Od osnutka države pa do danas hrvatska metropola nije bila u gorem stanju. Nova, sada već etablirana gradska uprava iznevjerila je većinu predizbornih obećanja kojima je osvojila vlast

Više od pola mandata potrošili su na upiranje prstom u nestašluke Bandićeve vlasti, a ni posao „vađenja kostura iz ormara“ još nije dovršen. Hoće li i ostatak mandata provesti u objašnjavanju zašto su iznevjerili najvažnija predizborna obećanja? U međuvremenu su aktivističke snage usredotočili na farbanje ulica u tzv. pješačke zone. Gradska vlast iz jednog urbanog promašaja srlja u drugi, a nebuloznim intervencijama u gradsko tkivo vrijeđa i grad i građane. Ljudi više ne znaju bi li se smijali ili plakali: od osnutka države pa do danas hrvatska metropola nije bila u gorem stanju.

Svima koji dugo žive u Zagrebu grad postaje neprepoznatljiv, gubi identitet i davno stečen srednjoeuropski šarm. Dijelom se to može objasniti – ne i opravdati – posljedicama potresa u kojem je najteže stradala kulturno-povijesna jezgra i štetama prouzročenim elementarnom nepogodom koja je poharala mnoge dijelove grada. Narodna uzrečica kaže da se „na muci poznaju junaci“ ili – prevedeno na aktualni trenutak – sposobnost upravljanja gradom najbolje se provjerava u kriznim situacijama.

Podsjetimo se samo nekih predizbornih obećanja kojima je Možemo! osvojio vlast i zadobio povjerenje građana.

Zatvorit ćemo odlagalište otpada Jakuševac.

Da, ali ne u ovom mandatu. Sanacija najveće ekološke prijetnje gradu do daljnjeg je odgođena, objašnjava gradonačelnik Tomislav Tomašević.

Uklonit ćemo grafite kojima je devastirana povijesna jezgra.

Ne samo što ih nisu uklonili, nego su se – u pravilu na tek obnovljenim pročeljima – pojavili novi koji dokazuju vrlo opsežne noćne radove urbanih vandala koje nitko ne osujećuje.

Riješit ćemo gorući problem odvoženja otpada.

Grad je, unatoč djelomičnom prihvaćanju razvrstavanja otpada i unaprijeđenoj kulturi njegova odlaganja, zatrpan smećem u kojem se kote štakori, a i veprovi su otkrili da su im odlagališta otpada najizdašnija hranilišta.

Ubrzat ćemo obnovu zgrada stradalih u potresu, osobito spomenički zaštićenih koje tvore identitet Zagreba.

Nastavimo li ovim tempom, najbolje je da počnemo skupljati razglednice kako bi naši unuci vidjeli kako je Zagreb izgledao prije potresa. Grafiterima treba dostaviti popis zgrada obnovljenih pročelja kako bi odmah nakon uklanjanja skela prionuli na posao i pokazali da mogu biti veće štetočine i od razornog potresa.

Riješit ćemo prometni kaos u Zagrebu.

Promet je kaotičniji nego ikad, čemu pogoduju parcijalna rješenja „ficleka“ pješačkih zona kao što je ona u Staroj Vlaškoj, napravljena mimo svake prometne logike, kao projekt dodatnog otežavanja kretanja vozila na relaciji sjever–jug. Cijela podsljemenska zona slijeva se automobilima na križanje Grškovićeve ulice i Ribnjaka, najuže grlo između sjevernog dijela Zagreba, povijesnog središta i južnih dijelova grada. I dodatno zaglavljuje u Branjugovoj ulici, čiju je protočnost zamjenik gradonačelnika Luka Korlaet povećao „ficlekom“ pješačke zone s nakaradnim žardinjerama.

Proširenje pješačkih zona i uvođenje novih biciklističkih staza kao poticaj zdravijem životu i ekološkim trendovima.

Prijeko potrebne pješačke zone trebale bi biti dio cjelovita projekta ograničavanja prometa u spomeničkoj jezgri. Bez osmišljavanja alternative i konzultacija s urbanistima, povjesničarima umjetnosti i vrhunskim prometnim stručnjacima kao što su, primjerice, prof. dr. sc. Damir Pološki i mnogi drugi, to je neostvarivo. Gradonačelnik Tomislav Tomašević i Luka Korlaet – bez ikakvih važnijih referencija za urbanističko i prostorno planiranje – samovoljno kroje besmislene pješačke zone kojima jure električni romobili i bicikli, za pješake jednako opasni kao i automobili. Najnoviji im je pothvat pješački „ficlek“ Masarykove ulice, s mačkopisom još jednog grafitera, nadahnutog onim što je londonski Carnaby Street – kao izvornu inovaciju – osmislio prije pola stoljeća.

Predizborni adut aktivističke družbe Možemo! u suradnji sa Zelenom akcijom bio je i ozelenjen, ekološki osvješteniji Zagreb.

Ni dva mjeseca nakon orkanskog nevremena nisu uspjeli ukloniti sva srušena stabla, zapelo je i na košnji trave koja je ove godine njima u inat rasla brže nego ikad. Ne vide nikakvu uzročno-posljedičnu poveznicu između kaotičnog prometa, za koji su izravno odgovorni, i povećanog onečišćenja zraka u gradu zbog gmizanja automobila u kilometarskim kolonama. Trošak prekomjernog izgaranja goriva i kašnjenja na posao ionako nije njihov problem.

Vlastitim primjerom trebalo bi poticati građane na promjenu urbanog ponašanja koje će svima donijeti boljitak.

Gradonačelnik je neko vrijeme na posao dolazio biciklom, ali je ubrzo odustao od demagogije na dva kotača kako bi što brže stigao na otvaranje nekog nevažnog kružnog toka na Trešnjevci, važne sastavnice njegova protokola.

Možemo! jedini osmišljava vizionarske projekte razvoja grada.

Jedan od njih bio bi multimedijski centar u obnovljenu Paromlinu, u neurbaniziranoj slamovskoj zoni bez pristupnih prilaza, u što bi bilo utrošeno 80 milijuna eura. Eminentni stručnjaci odavno su zaključili da ruševni Paromlin treba dokraja srušiti i pritom rješavati najveći urbanistički problem Zagreba – željezničku prugu i devastiran prostor tvornice Gredelj.

Možemo! je – imajući na umu i katastrofalnu demografsku situaciju – predizborno najavljivao povećanu brigu za upis djece u vrtiće.

Čak 3799 djece ove godine ostalo je neupisano u vrtiće: 2029 zbog dobi, što je zakonski opravdano, a preostalih 1770 neupisano je zbog nedostatka kapaciteta u vrtićima, što je rezultat povećane brige gradskih vlasti o najmlađima.

U Zagrebu je održana Međunarodna konferencija Planet, ljudi, briga: to se zove odrast! Poruka je konferencije da treba ograničiti gospodarski razvoj na ugroženu planetu. Odrast (degrowth) teži stvaranju humanijeg svijeta, preoblikovanju zabludjela društva u svijet održiva razvoja i odgovor je na kapitalističko divljanje koje prijeti opstanku na Zemlji. Kad Luka Korlaet, Mladen Domazet i Danijela Dolenec, predvodnici ideje o novom društvenom poretku, smanje razlike između razvijenih i nerazvijenih, bogatih i siromašnih i neomarksizmom obuzdaju liberalnu demokraciju, otvorit će se vrata svijetu umjerenih socijalnih razlika.

Za početak, bilo bi dobro da Danijela Dolenec, zamjenica gradonačelnika, barem jedan od svoja tri stana, njive, oranice, ušteđevinu i pozamašne prihode podijeli s ljudima koji su ubrzanim razvojem i prekomjernim rastom prihoda dogurali do podstanarstva i pukog preživljavanja te sada vape samo za odrastom.