Imamo se razloga veseliti: završava dugo, prevruće ljeto, a to znači da završava i tzv. ljetna programska shema Hrvatske radiotelevizije. U doba povećane brige za zbrinjavanje otpada, HTV je sav svoj programski otpad uspio ugurati u ljetni kontejner (filmski u žute vrećice, sportski u plave, a zabavni u smeđe), čisteći tako teren za nov programski zamah koji počinje jesensko-zimskom shemom.

Ljetna shema bila je vrhunac HTV-ove programske neinventivnosti. Program se „krpao“ zahvaljujući nekolicini iskusnih profesionalaca, „utopljenih“ u masi nešto manjoj od 3000 djelatnika. Valja podsjetiti na opsežnu analizu programskog sadržaja HRT-a, naručenu od BBC-jevih analitičara, u kojoj je središnja informativna emisija ocijenjena „dosadnom, nezanimljivom i lišenom bitnih informacija“. Dodali bismo: PR-agencijom osnivača (aktualne vlasti, bez obzira na to o kojoj je riječ), nevješto prikrivenom povremenim davanjem glasa oporbenom cviljenju.

Televizijski vremeplov

Ljubiteljima filmova nude se oni snimljeni nakon razdoblja nijemog filma, pratitelji nogometa osuđeni su na MAX Sport ili Arenu Sport, a tzv. zabavne emisije uveseljavaju publiku koja se zabavlja kad mobitelom snima posljedice poplava ili prometnih nesreća. Većina sadržaja gledanih ovog ljeta mogla bi se svrstati u emisiju „Vremeplov“.

Nikoga na HTV-u ne zabrinjava što se zanimljive emisije, primjerice „Dulum zemlje“ Tamare Babun, „Svlačionica“ Roberta Knjaza ili „Idemo na put“ Sandre Basso, priskrbljuju kupnjom vanjskih produkcija, dok „jake kućne snage“ na posao redovito navraćaju samo po plaću. Kupnja vanjske produkcije pokazuje programsku anemičnost nacionalne medijske kuće, a možda upućuje i na ugovornu igru „ispod stola“, dakako nedokazivu.

Sve bi bilo koliko-toliko podnošljivo da se negledljivost HTV-ovih emisija može zamijeniti gledanjem programa komercijalnih televizija. One pak, osim informativnih emisija, zanimljivijih i objektivnijih od HTV-ovih, u udarnim terminima nude tzv. Reality Show, vrijeđajući gledatelje trashom kao što su „Život na vagi“ ili “Ljubav je na selu“. Takve emisije zasjenjuju kvalitetna ostvarenja kao što su, primjerice, istraživačke emisije „Potraga“ (RTL) i „Provjereno“ (Nova TV).

Televizijski trash opravdava se velikom gledanošću upravo takvih emisija, što je prigoda za sociološku analizu prosječnog hrvatskog televizijskog gledatelja i društva u cjelini. Komercijalne televizije financiraju se iritirajuće agresivnim oglasnim prihodima, pokazateljem da oglašivači hrle ondje gdje je zajamčena najveća gledanost.

HTV se ne brine odviše pritječu li oglasi ili ne – a oglasni se prihodi navodno smanjuju – jer će mjesečnom pristojbom gledatelja podmiriti znatan dio troškova goleme medijske mašinerije, opterećene viškom djelatnika s kojima bi se mogla snimiti nova verzija Bauerova filma „Prekobrojna“. A tek kad bi svi vlasnici televizora plaćali mjesečnu pristojbu… Prema nekim procjenama, oko 300.000 vlasnika televizora izbjegava je plaćati, služeći se različitim trikovima, od kojih je najčešći neotvaranje vrata stana TV-kontroloru bez predočenja policijskog naloga.

Svaka zemlja mora imati nacionalnu televiziju. Pitanje je samo s kakvim programskim sadržajima. U našem slučaju zakonom propisan namet koji se naziva „Mjesečna pristojba Hrvatske radiotelevizije“ iznosi relativno skromnih 10,62 eura na mjesec, a već se dugo kalkulira o povišenju cijena pretplate u skladu s inflacijom. Državna medijska kuća redovito naplaćuje svoju programsku uslugu, koju od nje niste tražili, nije vam potrebna ili vas jednostavno ne zanima.

Ni uzor ni pouka

Pristojba bi bila opravdana kad bi HTV emitirao sadržaje donekle vrijedne tih desetak eura. Ali HTV se ne osjeća dužnim prema gledateljima, nego samo prema državi koja ozakonjenjem pristojbe sa sebe skida teret financijske odgovornosti za medijski servis pretežito u njezinoj službi.

U rijetkim sadržajima koji zaokupljaju pozornost gledatelja, kao što su izvrsne BBC-jeve emisije po izboru Mire Vočinkić, urednice stranog dokumentarnog programa, prepoznaje se golema razlika između onog što stvara ugledna televizijska kuća i što nam kao televizijski surogat nude amateri s Prisavlja. Otklonom od mainstreama matične kuće Mire Vočinkić trebala bi biti uzor mnogim kolegama.

Mogli bismo nabrojati još mnogo vrijednih, darovitih i motiviranih HTV-ovih profesionalaca, ali problem je u netalentiranim i lijenim urednicima i novinarima postavljenima na pogrešno mjesto. Pojedinci koji u sklopu rastrojena sustava djeluju na visokoj profesionalnoj razini zapravo su najveće žrtve radne sredine u kojoj – egzistencijalno uvjetovani – pošteno rade svoj posao. Primjerice autorica i redateljica Andrea Buča i njezini izvrsni snimatelji koji nam reporterski nadahnuto dočaravaju prirodne, gastronomske, kulturološke i sve druge ljepote naše domovine. To je televizijsko novinarstvo kakvo bi trebalo biti uzor i nadahnuće njezinim kolegama koji svojom neinventivnošću srozavaju ugled HTV-a.

Sve pohvale zaslužuju i simfonijski i jazz orkestar koji svojim glazbenim ostvarenjima pridonose dostojanstvu matične kuće. Vrsni glazbenici doimaju se kao da su na Prisavlje sišli s drugog planeta i ondje zatekli ljude koji posrćući vježbaju prve medijske korake.

Svi smo krivi

Sukrivci za loš program nacionalne televizije, osobito izmišljotina kao što je tzv. ljetna shema, zapravo su svi kupci televizora, zakonskom regulativom obvezani na plaćanje mjesečne pristojbe.

Možete li zamisliti da prodavatelj perilice ili suđerice vašu kupnju uvjetuje izborom deterdženta za pranje rublja i posuđa? Želite, primjerice, kupiti perilicu Gorenje ili suđericu Bosch, ali je prodavatelj neumoljiv: kupnja je moguća samo pod uvjetom da rabite deterdžent Ariel ili kapsule Finish. Kupnjom televizora prihvatili ste gotovo isti model prodaje i kupnje.

HTV je pravo na pristojbu stekao vašom kupnjom televizora, neovisno o tome koji program na njemu gledate. Pristojba se temelji na uvjerenju da ste televizor kupili samo zbog gledanja programa HTV-a jer je to takva poslastica da vam ne pada na um gledati programe drugih televizija. S postojećim programom HTV-ova mjesečna pristojba svela se na kupnju „mačka u vreći“. Ali nema razloga za paniku: počinje jesensko-zimski programski ciklus HTV-a.