Prošlog tjedna ugledni britanski filmski časopis „Screen“ proglasio je za ovu godinu Honor Swinton Byrne najvećom glumačkom nadom i to zbog uloge u filmu „The Souvenir: Part II“ redateljice Joanne Hogg. Ova 25-godišnjakinja kći je slavne glumice Tilde Swinton i pisca Johna Byrnea te se čini kako je ovo logičan nastavak obiteljske umjetničke tradicije. Međutim, Honor Swinton Byrne sasvim je slučajno postala glumica, prvo ulogom u filmu „The Souvenir“ iz 2019. godine, a zatim glumeći i u njegovu nastavku. Naime, oba filma „The Souvenir“ dobrim su dijelom autobiografska priča o odrastanju redateljice Joanne Hogg. Ona je bliska prijateljica Tilde Swinton, kuma njezine kćeri Honor Swinton Byrne te joj se žalila kako ne može naći glumicu za glavnu ulogu u svom filmu. Glumicu koja bi glumila Juliju, studenticu režije koja prolazi kroz traumatična zbivanja tijekom odrastanja. Nakon dužeg razgovora dogovorile su se da bi možda Honor Swinton Byrne mogla odigrati tu ulogu. Iako kći Tilde Swinton nije iskazivala poseban interes prema glumi, odlučila je prihvatiti ulogu, što je rezultiralo s dva filma koji su doživjeli hvalospjeve te su proglašavani najboljim britanskim filmovima tih godina.U povodu drugog dijela, filma „The Souvenir: Part II“, ekskluzivno za Nacional razgovarali smo s Honor Swinton Byrne. Ona je brbljava mlada djevojka koja još uvijek ne zna hoće li nastaviti glumačku karijeru pred početak je razgovora imala samo jednu molbu, a to je da izbjegavamo pitanja o njezinoj majci.

NACIONAL: Što ste pomislili kada vam je redateljica Joanna Hogg ponudila ulogu u filmu „The Souvenir: Part II“?

Istog sam trenutka to prihvatila. Umjesto jednog filma glumit ću u dva, tako da sam bila uzbuđena i rekla „apsolutno“.

NACIONAL: Jeste li prihvaćanjem te uloge definitivno odlučili da želite postati profesionalna glumica?

Ne, ne i ne. Nisam još odlučila hoću li se profesionalno baviti glumom. Nikada u svom životu nisam razmišljala tako da bih rekla „želim biti ovo ili ono i ništa više“. Studiram psihologiju i želim se time baviti, kao što želim i glumiti. Psihologija me zanima u kontekstu istraživanja kako biti bolja osoba. Odlučila sam studirati psihologiju kako bih bolje upoznala samu sebe, moje prijatelje, moje ljubavne veze, svoj život. Psihologiju koristim u svakodnevnom životu, pomaže mi kod racionalnog razmišljanja, kada mi je potreban mir, pomaže mi kod moje empatije. Smatram se empatičnom osobom, ali bolje biti empatičan, nego biti zakopčan do grla. Radije sam pretjerano osjećajna nego gotovo bezosjećajna. A glumu volim jer se volim naći u tuđoj koži.

NACIONAL: Do ovog filma, bez obzira na uspjeh filma „The Souvenir“, često se govorili kako ne želite biti glumica. Koliki je rizik bio prihvaćanje uloge u filmu “The Souvenir: Part II“?

Sve što radimo u životu je do određene granice riskantno. Prihvaćanje uloge u ovom filmu bio je rizik jer je pitanje kako će ga ljudi prihvatiti, hoće li ga shvatiti na pravi način i jesam li trebala pri tome donijeti drugačiju odluku. Međutim, tijekom suradnje s Joannom Hogg osjećala sam se vrlo sigurno. Ako sam ja riskirala, riskirala je i ona. Bili smo tim koji je riskirao, ali imali smo taj rizik pod svojom kontrolom. Onoliko koliko svoj život možemo kontrolirati. Da zaključim, volim riskirati. Snimanje filma donosi uzbuđenje u moj život.

Slavna glumica Tilda Swinton i njezina kći, također glumica Honor Swinton Byrne. FOTO: Press

NACIONAL: U filmu „The Souvenir: Part II“ ponovo glumite Julie, studenticu na filmskoj akademiji. Koliko ste u ulogu unijeli detalja iz privatnog života?

I ja sam, kao i Julie, vrlo emotivna osoba, vrlo osjetljiva. U nekim trenucima bila sam previše osjetljiva, previše sam razmišljala o nekim stvarima iz svog života. I ja sam, kao i Julie, stavljala svoje ljubavne veze u prvi plan, bile su mi važnije od mojih prijatelje, čak i od mene same. Mnogo toga što Julie radi i proživljava u ovom filmu slično je događajima iz mog privatnog života.

NACIONAL: Britanski magazin „Sight & Sound“, nakon glasovanja 111 filmskih kritičara diljem svijeta, proglasio je „The Souvenir“ najboljim filmom 2019. godine, zatim je drugi dio filma također proglasio filmom godine. Kako je to djelovalo na vas, kako ste uspijevali studirati psihologiju dok svi mediji pišu hvalospjeve o vašim filmovima?

Znate, drugi dio filma počela sam snimati neposredno nakon što sam upisala studij psihologije. Meni je sve to skupa bilo lako, snimanje prvog i drugog dijela, a zatim studiranje psihologije. Snimanje filma nije utjecalo na moj studij. Što se tiče načina na koji su filmovi prihvaćeni, ne želim biti lažno skromna. Bila sam dirnuta time, bila sam dirnuta kada sam čula da će drugi dio imati premijeru na festivalu u Cannesu. Meni su se oba filma svidjela jer prikazuju realan život, to je ono što želim vidjeti na filmskom platnu, život koji nije glamurozan i maštovit. Takvi filmovi imaju smisla. Mislim da su mnogi ljudi oduševljeno prihvatili oba filma jer su u njima prepoznali dijelove svog života, svog odrastanja.

NACIONAL: U filmu se vrlo realistično prikazuje i scena seksa. Kakav ste vi imali odnos spram snimanja te scene?

Teško je snimati scene seksa, ali to je dio Julijine priče i njezinog realnog prikaza. Prikaza neugodne šutnje kada se govori o seksu, prikaza kako mladi navrat-nanos ulaze u seksualne odnose, a onda poslije kažu „nisam to trebala napraviti“. Drugi dio filma prikazuje oporavak od traume koju je Julie doživjela u prvom dijelu filma, tako da je seks dio tog oporavka i bitan dio priče filma.

NACIONAL: Film „The Souvenir: Part II“ dobrim je dijelom biografska priča redateljice Joanne Hogg. Jeste li, glumeći redateljicu filma u mlađim godinama, osjećali dodatni pritisak?

Ne, ni u jednom ga trenutku nisam osjećala. Niti mi ga je itko od filmske ekipe nametao, ponajmanje Joanna Hogg. Ona mi je rekla da Julie nije Joanna Hogg, da je Julie mješavina nekoliko osoba te je željela da u taj lik unesem dio sebe i dio nje. Tako je nastala Julie, djevojka koja je mješavina svih nas. Ona me je štitila, objasnila mi je da ne moram brinuti ako napravim neku grešku, što nije čudno jer smo nas dvije vrlo bliske. Istovremeno, znala je da ja mogu iznijeti ovu ulogu.

NACIONAL: S obzirom na to da Julie pohađa filmsku akademiju, što ste kroz ovaj film naučili o školi filma?

Nakon snimanja filma osjećala sam se kao da sam doista pohađala školu filma. U filmu se pojavljuje nekoliko stvarnih studenata filmske akademije, prijatelja Joanne Hogg, koji nisu profesionalni glumci. Dečko koji glumi kamermana u ovom filmu doista studira kameru. Bilo mi je zanimljivo biti okružena tim ljudima, puno sam naučila od njih.

NACIONAL: Kako se radnja filma odvija u osamdesetima, tako je i soundtrack filma iz osamdesetih. Sviđa li vam se glazba iz tog razdoblja?

Nisam odrasla gledajući televiziju, odrasla sam uz glazbu iz osamdesetih. Slušala sam Davida Bowieja, Soft Cell, Abbu i slične izvođače. Stoga mi je soundtrack za film „The Souvenir: Part II“ bio sasvim logičan odabir. A znala sam se i oblačiti kao da sam izašla iz osamdesetih. Umjesto televizije, gledala sam filmove. Televizija je bila i ostala prepuna reklama i reality show emisija, drago mi je da nisam odrasla gledajući takve emisije jer se bojim da bi to utjecalo na mene na negativan način. Važnije mi je bilo gledanje filmova jer me priča filma mogla nečemu naučiti. I danas jako često gledam filmove, na Netflixu i u kinima.

NACIONAL: Kakva ste studentica, koje su vam prosječne ocjene koje dobivate?

Ocjene su mi nebitne, bilo da su dobre ili loše. Mislim da ocjene nisu dobar način za valoriziranje nečijeg znanja. Ne razumijem uopće te četvorke i petice. Nedavno sam pričala o tome s prijateljicom kojoj su ocjene jako važne. Jednom prilikom dobila sam, prvi put, peticu. Bila sam sretna pet minuta. Sutradan sam dobila dvojku i bila tužna pet minuta. Uopće mi to nije važno, ne želim da me valoriziraju kroz ocjene.

NACIONAL: Iz čega ste dobili peticu?

Snimala sam kratki film s prijateljima na drugoj godini studija psihologije. Zbog pandemije koronavirusa nismo ga snimali uživo već online. Bilo je teško i dosadno. Bio je to trominutni filozofski video u kojem smo razgovarali o Platonu i Sokratu. Nije to tema za koju sam iznimno zainteresirana, ali bio je to zadatak koji smo morali napraviti u roku od tjedan dana. Nisam znala da ćemo na studiju psihologije morati snimati kratke filmove. To je bio grupni projekt i svi smo dobili petice.

NACIONAL: Koristite li, kao i većina mladih osoba, Instagram?

Da, imam Instagram, nemam Facebook, ali rijetko nešto objavljujem. Moj Instagram je zatvoren, tu gledam fotografije pasa mojih prijateljica, ali ga koristim sve manje i manje. Tijekom pandemije koronavirusa sam ga više koristila. Ne žalim se na fotografije pasa, pa i sama ih imam i to pet. Oni se pojavljuju u oba filma „The Souvenir“.

U ‘The Souvenir II’ redateljice Joanne Hogg igraju Honor Swinton Byrne i njena majka Tilda Swinton. FOTO: Sandro Kopp©CondorDistribution

NACIONAL: Često govorite da ne znate hoćete li se posvetiti glumačkoj karijeri. Što je to kod glume što vam se ne sviđa?

Ego, to je ono što ne mogu shvatiti ni u glumi ni u drugim poslovima. Studiram psihologiju, proučavam važnost ega i kako biti u ravnoteži s egom. Postoji pretjerana inflacija ega zbog pretjeranog gledanja samog sebe na televiziji i filmskom platnu. A ja se s time teško nosim. Kada sam gledala film „The Souvenir: Part II“ na premijeri u Cannesu, nisam samu sebe mogla gledati na platnu. U svakom poslu postoji taj dio u kojem ljudi misle da su najvažniji na svijetu a gluma je jedan od tih poslova. Možeš biti glumac, kuhar ili pisac, ego je uvijek opasnost koja ti prijeti.

NACIONAL: Kako se nosite s premijerama i hodanjem crvenim tepihom kada su mediji potpuno usmjereni na vas?

To mi je zabavno, volim interakciju s ljudima, volim čuti što oni misle, volim odgovarati na njihova pitanja. I ja njima postavljam pitanja.

NACIONAL: Možda bi vam, u filmskoj industriji, bio zanimljiviji posao redateljice ili autorice scenarija?

Kao što sam vam rekla, ne isključujem mogućnost bavljenja nekim drugim poslom. Želim se okušati u drugim poslovima, možda je režija jedan od tih poslova. Zanimljivo, u drugom dijelu filma „The Souvenir“ postoji scena u kojoj režiram i tada sam shvatila koliko je to teško, koliko je teško iskomunicirati nešto s publikom na jasan način.

NACIONAL: Često se spominje kako je „The Souvenir: Part II“ film koji mlađe generacije trebaju gledati. Ako bi ovaj film mogao prenijeti jednu poruku tinejdžerima, koja bi to bila?

Budite strpljivi i nježni prema sebi. Ako se ne možete tako ponašati prema sebi, ni drugi se neće tako odnositi spram vas. Znam da zvuči jeftino, ali tako je. Sami ste sebi najbolji prijatelj. Budite strpljivi i doći ćete do toga da ste zadovoljni sobom i svojim životom. Bilo bi lijepo da vam kažem nešto drugo, ali ne mogu.

NACIONAL: Prvu, malu, filmsku ulogu ostvarili ste 2009. godine u filmu „Ja sam ljubav“ redatelja Luce Guadagnina koji je nakon toga postao svjetski poznati redatelj.

Guadagnina poznajem od malih nogu. Prva sjećanja na njega datiraju iz vremena dok sam živjela u Škotskoj, on nas je posjetio, sjećam se da smo u kuhinji plesali na pjesmu „Sweet Little Lies“ grupe Fleetwood Mac. Mislim da sam tada imala četiri ili pet godina. Film „Ja sam ljubav“ snimao se kada sam imala 10 godina i iako se u filmu pojavljujem na nekoliko sekundi, bila sam strašno nervozna. Na kraju je sve bilo predivno.

NACIONAL: U to vrijeme Guadagnino je bio malo poznati redatelj, ali je vaša majka Tilda Swinton pristala glumiti u tom filmu prepoznajući njegov talent. Imate li i vi to u sebi, biste li pristali raditi s nepoznatim redateljem koji ima nove i svježe ideje?

Apsolutno. Ako vam se dopadne nečija strast i njegova vizija, onda bi bilo šteta da takva osoba ne dobije vašu podršku. Slama mi se srce kada vidim takve autore koji ne mogu dobiti ni financijsku ni bilo kakvu drugu podršku i to samo zato što su neshvaćeni. Već sada imam nekoliko prijatelja koji se nalaze u takvoj situaciji.