković, za razliku od svog splitskog kolege Puljka, jasno se i pravodobno izjasnio da Dubrovnik ne može biti party-destinacija razularenih gostiju koji ugrožavaju spomeničku baštinu. Propisano je smanjenje glasnoće glazbe u povijesnoj jezgri, dogovoreno prihvatljivo odijevanje na gradskim ulicama, uvedena je stroža kontrola ispijanja alkohola, osobito kad je riječ o maloljetnicima.

Sve to pokazuje da se ugled povijesnog grada ne može rasprodavati za šaku eura turističkog prihoda. Dubrovački program „Respect the City“ nije uvođenje restrikcija, nego dobronamjerni naputak kako se turist smije ponašati u kulturno-povijesnoj sredini u koju nije došao radi opijanja i uriniranja po spomenicima, nego radi upoznavanja njegovih povijesnih, spomeničkih, gastronomskih i ostalih vrijednosti. Žele li se sačuvati posebnosti jedinstvene destinacije i njezin održiv razvoj, nekim se nakaradnostima mora stati na kraj, čak i po cijenu gubitka nekoliko gostiju kakvi nam – ruku na srce – nisu ni potrebni.

Problem hrvatskog turizma, vodeće gospodarske grane kojom se puni oko 25 posto državnog proračuna, nisu – dakako – različiti pristupi dvojice gradonačelnika gorućim problemima gradova kojima su na čelu, nego državna strategija razvoja turizma koji se prečesto tretira kao krava muzara. Nakon kriznog pandemijskog razdoblja i naposljetku oporavka globalnog turističkog tržišta, posve je jasno da je hrvatskom turizmu potrebno resetiranje. Nove ideje i jasna predodžba o vlastitom dostojanstvu – nismo li ga izgubili u epidemiji pohlepe i gramzljivosti.

I površne analize pokazuju da trijumfalizam izazvan povećanim brojem turista ima i drugu, tamniju i katkad tragičnu stranu. S povećanim dolaskom turista, osobito onih koji ne poštuju lokalne vrijednosti i običaje raste i pohlepa iznajmljivača, ugostitelja i drugih pružatelja usluga. Prostor, najvrjedniji nacionalni resurs, nemilice se troši na apartmanizaciju obale i otoka, a profit postaje jedino mjerilo vrijednosti, svrha življenja i glavni instrument socijalnog bahatluka.

Manjina zlostavlja većinu

Država mora odgovoriti na pitanje bismo li bili „kruva gladni“ da nam turizam podbaci i jesu li prihodi od turizma jedino jamstvo socijalnog mira u zemlji? A na turističkim je institucijama uspostava regulative prema kojoj negativnu sliku o hrvatskom turizmu, koju obilno zlorabe strani mediji, neće stvarati manjina grabežljivaca i prevaranata, od iznajmitelja smještaja do ugostitelja. Ponavlja se priča sa stadiona: nekoliko desetaka huligana sklonih izgredima i bacanju baklji u teren zlostavlja većinu pristojnih gledatelja i nanosi golemu štetu klubu za kojeg, tobože, navijaju. Imamo li snage da manjinu koja zlostavlja većinu, od turizma i stadiona do Hrvatskog sabora, uklonimo s javne scene?