Kad iz krugova državne ili lokalnih vlasti stignu vijesti – zvučno pojačane kao da smo na rock-koncertu – o pomno pripremljenim darovima i povlasticama namijenjenim socijalno najugroženijim i obespravljenim društvenim slojevima, odmah se hvatam za glavu i mahnito gutam tablete za smirenje. Ta briga za umirovljenike, zaposlenike s niskim plaćama, osobe s posebnim potrebama, beskućnike, mlade i ostarjele članove društva toliko je empatična i pretjerana da ugrožava ljude s kardiovaskularnim rizicima. Previše dobrih vijesti može biti jednako opasno kao i previše loših, kojih u nas nikad ne nedostaje.

Iz Vlade redovito stižu poruke tipa „dali smo vam ovo i ono, ali to nije sve, čeka vas još mnogo toga, samo nam treba još malo vremena i vašeg strpljenja…“

Na trenutak pomislite da je netko duboko posegnuo u svoj džep i postao pretjerano darežljiv, a nakon prvog otrežnjenja shvatite da se opet „zagrabilo“ u državni proračun, iz kojeg se perfidnom politikom dijeli „šakom i kapom“.

S državnim proračunom nema problema, puni se iznad očekivanja pa se očito ima i što podijeliti. Čega? Našeg novca. Darovatelji su samo djelitelji onog što smo svi zajedno priskrbili napunivši državnu blagajnu do vrha. Turističkom uspješnošću, promjenjivim cijenama goriva, nametom na cigarete, novcem iz europskih fondova i PDV-om koji je među najvišim u Europskoj uniji (samo je u Mađarskoj viši) itd.

Ne bismo smjeli zaboraviti ni inozemne doznake naših iseljenika – prema neslužbenim informacijama oko 4 milijarde eura na godinu vraća se u Hrvatsku. Kad se potroše u našoj zemlji (a gdje bi drugdje?), 25 posto ili milijarda eura, u obliku PDV-a, slijeva se u državnu blagajnu. Sve je više iseljenika i sve više iseljeničkih doznaka.

Ako je gospodarstvo u takvom procvatu, zašto je PDV (u Dalmaciji preveden u kraticu „Pa dajte više…“) i dalje 25 posto, iako bi smanjenje tog nameta znatno pojeftinilo život građana, privatnim tvrtkama olakšalo poslovanje i konkurentnost na svjetskom tržištu, a pospješilo bi ulaganja domaćih i stranih investitora?

Ohrabrujuće je kad državni službenici, suci, medicinsko osoblje i drugi djelatnici iz državnog proračuna dobiju barem skromnu naknadu za dugogodišnju potplaćenost, kojom mogu donekle ublažiti negativne efekte inflacije i skokovit rasta cijena, ali što je s poticanjem proizvodnje, pravog zaloga punjenja državnog proračuna, osobito kad presuše slavine iz fondova EU-a? Što je s osiguravanjem uvjeta za opsežnija ulaganja koja se spotiču na devastiranom pravosuđu i državnoj birokraciji?

Možda postoje odgovori na ta ključna pitanja, ali su prigušeni predizbornom bukom, redovito biranim riječima i brutalnim obračunima u političkoj areni. Uostalom, nije vrijeme za odgovore na goruća pitanja, nego za olako davanje obećanja, kao i u svim prošlim kampanjama, od središnje do lokalnih vlasti. Kad se vlast jednom osvoji, plete se mreža kojom se zadovoljavaju osobni interesi, a boljitak zajednice nije ni pod točkom „razno“. Zajednica ih je svojim glasovima postavila na vlast, a sebe svela na glasačku kutiju, svojevoljno potpisujući ugnjetavanje kojem će biti izložena.

Darežljivost se s viših razina vlasti lako prenosi na niže. U predizbornom programu stranke Možemo! ističe se ubrzanje gradnje stanova za najam koja će se financirati oporezivanjem ekstraprofita banaka i trgovačkih lanaca. To se tumači pojačanom brigom za mlade, a moglo bi izazvati sveopće zadovoljstvo jer će ceh platiti oni koji uspješno posluju i dobro zarađuju. Nešto slično predizborno je predlagao i američki predsjednik Joe Biden, obećavajući dodatno oporezivanje milijardera, sve dok mu čak i članovi njegove Demokratske stranke nisu okrenuli leđa.

Uzeti bogatima da bi se pomoglo siromašnima nije neka nova ni originalna ideja, ali joj je sudbina uvijek ista: zvuči ohrabrujuće, a završava deprimirajuće. Kome bi naštetilo oporezivanje ekstraprofita trgovačkim lancima i bankama? Vlasnicima „blagajne“ ili bi otpuštanjem „tehnoloških viškova“ i smanjenjem plaća ceh platili zaposlenici? Poznato je korporacijsko pravilo da ukupna dobit nipošto ne smije biti smanjena, a tko će pritom stradati manje je važno.

I koga bi onda Možemo! zakinuo, a koga nagradio dodatnim oporezivanjem? To ionako nije važno. Najvažnije je bildati predizborna programska obećanja, a poslije je lako naći krivca za neostvarenje genijalnog plana osujećenog društvenim nerazumijevanjem i političkim smicalicama. Uostalom, avangardna gospodarska strategija stranke ionako je zaustavljanje prekomjernog neoliberalnog rasta, tzv. odrast. Njome će se zaustaviti korporacijsko divljanje na račun siromašnih i obespravljenih, kojima će se poslije dijeliti olako stečeni ekstraprofiti. Kao što znamo, cijeli svijet ide u tom smjeru pa ni Možemo! ne želi zaostati.

Postaje sve jasnije što je to „zelena politika“ istaknuta u prijašnjim predizbornim programima stranke Možemo!, koja se danas više i ne spominje. Da se ostvarilo ono što su tada obećavali, bili bismo zeleniji od Irske, a ne grad nepokošene trave, neobrezana drveća, prljavih ulica, neuređenih parkova i smeća koje prijeti od odlagališta do pretrpanih kontejnera ispred većine zgrada.

Ako se pod zelenom politikom misli na uzrečicu „Još si zelen da se njome baviš“, onda Možemo! zaslužuje široku potporu. Još da nam je pogurati Sandru Benčić za premijerku, pozelenjeli bismo politiku do zimzelenosti crnogorice u gorskim krajevima.

Ipak, dio programa stranke „Možemo! valja snažno poduprijeti. Glasi: „Uvest ćemo građanski odgoj u sve škole“. Treba samo dopuniti: „I u Hrvatski sabor i u sjedišta stranaka“.

Ipak, sada je najvažnije izgraditi stanove za najam, oporezivanjem ekstraprofita banaka i trgovačkih lanaca. I Vlada i Možemo! u svojoj velikodušnosti neprestano imaju na umu staru latinsku izreku „Divinum dare, humanum accipere“ (Božanski je davati, ljudski je primati). Na narodu je samo da raširi ruke. A najviše što nam daruju počasne su ulaznice za gladijatorske predizborne borbe u političkoj areni.

Ne podsjeća li vas to darivanje na poznatu neugodnost kad nekome za rođendan poklanjate mikser, zaboravljajući da vam je prije puno godina isti taj mikser slavljenik darovao za vjenčanje?