Neki postupno zaboravljaju, neki su umrli, a neki se tada još nisu ni rodili. I zato je knjiga Berte Dragičević „Fragmenti sjećanja na dubrovačku na ratnu 1991.“ (Naklada Durieux, 2023.), dragocjeno povijesno svjedočanstvo i podsjećanje na najtežu godinu u novijoj povijesti Dubrovnika. Grad pod zaštitom UNESCO-a pretrpio je 1991. godine – u „specijalnoj vojnoj operaciji“ Jugoslavenske armije, srpskih i crnogorskih agresora – barbarska razaranja. Svjedočenje sudionice ratnih zbivanja iz prve ruke, objavljeno u knjizi koja bi se trebala rabiti kao udžbenik povijesti za mlađe naraštaje, podsjetnik je na sve što je prethodilo današnjem životu u slobodnoj državi.

Tridesetak godina poslije još je neshvatljivo zašto je svijet na zločinačku agresiju reagirao nezainteresirano, uskrativši embargom na uvoz oružja čak i pravo na obranu svoje djedovine. Mirno gledajući kako agresori ubijaju nenaoružano civilno stanovništvo i uništavaju svjetsku spomeničku baštinu, svijet je licemjerno „izražavao zabrinutost događajima u Jugoslaviji“ i tragediju promatrao skrštenih ruku.

Prepušteni sebi

Dubrovnik je bio prepušten samome sebi, s tanašnom nadom da se može preživjeti pod opsadom s kopna, iz mora i zraka. O tome govori knjiga Berte Dragičević, posvećena svima koji su branili i obranili Dubrovnik. Od 1971. do 1991. radila je kao izvršna tajnica Interuniverzitetskog centra (IUC) u Dubrovniku, a u rujnu 1991. stavila se na raspolaganje Općini Dubrovnik kao koordinatorica Službe informiranja i veza u Kriznom štabu. Tri mjeseca poslije imenovana je koordinatoricom Službe za odnosu s javnošću. Riječi i dopisi upućeni na tisuće adresa širom svijeta bili su jedino oružje kojim se Dubrovnik mogao braniti u jesen 1991.

Novinarka Iva Dedo potaknula je Bertu da se vrati u traumatično razdoblje svog života i – uz novinarsku pomoć – sačuvanu dokumentaciju pretvori u knjigu sjećanja. Knjiga je pisani spomenik preživjelim Dubrovčanima i svima koji su dali živote da bi se stijeg Libertas opet zavijorio nad gradom koji ni nakon tri desetljeća nije posve zaliječio sve rane. Neke – osobito kad je riječ o poginulim braniteljima i civilima – neće nikad.

Temelji države

Berta podsjeća na ljude utkane u temelje ove države čija imena u rastućoj kulturi zaborava pomalo blijede, potisnuta novim događanjima, osobito agresijom na Ukrajinu koja je ponavljanje povijesti Dubrovnika i Vukovara.

Profesor Ivan Supek, osnivač IUC-a i tadašnji predsjednik HAZU-a, stigao je u Dubrovnik tijekom njegova najvećeg stradanja u prosincu 1991. IUC je imao razgranate veze sa svjetskom sveučilišnom zajednicom kojoj su upućivani vapaji za pomoć napadnutu gradu. Ivanu Supeku, Davorinu Rudolfu, ministru vanjskih poslova i Vlatku Pavletiću, ministru kulture i prosvjete, pridružili su se mnogi intelektualci, među kojima je posebnu ulogu – s važnim poslovnim i osobnim kontaktima u svijetu – imala Kathleen Wilkes sa St. Hilda’s Collegea u Oxfordu. Obraćala se vodećim svjetskim novinama, a bila je i kumče lorda Petera Carringtona, ministra vanjskih poslova u vladi Margaret Thatcher.

Blokada Dubrovnika iz zraka, s mora i kopna počela je 1. rujna 1991., a agresija na grad 1. listopada. Predsjednik Skupštine Općine Dubrovnik Pero Poljanić, jedan od heroja obrane Dubrovnika, slao je u svijet apele za pomoć preko IUC-a. Bertu Dragičević i Kathy Wilkes preselio je u zaštićeniju Tvrđavu sv. Ivana u kojoj je bio smješten Krizni štab.

U gradu nije bilo vojnih formacija, a suživot pripadnika različitih nacionalnosti i vjerskih opredjeljenja bio je besprijekoran. Prva žrtva agresije bio je pjesnik Milan Milišić koji je poginuo 5. listopada u svom stanu na Pločama.

Berta Dragičević s puno emocija govori o svojim suborcima, od kojih je svatko na svoj način pridonio obrani Dubrovnika. Bariša Krekić, Zvonimir Šeparović, Vera Čičin-Šain, Slobodan Prosperov Novak, Vesna Gamulin, Miho Katičić, Đuro Kolić, Mišo Mihočević, Antun Karaman, Drago Štambuk, Nikola Obuljen, Ivo Šimunović, Hrvoje Macan, Vladimir Đuro Degan, Željko Šikić, Bernard Kouchner, Stijepo Mijović Kočan i mnogi drugi branili su grad srcem, umijećem i hrabrošću. Nemoguće ih je sve pobrojati, ali Berta se potrudila potanko objasniti njihove uloge u obrani grada.

Spasitelj Dubrovnika

Među svima njima posebno mjesto pripada generalu Nojku Marinoviću, za kojeg Berta s divljenjem kaže da je spasio Dubrovnik. Duboke emocije i poštovanje gajila je i prema bliskoj prijateljici Kathy Wilkes i rođaku dr. Slobodanu Langu koji se zdušno posvetio obrani grada.

U padu Vukovara 18. studenog 1991. mnogi su Dubrovčani vidjeli i vlastitu sudbinu. Fotografirajući granatiranje povijesne jezgre na istočnom ulazu u grad poginuo je fotograf Pavo Urban.

Na blagdan Svetog Nikole, 6. prosinca 1991., na Dubrovnik je ispaljeno više od 600 projektila. Poginulo je 19 civila i 14 branitelja. Stradali su Franjevački i Dominikanski samostan, Palača Sponza, zgrada Dubrovačkih ljetnih igara, uništena je povijesna jezgra, IUC je pretvoren u pepeo, a na stotine adresa ljudi koji su u njemu predavali poslani su vapijući apeli.

Dubrovnik i cijelo dubrovačko područje, nakon jednogodišnje opsade, oslobođeni su u jesen 1992.

Zločin bez isprike

Agresor nikad nije tražio oprost za svoja zlodjela. Aktualni srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i sâm je bio zagovornik ideje o Velikoj Srbiji koja je prouzročila stradanje tisuća nedužnih žrtava i razaranje gradova u Hrvatskoj i BiH. Njemački kancelar Willy Brandt u prosincu 1970. kleknuo je pred žrtvama Varšavskog geta izrazivši gnušanje nad zlodjelima svojih sunarodnjaka u doba Drugoga svjetskog rata. Takva je gesta nepojmljiva za srpske i crnogorske lidere odgovorne za razaranje Dubrovnika.

Svjedočanstvo Berte Dragičević, koja je cijeli rat provela u rodnom gradu, zadivljujuća je ispovijest jedne hrabre žene. Suočiti se s traumatičnom prošlošću i još jedanput proživljavati najteže ratne trenutke nije samo pisanje knjige sjećanja. To je pouka i poruka, osobito mladima koji nisu živjeli vrijeme u kojem je Hamletov krik s Lovrjenca „Biti ili ne biti“ pretvoren u dubrovačku svakidašnjicu. Poruka mladima koji žive u ponosnom gradu kojim opet odzvanja „Himna slobodi“.