Nadomak Poglavarstva grada Zagreba u tijeku su dva velika građevinska zahvata. Prvi je uklanjanje ruševnih ostataka bivše poslovnice Zagrebačke banke u Paromlinskoj ulici 2 koja je na toj adresi bila do 2012., kad je zgrada prodana Stipić grupi koja je bankrotirala. Potom je zgradu kupio poduzetnik Josip Baričević koji je obećavao izgradnju trgovačko-poslovnog centra.

U međuvremenu je zgrada postala meta sakupljača krupnog otpada koji su temeljito očerupali sve što je na njoj bilo iole vrijedno. Ruševni objekt nedaleko od Glavnog kolodvora, Poglavarstva grada Zagreba, Spomenika domovini i Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog postao je ruglo Zagreba, opasno za svakoga tko bi mu se neoprezno približio. I tako više od desetljeća, sve dok Grad Zagreb nije izdao ultimatum vlasniku Josipu Baričeviću da ukloni to ruglo ili će ga ukloniti Grad i vlasniku ispostaviti račun.

Sada je rušenje te sramote grada pri kraju, a što će nastati na tom atraktivnom mjestu tek ćemo vidjeti. Za Zagrepčane je najvažnije da jedna od mnogih „crnih rupa“ nestaje s mape grada, a gradska uprava zaslužuje pohvale što je napokon prisilila „susjeda“ da svoj problem ne oteže u nedogled.

Drugo je gradilište mnogo složeniji problem. Počela je obnova ruševnog Paromlina koji bi za dvije godine trebao biti pretvoren u Gradsku knjižnicu i društveno-kulturni centar, u što će biti utrošeno 85 milijuna eura (bez PDV-a). Oko 50 posto novca osigurat će se iz EU fondova, a ostatak iz proračuna Grada Zagreba. Gradonačelnik Tomislav Tomašević istaknuo je da je riječ o najvećem kapitalnom ulaganju u njegovu mandatu, a zgrada će biti jedna od najvažnijih u Zagrebu. Osim knjižnice, imat će dvije dvorane s oko 450 mjesta, galerijsko-izložbeni prostor i podzemnu parkirnu garažu. Gradonačelnik predviđa da će izgradnjom Gradske knjižnice i društveno-kulturnog centra nesređena zona Trnja postati novo središte Zagreba.

Nakon tih uznosito-optimističnih izjava na umu mi je jedna analitička studija prof. Nenada Fabijanića, jednog od vodećih hrvatskih arhitekata, koji je – među ostalim – pisao o „pogrešnim kućama na pogrešnom mjestu i pogrešnim sadržajima u pogrešnim kućama.“

Upravo je o tome riječ u najavi najskupljeg zagrebačkog građevinskog zahvata koji podsjeća na Sljemensku žičaru bivšeg gradonačelnika. Obnova Paromlina počela je prije donošenja Generalnog urbanističkog plana i detaljnog plana tog područja, iznimno važnih za razvoj Zagreba u sljedećim desetljećima. Podsjetimo na najvažnije. Život grada i njegov prostorni razvoj ne počinje promjenom vlasti, nego oslanjanjem na tradiciju. Prvom generalnom regulatornom osnovom Zagreba iz 1865. planirano je buduće središte u Donjem gradu, trasa željezničke pruge iz Budimpešte, središnji kolodvor te Paromlin kao prvi tvornički pogon i početak tvorničke zone na Trnju. Nakon velikog požara u Paromlinu 1906. počinje izgradnja novog pogona, dovršena 1920. Na temelju međunarodnog natječaja, raspisanog 1930. i prihvaćenog 1938., planirano je preuređenje željezničke mreže te uklanjanje Strojarnice državne željeznice i Paromlina iz središta grada. To bi omogućilo spajanje Donjeg grada i Trnja i stvaranje novog gradskog središta.

Taj modernistički urbani plan nikad nije ostvaren zbog početka Drugoga svjetskog rata. Nakon završetka rata Zagreb se počeo razvijati južno od Save, a periferne zone, primjerice Paromlina i Gredelja, ostale su zapuštene. Stari industrijski kompleksi upisani su u Registar kulturnih dobara RH, a napravljeni su i elaborati za njihovu obnovu koji su ostali mrtvo slovo na papiru. Osim Paromlina to su tvornica Janko Gredelj (nekadašnja Strojarnica državnih željeznica), bivša tvornica Penkala (poduzeće Nada Dimić), tvornica Arko (Marijan Badel). Paromlin je stradao i u požaru 1988., a stručnjaci Građevinskog fakulteta zaključili su da ga treba srušiti. S tim se složio i Regionalni zavodu za zaštitu spomenika kulture.

Suprotstavio im se Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture, osnovan 1990. Paromlin je uvršten u zaštićenu povijesnu cjelinu grada, a 2004. upisan je u Registar kulturnih dobara RH.

U zimskoj oluji 2013. srušen je znatan dio Paromlina, a ruševine su uklonjene 2014. Desetak godina poslije gradonačelnik Tomašević na tom mjestu gradi objekt vrijedan 85 milijuna eura kojim će biti obilježen njegov mandat.

Naša najuglednija povjesničarka umjetnosti Snješka Knežević u svojim je znanstvenim studijama istaknula da rješenje za Paromlin ne može biti odvojeno od reurbanizacije cijele povijesne industrijske zone kojoj pripada. Sve ideje o prenamjeni, poglavito za javne, kulturne i komercijalne svrhe nisu ostvarive u kaotičnom, zapuštenom i dijelom slamiziranom području. Jedino je racionalno rješenje vrednovanja, zaštite i obnove objekata industrijske baštine u prostornom konceptu cijele zone, od Miramarske do Strojarske ulice.

Posrijedi je najvažnija, najveća i najperspektivnija površina u središtu Zagreba, mjesto potencijalne prostorne premosnice između Donjeg grada i Trnja. Jedan je od uvjeta tog spajanja uklanjanje željezničke pruge, već 150 godina najveće razvojne prepreke grada.

„Zagrebački željeznički čvor, tvornica Gredelj i Paromlin, ukupne površine 350.000 četvornih metara, ostali su područje interesa zastarjela sustava, ravnodušna prema gradu i povijesno posvjedočene antiurbanosti“, istaknula je Snješka Knežević.

Razgovarao sam s nekoliko uglednih arhitekata i urbanista koji su jednodušno procijenili da je obnova Paromlina neshvatljiv promašaj. Nazvali su je „notornom i nestručnom glupošću“ jer ga je davno trebalo srušiti i u sklopu reurbanizacije cijelog područja izgraditi objekt mnogo jeftiniji od nepotrebno utrošenih 85 milijuna eura. Upozoravaju da u Zagrebu nema planiranja, nema urbanizma, nema jedinstva u promišljanju budućnosti grada. Razmišlja se samo u gabaritima političkih parada koje završavaju presijecanjem vrpca i trijumfalnim osmijesima za televizijske kamere.

Arhitekti obnove Paromlina našli su se u raljama okrutne stvarnosti struke i političkog diletantizma. U slučaju uspješnog završetka gradnje bit će zaslužna gradska uprava, a u protivnom krivnja se uvijek može svaliti na pokojnog Milana Bandića.