Ako je suditi prema stavu umjetničkih savjetnika Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC), u Hrvatskoj se ne bi trebali snimati filmovi u kojima se pojedini pripadnici Hrvatske vojske prikazuju kao homoseksualci. I to zato što oni smatraju da to za publiku ne bi bilo estetski prihvatljivo. To se može zaključiti nakon što je redateljica Ivona Juka zatražila financijsku pomoć za dugometražni film sa scenarijem koji uključuje dvojicu zaljubljenih hrvatskih vojnika.

Samo tri tjedna nakon što je početkom lipnja Ivona Juka osvojila godišnju Nagradu Vladimir Nazor na području filma za scenarij i režiju filma “Ti mene nosiš”, HAVC joj je odbio financirati novi dugometražni film. Njezin film “Moj privatni ratni zločinac” nije prošao natječaj HAVC-a. Preporuke koje filmove treba financirati ove godine donosili su umjetnički savjetnici HAVC-a Dean Šoša, donedavni urednik Trećeg programa HTV-a, i redatelj Dalibor Matanić. Odbijanje projekta ne čudi jer se ne mogu financirati svi predloženi projekti. Međutim, u slučaju filma Ivone Juke obrazloženje koje joj je dostavio HAVC u najmanju ruku je neprimjereno i netolerantno prema pripadnicima LGBT zajednice. Upravo takvo obrazloženje potpisao je Šoša. U njemu on hvali predočeni scenarij, ali problem nalazi u jednome – dva hrvatska vojnika iz priče filma su homoseksualci, vode ljubav na otoku, a to je Šoši bila nepotrebna provokacija. “Može se pretpostaviti da bi film s tim prizorom izazvao nezapamćene reakcije branitelja, Dubrovčana itd. i u tom smislu provokacija bi ostvarila svoj cilj, no estetski gledano, apsolutno ne razumijem uvrštenje tog prizora u film”, napisao je Šoša u obrazloženju i zaključio: “Preporuka uoči idućih poziva je izbacivanje ranije spomenutog prizora i nastavak rada na scenariju.” Pojednostavljeno rečeno, Šoša je rekao da Ivona Juka izbaci prizor u kojem se vidi da su dvojica hrvatskih vojnika homoseksualci i da se onda javi na novi natječaj.

PRIČA FILMA “MOJ PRIVATNI RATNI ZLOČINAC”, kako ju je Ivona Juka predočila HAVC-u na natječaju, jest sljedeća: “Trojica prijatelja na otvorenom moru otimaju krezubog starca koji je bio njihov tamničar u logoru i odvode ga u Dubrovnik, gdje mu ugrađuju zube. Paralelno pratimo sudionike proslave obljetnice operacije Tigar kojom je oslobođeno dubrovačko područje i njihove crtice iz rata koje govore o apsurdnosti života u ratu. Doznaje se da je tamničar razbijao zube logorašima, a kad ga trojica prijatelja dovedu na otok s novim osmijehom, odustanu od otkrivanja njegova identiteta i poniženja starca.”

Ali Šoši je zasmetala homoseksualnost u priči pa je napisao: “Dosadašnja karijera redateljice sugerira da bi sve rezultiralo u najmanju ruku solidnim filmom, čiji ukupni dojam jedino bitno nagriza, nazovimo ga tako, ‘art-eksploatacijski’ motiv homoseksualnosti hrvatskih branitelja.” Kada se toliko puta spomene homoseksualnost u ocjeni tog filmskog projekta, jedino pitanje koje se postavlja jest sljedeće: je li moguće da nijedan hrvatski vojnik u Domovinskom ratu nije bio homoseksualac, odnosno u čemu je problem ako je neki hrvatski vojnik bio homoseksualac?

IVONA JUKA VEĆ SE PRIJAVILA NA NOVI NATJEČAJ HAVC-a, poslala je još jednom isti scenarij, ali je priložila i pismo u kojem je objasnila zašto ne želi mijenjati scenarij po Šošinoj preporuci. “Homoseksualna veza u scenariju između samo dvojice (naglašavam, samo dvojice, među ostalim brojčano nadmoćnijim protagonistima heteroseksualne orijentacije) nije zbog provokacije i insinuacija da je ‘art-eksploatacijska’ vrijeđa mene kao autora i zadire u slobodu tema o kojima smijem govoriti.

Ova tvrdnja je napisana kao stigmatizacija i nedopustiva je u bilo kakvom kontekstu recenzije”, odgovorila je Ivona Juka umjetničkom savjetniku HAVC-a Šoši. Što se tiče Šošine pretpostavke da bi homoseksualna scena izazvala nezapamćene reakcije branitelja i Dubrovčana, ona mu je ovako odgovorila: “Time se insinuira da su svi branitelji šovinisti i da diskriminiraju prava homoseksualaca, kao što se insinuira da je moj stav da su svi branitelji homoseksualci, a to je potpuno netočno. Od svih likova branitelja u scenariju, samo dvojica imaju homoseksualnu vezu.” A na Šošinu preporuku da bi “film bio bolji kad bi sadržavao jedan klasičniji ratni prizor”, ona je odgovorila: “Nipošto. Originalnost ovog ‘ratnog’ scenarija leži upravo u nijednom ispaljenom metku protagonista. Razloge za to više puta elaboriram čak i u dijelovima recenzije u kojima me gospodin Šoša citira. Ne namjeravam originalnost ovog djela urušiti zbog nečije pretpostavke, pogotovo pretpostavke koja ne shvaća koliko je zahtjevnije i moćnije stvoriti ratnu priču u kojoj protagonisti nemaju izravnu borbu s neprijateljem. Ovime se zapravo pokazuje generalno nerazumijevanje koncepta priče.”

Ivona Juka dobila je “odbijenicu” od HAVC-a 10. svibnja. U trenutku pisanja “odbijenice” desno politički orijentirana koalicija HDZ-a i Mosta bila je na vlasti, pa se može propitivati jesu li umjetnički savjetnici HAVC-a procijenili da toj instituciji ne bi odgovaralo da je u tom političkom ozračju kritizira dio braniteljske populacije.

Kako izgledaju prigovori nekih protagonista tog miljea, HAVC i njegov šef Hrvoje Hribar uvjerili su se u slučaju dokumentarnog filma “15 minuta – Masakr u Dvoru” koji su sufinancirali. Zbog niza pogrešaka u tom filmu, nekoliko braniteljskih udruga zahtijevalo je Hribarovu smjenu. On se od tih problema zasad izvukao, ali vjerojatno ne želi da se ponove jer je svjestan da je bio na rubu smjene. Kako se na temelju pojedinih situacija moglo zaključiti da se čelni ljudi HAVC-a dodvoravaju HDZ-u jer, primjerice, nisu potpisali peticiju za smjenu ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, tada se i ovaj slučaj može promatrati u sličnom kontekstu: lakše je odbiti financirati film koji bi mogao izazvati negativnu reakciju dijela braniteljske populacije koji bi opet mogao tražiti Hribarovu smjenu.

Uostalom, na tom natječaju nije prošao ni scenarij za novi film Vinka Brešana kojeg se s dijela desno orijentirane društvene i političke scene napadalo jer je 2008. dio filma snimao u Srbiji, a nije podržana ni njegova komedija o Katoličkoj crkvi “Svećenikova djeca”. Filmski kritičar Nenad Polimac, komentirajući nedavne rezultate HAVC-ova natječaja i odbijanje Brešanova projekta, u Jutarnjem listu se upitao: “Je li opet u pitanju strah od HDZ-a koji podržava klerikalnu struju nesklonu tome filmu? Tko zna, ali bilo bi dobro da se politika i kinematografija ne miješaju u tolikoj mjeri.”

UOSTALOM, ŠTO SE DOGODI KADA SE SNIMI FILM koji se ne sviđa braniteljima, pokazao je slučaj redatelja Kristijana Milića, inače hrvatskog branitelja, i njegova nagrađivanog filma “Broj 55” koji nije financirao HAVC, nego Hrvatska televizija. Kada je film prikazan za predstavnike braniteljskih udruga, dio ih je napao tadašnjeg ravnatelja Gorana Radmana i HRT, tvrdeći pritom da film napada prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana, a zamjereno mu je i to što branitelji u filmu ne nose krunicu.

Lako je moguće, čak je prilično izvjesno, da je u takvom društvenom i političkom ozračju HAVC ovog puta imao drugačiju taktiku te odlučio da neće podržati filmove koji će možda izazvati reakciju ljudi desnog političkog spektra. Ali je s po 4,2 milijuna kuna odlučio podržati filmove “Bijeg do mora” Veljka Bulajića i “General” Antuna Vrdoljaka. “Film ‘Bijeg do mora’ je priča o jednom od onih bezimenih njemačkih vojnika koji su protiv svoje volje mobilizirani i bačeni na ratište, u ovom slučaju tadašnju Jugoslaviju. Glavni lik u filmu preko cijele Istre bježi od partizana koji ga žele ubiti. Uz to se i zaljubi u Hrvaticu koja je u ratu ostala bez muža”, prepričao je temu Bulajićeva filma njegov producent Tomislav Žaja, dok je “General” biografska priča o Anti Gotovini.

U obrazloženju HAVC-a navodi se da “kinematografije koje drže do sebe omogućuju svojim živućim klasicima da snimaju filmove i u dubokoj starosti” i s time se treba potpuno složiti. Brojne europske zemlje svake godine financiraju barem jedan film nekog svog redateljskog veterana, pa im se i tako odaje počast. Međutim, Hribarov HAVC se tek sada, dolaskom HDZ-a na vlast, sjetio da bi redateljskim veteranima trebalo financirati filmove iako se, saznao je Nacional, Bulajić do sada triput prijavljivao na HAVC-ove natječaje s istim scenarijem “Bijeg od mora” i bio je triput odbijen. Nakon nedavne promjene vlasti, odjednom je priča o nedužnom njemačkom vojniku u Drugom svjetskom ratu postala prihvatljiva pa je tako Bulajiću odobreno 4,2 milijuna kuna, kao i Vrdoljaku za film “Gotovina”, u kojem bi glavnu ulogu trebao imati Goran Višnjić. Nema nikakve sumnje da desno orijentirano političko tijelo neće imati ništa protiv ovih dvaju filmova, braniteljske udruge neće kritizirati ni Bulajića ni Vrdoljaka, a neće tražiti ni Hribarovu smjenu.

TAJ KONTEKST DOGAĐAJA važno je objasniti kako se ne bi “na prvu loptu” pomislilo da HAVC ne želi financijski pomoći novi film Ivone Juke jer je ona otvoreni protivnik njegova ravnatelja Hribara. U lipnju prošle godine Ivona Juka gostovala je u HRT-ovoj emisiji “Nedjeljom u 2” i otvoreno rekla da je jedna od glavnih prepreka za snimanje njezina prvog filma “Ti mene nosiš” bio Hribar. Istaknula je da je on učinio sve da se taj film ne snimi i da je novac dobila u trenutku kada on nije bio na čelu HAVC-a. Kako je film sniman u koprodukciji, tako je njezina produkcijska kuća “4film” tražila novac na natječaju i u Srbiji. Iz Srbije joj je javljeno kako im je Hribar pisao da joj ne dodijele novac. Na kraju su uspjeli, unatoč tom pismu u kojem se Hribar potpisao kao ravnatelj HAVC-a. Ali hrvatski film nije dobio 80 tisuća eura iz Srbije, koliko je prvotno potvrdilo njihovo Ministarstvo kulture, nego samo 30 tisuća. “Čudim se izjavi Ivone Juke. Nakon sedam godina film je snimljen. Film je dobar i u selekciji je u Karlovym Varyma. Ne vidim da je netko ometao snimanje. Same riječi Ivone Juke su van pameti”, reagirao je tada Hribar.

Tim potezima Hribar je pokazao da se vješto snalazi na čelu HAVC-a, bez obzira na političku vlast u Hrvatskoj. On je za ravnatelja HAVC-a postavljen u vrijeme kada je ministar kulture bio hadezeovac Božo Biškupić, a samo mjesec dana kasnije ministar kulture postao je Jasen Mesić. Nakon pada HDZ-a, ministrica kulture postala je Andrea Zlatar Violić iz HNS-a koju je potkraj mandata zamijenio Berislav Šipuš, a Hribar je u to vrijeme osvojio još jedan mandat na čelu HAVC-a.

NIŠTA SE NIJE PROMIJENILO ni ponovnim dolaskom HDZ-a na vlast i postavljanjem Zlatka Hasanbegovića za ministra kulture. Smatralo se kako je Hribar u nemilosti tog ministra, ali kako su početkom svibnja Hribar i Hasanbegović viđeni jedne nedjelje na zagrebačkom Britanskom trgu, činilo se da je Hribar uspio, barem privremeno, otkloniti pokušaje njegove smjene. Izgleda da se u takvim okolnostima pažljivim odabirom filmova koje će HAVC financirati nastavlja voditi računa i o zadržavanju Hribara na čelu HAVC-a.

Nacional je kontaktirao Hribara i zamolio ga da odgovori na niz pitanja povezanih s ovim slučajem, ali do zaključenja ovog broja Nacionala Hribar je odlučio ostati nedostupan. Moguće je da će, kao i nekoliko puta dosad, on vjerojatno reći kako su umjetnički savjetnici rekli da scenariji Ivone Juke i Vinka Brešana nisu dovoljno dobri te ih stoga HAVC neće financirati, a on osobno s time nema ništa. To što se pritom prešla granica civiliziranog ponašanja i ušlo u zonu neprihvatljivog ponašanja prema pripadnicima LGBT zajednice, HAVC-u očito nije važno.