Uskrsni blagdani početak su turističke sezone. Nakon pandemije i ostalih nepogoda kojima je uzdrman suvremeni svijet, ljudi žele putovati i matičnu sredinu nakratko zamijeniti nekom novom, darujući duši i tijelu mnoga propuštena zadovoljstva. Pozicionirana gotovo u središtu Europe, s čudesnim krajolicima i kulturno-povijesnim znamenitostima na malom prostoru, Hrvatska je jedna od najprivlačnijih turističkih destinacija unutar schengenskog prostora. „Uskrsni turisti“ na putovanja kreću s prvim znacima proljeća. Njihova putovanja nisu uvjetovana toplinom mora pogodnog za kupanje, školskim praznicima i sezonom opterećenom ljetnim prometnim gužvama i toplinskim ekstremima. Proljetni turisti posjećuju gradove, razgledavaju kulturno-povijesne i prirodne znamenitosti i otkrivaju gastronomske i enološke posebnosti. U Veneciju, Dubrovnik, Pariz, Split, Beč ili Zagreb ne putuju ljeti, kad masovni turizam uskraćuje užitak boravka.

Mi u Zagrebu ne mislimo da su adventska zbivanja jedino što bismo trebali priuštiti posjetiteljima. Pitamo se što će hrvatska metropola od svoje bogate kulturne i povijesne baštine ponuditi europskim, američkim i dalekoistočnim turistima, željnim upoznavanja sredine zbog koje su prevalili dug put. Prije pandemije i potresa većina stranih turista bila je zadivljena kulturno-povijesnim i sakralnim znamenitostima Zagreba, urbanističkim skladom donjogradskih trgova i stambenih blokova, jedinstvenom Zelenom potkovom, Botaničkim vrtom, park-šumom Tuškanac, razlistalim i rascvalim drvoredima, Jarunom, Maksimirom, Medvednicom kao šumovitim uzglavljem grada i zelenim površinama unutar betonske džungle.

Kultura pod ključem

Što im od toga nudimo danas? Potresom teško oštećenu povijesnu jezgru devastiranu tzv. grafitima. Gornjogradski Markov trg s crkvom sv. Marka pretvoren u parkiralište političke elite koja je sa svojim luksuznim voznim parkom u protivnosti s derutnim povijesnim zgradama.

Zbog potresnih oštećenja zatvoreni su Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Umjetnički paviljon, Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Muzej za umjetnost i obrt, Prirodoslovni muzej, Hrvatski povijesni muzej, Atelijer Meštrović, Dramsko kazalište Gavella i mnoge druge kulturno-povijesne ustanove, kao i većina sakralnih objekata, počevši od najposjećenije zagrebačke katedrale.

Nad gradom se vijori nekoliko kranova koji bi trebali simbolizirati obnovu povijesne jezgre najteže stradale u potresu, ali to je samo podsjetnik na ono što je trebalo napraviti u protekle tri godine. Zagreb je u ovom trenutku najzapušteniji srednjoeuropski grad, u kojem se od Univerzijade 1987. napravilo malo toga spomena vrijedno, a višedesetljetni nemar uzdrman je katastrofalnim potresom u ožujku 2020.

Dubrovnik, u kojem turistička sezona počinje festom Sv. Vlaha, posjetitelje dočekuje kao najočuvaniji srednjovjekovni grad na Sredozemlju. Split ih dočekuje Dioklecijanovim naslijeđem, Peristilom i Prokurativama, Rivom, Pjacom i pjacetama, Marjanom i Zapadnom obalom. Rijeka, središte glasovite kvarnerske rivijere, frankopanskim Trsatom i bogatom industrijskom baštinom. Osijek revitaliziranom Tvrđom, secesijskim naslijeđem i uređenom šetnicom uz Dravu. Varaždin se ponosi svojom baroknom očuvanošću, Zadar je hit-destinacija zahvaljujući Morskim orguljama arhitekta Nikole Bašića, obnovljenim Kneževim dvorom i očuvanoj sakralnoj baštini, a Šibenik se ponosi katedralom, obnovljenim tvrđavama i rivom.

Zagreb je primjer urbane nebrige i stihijskog razvoja dokrajčenog potresom čije će se posljedice osjećati još desetljećima. O tome svjedoči i sudbina Hrvatskog povijesnog muzeja koji predstavlja bogatu nacionalnu baštinu. Strani turisti željeli bi – osim Muzeja grada Zagreba – razgledati građu izloženu u stalnom postavu Hrvatskog povijesnog muzeja.

Igrokaz s muzejom

Hrvatska vlada kupila je 2007. od Adris Grupe zgradu Tvornice duhana Zagreb u koju je – nakon obnove te vrijedne industrijske baštine – namjeravala smjestiti fundus Hrvatskog povijesnog muzeja osnovanog 1846. Dragocjena povijesna građa, koja obuhvaća razdoblje od ranog srednjeg vijeka do suvremenog doba, smještena je u neadekvatnom prostoru gornjogradske barokne palače Vojković-Oršić-Rauch-Kulmer u kojoj se zbog skučenosti nikad nije mogao predstaviti cijeli fundus od 300.000 muzejskih predmeta.

Kupnjom Tvornice duhana Zagreb, sagrađene 1882., a 2006. upisane u Registar kulturnih dobara RH, Hrvatskom povijesnom muzeju otvorena je razvojna perspektiva na površini od 10.000 četvornih metara. Glavnim projektom iz 2011. prihvaćena je prenamjena povijesne zgrade u muzej i dogradnja poslovne zgrade Adris Grupe. Hrvatski povijesni muzej, u planu Ministarstva kulture u razdoblju od 2012. do 2014. godine, proglašen je prioritetnom investicijom. Obrat se dogodio 2013. godine, kad Ministarstvo kulture odlučuje da će se projekt ostvariti prema modelu javno-privatnog partnerstva. To je početak tipične hrvatske priče kad je riječ o kapitalnim projektima u kulturi. Od 2012. do 2015. projekt se razvlači po sudovima.

Od adaptacije bivše tvornice duhana u sjedište Hrvatskog povijesnog muzeja odustalo se 2020. Ministarstvo kulture i medija dodijelilo je Hrvatskom povijesnom muzeju zgradu Državnog meteorološkog zavoda, a bivšu tvornicu duhana namijenilo Hrvatskom restauratorskom zavodu. Muzej bi zadržao palaču u kojoj je sada smješten i proširio se na zgradu Hrvatskog meteorološkog zavoda, jako oštećenu u potresu, koji bi se trebao preseliti na novu lokaciju.

Novi projekt dodijeljen je riječkom arhitektu Saši Randiću, koji se oglasio skromnom izjavom kako će „gornjogradski prostor učiniti kapitalnim mjestom kulture“! Nije spomenuo da će njegov projekt zasjeniti pogled na kapitalno djelo doajena arhitekture, profesora Marijana Hržića, autora Perivoja Bele IV. na tzv. Vranicanijevoj poljani. Uskrsni turisti, dobrodošli u Zagreb, glavni grad Hrvatske! Razgledavanje metropole započnite na Gornjem gradu, koji je – kaže ugledna povjesničarka umjetnosti Snješka Knežević – „u preterminalnoj fazi“, a potom razgledajte ono što je ostalo od Donjeg grada. Bili bismo vam zahvalni da što manje snimate mobitelom, osobito ne lica ljudi koji tuguju za svojim devastiranim gradom.