Petra Hrašćanec, umjetnička direktorica festivala Monoplay
Dvanaesti Festival plesnog sola Monoplay trajat će od 24. do 28. kolovoza u Zadru i u pet dana predstavit će se plesne solo izvedbe niza domaćih i stranih umjetnika i umjetnica. O festivalu je kratak intervju Nacionalu dala umjetnička voditeljica Petra Hrašćanec.
Nacional: Kako ste uspjeli organizirati Monoplay kad se sva događanja otkazuju zbog korone?
Mislim da se više festivalskih događanja odgađa nego što se otkazuje. Svima je u interesu ponuditi barem dio planiranog programa i svi traže način da u suradnji s lokalnim stožerom održe kulturu na životu. Vrlo rano smo počeli razmatrati opcije izmijenjenog odvijanja festivala te smo u suradnji s Gradom i lokalnim stožerom uspjeli dogovoriti sve potrebne mjere za sigurno sudjelovanje svih umjetnika i posjetitelja.
Nacional: Kakav je program i kako ste uspjeli dovesti inozemne umjetnike? Dosta je velik problem upravo prelazak preko granice.
Program je zapravo minimalno izmijenjen od onoga što smo planirali jer smo imali sreću da inozemni umjetnici s kojima smo planirali gostovanja dolaze iz zemalja koje Hrvatsku imaju na popisu sigurnih zemalja. Prelazak preko granice kompliciran je zbog mjera samoizolacije koje uvjetuje pojedina zemlja. Naši gosti su iz Europske unije i Velike Britanije pa te mjere nisu bile postavljene kao uvjet niti pri ulasku niti pri izlasku iz HR.
Nacional: Što sve očekuje publiku?
Festivalski program bit će opsežan i bogat kao i prijašnjih godina, a pored najavljenog europskog koreografa Jonathana Burrowsa, u Zadar stiže i istaknuti britanski plesni umjetnik Julyen Hamilton.
Hamilton je uspješan plesač, koreograf, pjesnik i glazbenik koji stvara i izvodi radove diljem svijeta više od 40 godina. Smatra se pokretačem inovativnog performansa, a njegov se rad bazira na improvizaciji – na licu mjesta sastavlja plesni materijal, kao i popratne tekstove – i solo izvedbama. Od međunarodnih projekata tu je i solo „LSLSLS“ Mateja Kejžara, koji izvodi domaća umjetnica Lana Hosni. Slovenski umjetnik Matej Kejžar predstavio je svoje radove na prijašnjim edicijama Monoplay festivala te već dva desetljeća kreira radove diljem svijeta. Domaću produkciju predstavljaju plesne umjetnice Roberta Milevoj i Matea Bilosnić. „ROB3RTA“ je treći u nizu solo radova plesačice i koreografkinje Roberte Milevoj. Matea Bilosnić autorica je triptiha „Ab ovo“, koji izvodi u suradnji s Patricijom Gospić i Naonarom; sve troje su lokalni zadarski umjetnici. Pored glavnog, publiku očekuje i raznovrstan popratni program.
Nacional: I vi imate premijeru, radite predstavu sa Sašom Božićem, o čemu se radi? Nije to prvi put da surađujete, radili ste jako uspješnu „Love will tear us apart“.
Premijera Držićeve „Grižule“ 20. kolovoza je u produkciji Dubrovačkih ljetnih igara i Akademije dramske umjetnosti i dio je EU projekta Future Epics. Posebnost projekta je da osim značajnih imena hrvatskog kazališta u njemu sudjeluju studenti glume završnih godina Akademije dramske umjetnosti. U generalnim procedurama bavimo se folklorom kao ishodištem moguće dramske geste, ali i prostorom koji otvara mogućnost duhovitog raspredanja s naslijeđem. I da, Saša i ja često surađujemo te smo prošle godine proslavili deset godina zajedničkog djelovanja.
Nacional: Koliko je ples zaživio kao umjetnost u Hrvatskoj? Kako ste zadovoljni situacijom kad je ples u pitanju?
Dugoročnost je možda glavna boljka kulturnog razvoja u našoj zemlji, pa tako i kod plesne umjetnosti. Primjećujem pomake ili dobre ideje kroz izolirane slučajeve unutar pojedinih institucija u kulturi, a ne kroz seriju odluka koju bih onda nazvala nekom kulturnom strategijom. Izdržljivost je, prema tome, ono što diktira osobne odluke za ostajanje i pristajanje na uvjete rada i rasta u polju plesa na nezavisnoj sceni. Budući da nemamo prostor ili stabilno financiranje hladnog pogona organizacije, može se slobodno reći da je čudo što nas toliko ima na profesionalnoj sceni. I nemojmo si lagati – da, jesmo izdržljivi, ali nemar institucija svakako je ostavio traga. Razvoj publike je nešto što traži svoje vrijeme i prostor i treba imati kontinuitet. Upravo na to mislim kad kažem da je dugoročnost ono što nedostaje. Nismo razvili prostore u državi u kojima se godinama mogu pogledati i dostupni su suvremeni ples ili općenito suvremeno kazalište. Ipak, plesna umjetnost je živa i jaka i činjenica da s plesnog odsjeka pri ADU dobivamo nove snage ulijeva nove nade.
Nacional: Koliko su festivali kao što je Monoplay pomogli u tome da se ples počne drugačije doživljavati?
Monoplay je između ostalog i produkcijski zalogaj. U njemu se zrcali ono što mislimo o profesionalnoj sferi suvremenog plesa. Htjeli smo imati festival koji uz svoje suvremene tendencije u programaciji nudi i osjećaj profesionalnosti koji sami osjetimo kada gostujemo vani. Htjeli smo da kada gosti iz Europe ili svijeta dođu u Zadar osjete iste uvjete u gostoprimstvu, tehničkim specifikacijama kazališta, ali i dizajnu i popratnim sadržajima festivala. U tome smo uspjeli, kako nam kažu i sami umjetnici, a mislim da to osjete i posjetitelji.
Nacional: Uoči festivala održava se edukativna platforma STREAM Zadar, o čemu se radi i zašto je važna?
STREAM je osmišljen kao niz profesionalnih radionica iz područja suvremenog plesa i izvedbenih umjetnosti, s primarnim fokusom na produbljivanju plesne prakse kroz studiozan rad i svjesno bavljenje tijelom. Cilj radionica je upoznavanje polaznika s alatima i tehnikama kroz specifične istraživačke procese, u svrhu nadogradnje vlastitih plesnih, koreografskih i izvedbenih vještina.
Nacional: Kakva je situacija s mladim plesačima, onima koji dolaze? Hoće li im biti lakše nego što je bilo vama kad ste počinjali?
Voljela bih sa sigurnošću tvrditi da će im biti lakše, ali nažalost nisam vidovita. Jedino što mogu reći je da sigurno ulažem energiju i volju u poboljšanje općih uvjeta bavljenja suvremenim plesom u Hrvatskoj. Jako je teško funkcionirati na nezavisnoj sceni, ali ovi pametni i talentirani mladi ljudi pronalaze svatko svoje načine i niše kroz koje trenutno djeluju. Svakako se situacija mora promijeniti i moramo se više truditi zadržati ih ovdje jer srećom svi kotiraju dobro i u europskim plesnim krugovima.
Komentari