Hoće li jedna od najljepših svjetskih plaža i prirodni fenomen kojim je brendiran cjelokupni hrvatski turizam završiti u kandžama profita lokalnih moćnika koji ignoriraju čak i upozorenja Europske komisije o nužnosti zaštite i očuvanja prirodne i kulturne baštine na mediteranskom području?

Zlatni rat u Bolu na Braču jedna je od najljepših plaža na svijetu. Nalik na jezičac kopna diskretno ispružen u more, često se na turističkim sajmovima koristi kao promidžbeni simbol za cjelokupni hrvatski turizam koji se ponosi čistim morem, djevičanskom ljepotom otoka, kulturno-povijesnom baštinom i gastronomijom.

Prirodni fenomen koji ovisno o vjetrovima i strujama mijenja oblik, nije samo privlačna plaža stotinama tisuća turista, nego – uz Dubrovnik – jedan od zaštitnih znakova hrvatske turističke ponude.

Unatoč svjetskoj valorizaciji, Zlatnom ratu prijete oni od kojih bi se to najmanje očekivalo. Prijeti mu „naš čovik“ koji u prirodnom fenomenu vidi samo priliku za povećanje turističkog profita, ne vodeći računa o tome da je prirodna baština nacionalno blago, a ne privatni posjed mandatnih prolaznika. Riječ je o projektu dogradnje luke u Bolu. U prvoj fazi predviđa se izgradnja marine. Vlasnicima brodova omogućilo bi se vezivanje u marini kakva je – smatraju u Bolu – prijeko potrebna. Ništa sporno ako to ne bi ugrozilo najvrjednije čime Bol raspolaže – plažu Zlatni rat. A i te kako bi je ugrozilo, upozoravaju stručnjaci koji turističke potencijale ne gledaju samo kroz naočale profita, nego se brinu o nečem mnogo važnijem – zaštiti i očuvanju prirodnih dobara.

Za očuvanje i zaštitu Zlatnog rata, ionako ugroženog „divljim“ sidrenjem jahtaša u svojoj neposrednoj blizini, bori se – umrežavajući sve važne strukovne i znanstvene potencijale – inženjerka arhitekture Mladenka Dabac, Splićanka s diplomom Arhitektonskog fakulteta u njemačkom gradu Karlsruheu. S interdisciplinarnim europskim timom stručnjaka koji se bave održivim urbanizmom, budućnošću gradova i očuvanjem krajolika, angažirana je na očuvanju hrvatske prirodne i kulturne baštine, izložene nasrtajima profiterstva i destruktivnog odnosa prema naslijeđu.

Mladenka Dabac i njezin europski tim, povezani s hrvatskim institucijama, potaknuli su Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja RH da u proljeće 2024. zabrani planiranu izgradnju mega-projekta Makarska Peškera, koji se trebao sastojati od pet zgrada i garaže s 200 parkirnih mjesta. Projekt za koji se zalagao gradonačelnik Makarske Zoran Paunović, obustavljen je iako je za pripremu potrošen golem novac. Hoće li Paunović za to odgovarati?

Arhitektica Mladenka Dabac i njezin tim sada su usredotočeni na održivi urbanistički projekt Zlatni rat – Vidova gora – Bol. Pokušavaju osujetiti pokušaje lokalnih moćnika da se urbanistički i ekološki neprihvatljivom izgradnjom marine (Faza 1 Projekta dogradnje luke u Bolu) ugrozi plaža Zlatni rat, ali i krajobraz cijelog tog jedinstvenog područja. Ostvarenje planiranog projekta planirano je financiranjem iz europskih fondova, ali se pritom smetnulo s uma da je Europska komisija 17. lipnja 2024. donijela povijesni zakon o trajno zaštićenim područjima prirode, u što se svrstava i prostorna matrica Zlatni rat – Vidova Gora – Bol.

Riječ je o urbanistički homogenoj i ekološki visoko osjetljivoj cjelini ikoničke kraške morfologije. Dogradnja luke Bol u tri faze, osobito izgradnja marine u srcu Bola, u osjetljivoj zoni Račić, istočno od postojeće luke Bol, urbanistički i ekološki posve je neprihvatljiva. Načelnici Bola Katarini Marčić i Općini Bol predloženo je izmještanje marine u neku obližnju uvalu Općine Bol.

Zajedničkim nacionalnim i internacionalnim angažmanom u kolovozu 2024. pokrenut je – u suradnji s nadležnom, javnom, neprofitnom ustanovom More & krš, kojoj je na čelu Domagoj Lažeta – postupak izrade cjelovite, interdisciplinarne studije tog područja. Zlatni rat i Vidova gora zaštićeno su područje prirode (Permanent Protected Seascapes & Landscapes) i tvore urbanistički homogenu, ekološki osjetljivu cjelinu s Bolom, u kojem ni urbanistički ni ekološki nema ni prostora ni opravdanja za marinu sa 150 vezova.

Ključno je pitanje kako su uopće dobivene lokacijska dozvola 29. ožujka 2023. (načelnica Bola Katarina Marčić) i građevinska dozvola 3. studenoga 2023. (investitor Lučka uprava Splitsko-dalmatinske županije) za urbanistički i ekološki neprihvatljiv projekt marine u Bolu? I to na temelju Elaborata iz 2011. (!), projekta iz 2014. (!), Studije utjecaja na okoliš iz 2017. (!) i bez usuglašavanja s Domagojem Lažetom, ravnateljem Javne ustanove More & krš?

Načelnica i Općina Bol ne prihvaćaju prijedlog da se pričekaju rezultati znanstveno-strukovne studije Javne ustanove More & krš. Zašto im se tako žuri? Jesu li uvjereni da je u zemlji koja je – „ne trepnuvši okom“ – ozakonila „divlju gradnju“, sve moguće?

Znanstveno i strukovno analizirano, riječ je o nedjeljivoj prostornoj matrici kraške morfologije, jedinstvenoj u svijetu. Bez sedimenta Vidove gore ne bi bilo ni Zlatnog rata. Stoga se ovo trojno područje treba analizirati cjelovito, a Zlatni rat ne smije se promatrati izolirano.

Četiri su čimbenika kojima Europska komisija u nedavno osnovanoj instituciji Makroregija Mediteran definira ugrozu tog područja. Najvažnije je upozorenje o prekomjernoj izgradnji kojom se začepljuju vododerine, potoci i sedimenti koji se slijevaju s Vidove gore. Jednako je važno i upozorenje o preopterećenosti turizmom i morskim prometom jer sve to negativno utječe na klimatske promjene.

Javna ustanova More & krš od kolovoza 2024. izrađuje cjelovitu studiju koja prerasta u dokument nacionalnog značenja, a područje Zlatni rat – Bol – Vidova gora postaje ogledni obrazac za slične slučajeve na Mediteranu. Sve do završetka studije svi građevinski radovi na tom području trebali bi biti obustavljeni i zabranjeni.

Neovisno o rezultatima Studije, već se sada može reći da je marina u srcu Bola ekološki i urbanistički neprihvatljiva. S tim se slažu i arhitekt Jerko Rošin, predsjednik Akademije arhitektonske umjetnosti i znanosti Hrvatske, i Domagoj Lažeta, ravnatelj Javne ustanove More & krš.

Možda načelnica Bola i stručnjaci koji u Supetru izdaju građevinske i lokacijske dozvole za nedopuštenu gradnju smatraju da su ovlašteniji i stručniji za odobrenje projekta koji cijelom Braču nanosi golemu štetu. Ili se nadaju da će državno ozakonjenje „divlje gradnje“ i dalje nesmetano živjeti u našoj praksi.