Izborna sportska kladionica privedena je kraju, a narod izmrcvaren političkim igrokazom napokon je odahnuo od samohvale vladajućih i oporbenog iritantnog ponavljanja „Drž’te lopova!“ To je bio vrhunac oporbene predizborne kreativnosti kojom su sebe proglasili „Rijekama pravde“ da bi naposljetku završili kao ponornica. Oporbena politička musaka, sklepana od „rogova u vreći“, najzaslužnija je što ćemo uzrečicu „Svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje“ morati zamijeniti mnogo bolnijom – „Hrvatski narod ima vlast kojoj želi poslušno služiti“. To nam je valjda ostalo još iz doba kmetstva, a vrhunac je doživjelo u doba komunizma i služenja i podilaženja „velikom vođi“.

Učmalost predizbornog političkog lupetanja donekle je narušio predsjednik Zoran Milanović, u svom stilu i bez fige u džepu, ali je „prekomjernim granatiranjem“, ne obazirući se na institucionalne ovlasti, više pomogao snažnijem mobiliziranju HDZ-ovih i neodlučnih birača, nego jalovoj oporbi predvođenoj najvišim političkim patuljkom u svojim redovima.

Kad bi Peđa Grbin, čovjek blindiranog obraza – koji je u Hrvatskom saboru glasao protiv Zakona o hrvatskom jeziku – imao barem malo ljudskog i političkog dostojanstva, odavno bi ishlapio s javne scene i dopustio temeljitu preobrazbu socijaldemokracije – Hrvatskoj itekako potrebne – u stranku ozbiljnih namjera. Može li itko zamisliti čovjeka Grbinova profila na čelu SPD-a, njemačke socijaldemokratske stranke osnovane u Leipzigu 1863., iz čijih je redova i aktualni kancelar Olaf Scholz? Jadna li je hrvatska socijaldemokracija s Grbinom na čelu.

Dekonstrukcijska mantra folklornog društva „Rijeke pravde“, iz koje se nije moglo razabrati što zapravo – osim upiranja prstom u korupciju vladajućih – zagovaraju i žele osim osvajanja vlasti, doživjela je izborni fijasko. S mnogo verbalne agresije i nepristojnog kokodakanja nisu uspjeli uvjeriti birače da bi demontiranje HDZ-a bio nemjerljiv dobitak za zajednicu, a njihovo instaliranje pravi put u sretnu budućnost. Nije im povjerovala ni svjetonazorski bliska stranka Možemo!, koja ih je odbacila kao krupni otpad, s kojim ni inače ne zna što bi.

Pravi su pobjednici izbora – mimo središnje vlasti – regionalne stranke IDS i Nezavisna platforma Sjever, nimalo slučajno predstavnice naših najrazvijenijih regija Istre i Međimurja. Donekle i slavonski obilježen Domovinski pokret koji je relativne pobjednike izbora prisilio na tvrdo pregovaranje, kompromise i ustupke.

Zahtjev za osnivanjem ministarstva useljeništva i demografije opravdan je i logičan, osobito ima li se na umu demografska katastrofa Hrvatske i najnoviji val iseljavanja stotina tisuća ljudi. Jednako je tako važna promjena nakaradnog izbornog zakona i rasprava o saborskim zastupnicima manjina s velikim ovlastima i nikakvom odgovornošću. Osobito je bizarno što za njih glasa neznatan dio manjinskog stanovništva kojeg tobože predstavljaju kao saborski privjesci, potrebni jedino za sastavljanje saborske većine. I po tome smo jedinstveni u Europi u kojoj su manjine zaštićene ustavnim pravom i civilizirano uređenim društvenim odnosima pa nema potrebe za zastupničkim uhljebima kao u nas.

Da bi pridobio birače, svaki bi političar neovisno o političkoj opciji, morao imati snažnu osobnost. Politička obećanja i predizborna obmanjivanja jedna su kategorija, ali dojam što ga pojedini političari ostavljaju u javnosti nakon javnih istupa nešto je posve drugo i često odlučujuće. Nitko ne može Milanoviću i Plenkoviću osporiti osobnost, neovisno o tome kakvo mišljenje ima o njima. Glasačko tijelo opredijelit će se ovisno o simpatiji ili antipatiji, ali neće im moći osporiti personalitet i dojam koji izazivaju svojom pojavom.

Marija Selak Raspudić može biti nezavisna kandidatkinja, članica Mosta ili stranke Divljih šparoga, ali uvijek će ostaviti dojam obrazovane, elokventne i rafinirane dame. Čak će i Aleksandar Stanković, poznat po tome što nema „dlake na jeziku“, svoj razgovor s gospođom Marijom maksimalno prilagoditi toj uljuđenosti i gledateljima podariti profinjeni dijalog.

Pojava Kreše Beljaka, i prije nego što izgovori neku od svojih provincijalnih besmislica dekoriranih prostaklukom, potiče na promjenu televizijskog kanala. Beljak sa svojom delinkventnom prošlošću i recentnim bahatlukom ne može biti ni potočić pravde. Takva vrsta osobnosti zaslužuje podsmijeh i prezir.

Kad bi se politička utjecajnost stjecala brojem izgovorenih riječi, u kombinaciji s nepotrebnim decibelima, gospođa Benčić bila bi ozbiljna kandidatkinja za visoke državne funkcije. Ovako se većina ljudi pita gdje joj je skriven gumb za gašenje i na čemu misli graditi svoju osobnost.

U neodoljivu šarmu prednjači besprijekorno dotjerani Goran Grlić Radman. Njegova je osobnost učinkovitija od Normabela. Diplomacija je umijeće prigodnog govora u kojem se ništa ne kaže, što je Grlić Radman usavršio do perfekcije. Premijer ne mora strahovati da će Grliću Radmanu negdje izletjeti pogrešna riječ, a još se manje treba brinuti za njegovu osobnost.

Kakav god bio novi saziv Hrvatskog sabora, ne vjerujem da prostaklukom može nadmašiti prijašnji. Hrvatska je izabrala, relativni pobjednici na političkoj su tržnici, u oskudnoj ponudi, izabrali ono što se nudilo. Ne bi ih trebalo osuđivati za „cjenkanje“ uobičajeno na placu, a ponajmanje na to ima pravo tzv. oporba, u jalovu pokušaju da u „Rijeke pravde“ trgovački ugura i umjetnu inteligenciju i provincijski primitivizam.

Ipak se nadam da će moje unuke dočekati ozbiljnu hrvatsku oporbu koja će biti uljuđeni korektiv vladajućima kad pretjeraju u bahatosti i lopovluku. Oporbu koja će se u Hrvatskom saboru pozicionirati kao konstruktivna dogradnja nečemu što bi se trebalo zvati „Bolja i poštenija Hrvatska“. Makar zamolili Mariju Selak Raspudić da im bude mentorica.

Ujedno se nadam da će se premijer u trećem mandatu okružiti s manje besprizornih likova na ministarskim položajima nego dosad. Uostalom, gore od prijašnjih teško bi mogao pronaći.

I vladajući i oporba trebali bi biti svjesni da će Hrvatska preživjeti s njima i bez njih. Žilav smo i samoodrživ narod koji može svašta preživjeti, osobito ako ga se prestane zlostavljati toksičnom politikom.