Studija ‘Procjena prihvatnog kapaciteta svjetskog dobra pod zaštitom UNESCO-a’ strateški je dokument održivog razvoja grada Dubrovnika, ali i upozorenje ostalim turističkim sredinama da izbjegnu ono što se događa u Veneciji ili na Ibizi.

Turizam je važna, ali i vrlo opasna disciplina nacionalnog gospodarstva. Povećava standard lokalnog stanovništva, puni državni proračun i potiče razvoj ostalih dijelova gospodarstva, ali potencijalno ugrožava ono najvrjednije čime raspolažemo – prirodno bogatstvo koje nismo “proizveli” nego naslijedili od naših predaka u najljepšem zaljevu Sredozemlja.

Prema Jadranu se ponašamo sve agresivnije, bešćutnije i bezobzirnije. Osamljeni slučajevi znanstvenog pristupa turizmu teško se probijaju kroz interesnu sferu u kojoj prevladava brojanje noćenja domaćih i stranih turista, prolazaka vozila kroz naplatne kućice na autocestama i mahanje završnim računom “još jedne uspješne turističke sezone”.

Zanemaruju se skrivene zamke ubrzana turističkog razvoja, a impresivne brojke i milijarde priskrbljenih eura zasjenjuju opravdanu zabrinutost institucija i pojedinaca koji upozoravaju i na štetne posljedice turističke ekspanzije. Da bismo prevenirali štetne posljedice visoko prihodovnog poslovanja, trebali bismo učiti od poznatih svjetskih turističkih odredišta, koja su taj status stekla davno prije nas.

Venecija, jedna od najatraktivnijih turističkih destinacija u svijetu, koju godišnje posjeti oko 15 milijuna turista, prva je uvela plaćanje ulaznice za jednodnevni turistički izlet u povijesnu jezgru, u sezonski najopterećenijem razdoblju. Svrha naplaćivanja ulaznice, simbolične cijene od 5 eura, nije povećanje turističkog prihoda, nego prikupljanje novca za održavanje gradske infrastrukture.

Projekt je pokusnog karaktera i način zaštite od negativnih posljedica masovnog turizma, objašnjava gradonačelnik Luigi Brugnara, a učinci te mjere naknadno će se analizirati. Naplaćivanje ulaznica u ljetnom razdoblju trebao bi biti poticaj turistima da Veneciju posjećuju u izvansezonskim mjesecima. Ujedno je i pokazatelj brige za stanovništvo izloženo turističkoj najezdi koja onemogućuje normalan život u povijesnoj jezgri. Turisti koji prespavaju u Veneciji ne plaćaju ulaznicu, a jednodnevni izletnici koji ne plate pristojbu izlažu se riziku plaćanja kazne od 300 eura.

Znatan dio stanovništva španjolskog otoka Ibize, na kojem živi oko 160 000 ljudi – na rubu je izdržljivosti. Jedno od najpoznatijih sredozemnih odredišta pod zaštitom UNESCO-a trpi teške posljedice masovnog turizma, cjenovno prilagođenog bogatim turistima. Cijene nekretnina i usluga lete u nebo, a domicilno stanovništvo, koje nije u tom “turističkom kolu sreće”, na rubu je siromaštva. Ove se godine očekuje više od četiri milijuna turista.

Ni zaposlenici u turizmu, pristigli sa svih strana svijeta, ne mogu platiti preskupi najam stana pa na rubnim dijelovima raja za bogate turiste niču slamovi za strane radnike na nisko rangiranim poslovima u turizmu, graditeljstvu i uslužnim djelatnostima. Britanski i španjolski mediji bave se „licem i naličjem“ masovnog i elitnog turizma koji izaziva sve veće nezadovoljstvo domaćeg stanovništva.

U tuđim nevoljama mogu se prepoznati opasnosti koje kao turističkoj zemlji prijete i nama. Ne izvučemo li pouke iz tuđih pogrešaka, neće nas zaobići slični scenariji. Najveći dalmatinski arhitekti, akademici Dinko Kovačić i Nikola Bašić, nebrojeno su puta upozoravali na nekontrolirane nasrtaje na mediteranski prostor i njegove temeljne vrijednosti, a splitski arhitekt Jerko Rošin vodi svakodnevne medijske bitke za očuvanje baštine i izbjegavanje scenarija već viđenog u Španjolskoj, Italiji i drugim turističkim zemljama.

Apartmanizacija dojučerašnjih maslinika i vinograda, djevičanske obale i otoka, nezaustavljivo proždire naše najvrjednije prirodne resurse. Obalni gradovi – Rijeka, Zadar, Šibenik, Trogir, Split, Dubrovnik, da ne navodimo manje urbane sredine – dio su europske kulturno-povijesne baštine koju s ponosom pokazujemo svijetu, jednako kao i čudesan krajolik i čisto more. I spomeničku baštinu i prirodne ljepote trebali bismo zaštiti i očuvati od negativnih posljedica masovnog turizma kojem stremimo opčinjeni brojanjem noćenja i naplatom cestarina.

Mediteranska metropola Split dopušta da pijani i drogirani turisti u vrijeme glazbenih festivala zapišavaju spomeničku baštinu Rimskog Carstva. Domaćinsko dostojanstvo ne bi se smjelo rasprodavati za šaku eura kojima se naplaćuje improvizirani smještaj u garažama i šupama ili za nekoliko boca piva. Blanša Čolak, stanarka povijesne jezgre, objavama fotografija pijanih turista na FB-u upozorava kako oni koji vole i poštuju svoj grad ne bi smjeli dopuštati izgrednicima da se ponašaju kao da su došli u jednu od svojih kolonija. Najnoviji incident upozorava kako su razulareni Britanci izvodili krvave orgije u zakupljenoj vili u Solinu.

U preveniranju opasnih posljedica suvremenog turizma, navedenih na primjeru Venecije i Ibize, u nas je najviše učinio Dubrovnik. Gradonačelnik Mato Franković – unatoč otporima – izborio se za zabranu preglasne glazbe iz kafića u noćnim satima, s pravom uvjeren da povijesna jezgra Dubrovnika ne može biti isto što i Zrće. Grad-spomenik zaslužuje poštovanje svakog posjetitelja, a oni kojima to ne odgovara neka potraže destinaciju u kojoj se mogu raspojasati do mile volje i pritom ne ometati druge goste.

Profiliranje posjetitelja jedna je od važnijih zadaća hrvatskog turizma. Onaj tko dolazi u Dubrovnik trebao bi se smatrati počašćenim jer posjećuje jedan od najljepših gradova na Sredozemlju pod zaštitom UNESCO-a. Donekle je uveden red u uplovljavanje kruzera čiji putnici iznimno opterećuju ograničenu protočnost povijesne jezgre Dubrovnika.

Najnoviji je iskorak studija “Procjena prihvatnog kapaciteta svjetskog dobra pod zaštitom UNESCO-a”. Grad Dubrovnik, Turistička zajednica Grada Dubrovnika i Lučka uprava Dubrovnik, u suradnji sa Sveučilištem u Dubrovniku, izradili su strateški dokument uravnotežena i održiva razvitka grada Dubrovnika, prihvaćen na sjednici Gradskog vijeća.

Dubrovački turizam suočava se s mnogim izazovima. Masovni turizam preopterećuje svjetsko dobro i gradsko stanovništvo. Grad je ovisan o turizmu, ali i obvezan pratiti i analizirati negativne utjecaje visoke koncentracije masovnog turizma na svjetsko dobro i život zajednice.

O dubrovačkom strateškom dokumentu bit će još riječi u jednoj od sljedećih kolumna, kako bismo i ostale turističke sredine na Jadranu upozorili da nastoje izbjeći ono što se događa u Veneciji ili na Ibizi.