U srijedu, 5. veljače, u Francuskom paviljonu u Zagrebu, na lokaciji koja će se za ovu priliku pokazati izuzetno simboličnom, otvorit će se jedna od najintrigantnijih ovogodišnjih izložbi u Hrvatskoj. Radi se o projektu pod naslovom “Ako tebe zaboravim…”, s podnaslovom “Holokaust u Hrvatskoj 1941. – 1945. / zadnje odredište Auschwitz” koji prvi put sustavno i konkretno prikazuje tragičnu sudbinu Židova deportiranih iz Hrvatske i stradalih u najvećem nacističkom logoru smrti. Izložbu na inicijativu Ministarstva kulture organizira Hrvatski povijesni muzej, kao suorganizator se pojavljuje Hrvatski državni arhiv, golema izložbena građa prikupljena je i iz niza drugih izvora privatnih i obiteljskih zbirki te nekoliko desetaka muzeja i arhiva iz cijele Hrvatske, ali i muzeja u Auschwitzu te Istorijskog arhiva i Jevrejskog istorijskog muzeja u Beogradu. Radi se o ispisanim sudbinama ubijenih, ali i svjedočanstvima preživjelih logoraša te sačuvanim izvornim predmetima iz logora, fotografijama i dokumentima iz hrvatskih i međunarodnih muzejskih i arhivskih institucija i predmetima posuđenima od obitelji stradalnika i Pravednika među narodima. Izložena su i videosvjedočanstva nekoliko preživjelih logoraša iz Auschwitza: Ota Konsteina, Branka Lustiga, Olega Mandića i Tonke Petričević. Francuski paviljon u ovoj priči je bitan jer se radi o autentičnom mjestu stradanja Židova iz Zagreba i drugih mjesta Hrvatske: ovdje su oni bili sabirani i potom deportirani željezničkim vagonima u koncentracijske logore.

“Ne samo Židova, premda je njih bilo najviše – oko sedam tisuća od ukupno deset tisuća, koliko ih je deportirano u ove logore. Oni su stradali samo zato što su bili Židovi, dok je preostalih tri tisuće Srba, Hrvata i ostalih bilo krivo jer su pripadali partizanima ili bili bliski s njima, neki od njih jer su prethodno ionako bili na prisilnom radu”, kazao je za Nacional povjesničar Ivo Goldstein, komentirajući ovotjednu izložbu. On je u katalogu naveden kao jedan od konzultanata, iako se suočio jedino s tekstom; eksponate i koncept izložbe i on će prvi put vidjeti na dan otvorenja.

Prve velike deportacije Židova iz Zagreba i sjeverne Hrvatske dogodile su se već 21. lipnja 1941. godine prema Gospiću i Jadovnom, a potom i za Auschwitz u kolovozu 1942.

“Osnovna poruka jest da se Holokaust nije dogodio negdje drugdje i nekom drugom, nego upravo ovdje, pred našim očima. Prve velike deportacije Židova iz Zagreba i sjeverne Hrvatske dogodile su se već 21. lipnja 1941. godine prema Gospiću i Jadovnom, a potom i za Auschwitz u kolovozu 1942. s glavnog kolodvora i u svibnju 1943. godine iz zatvora u Savskoj. Lokacija Francuskog paviljona stoga je vrlo dobro odabrana”, kazao je Goldstein i složio se s konstatacijom da je ovogodišnje obilježavanje 75. obljetnice oslobađanja Auschwitza u Hrvatskoj obilježeno primjereno. “Da, s optimistične strane ova godina čini mi se kao mogući početak ozbiljnog suočavanja s prošlošću”, smatra ovaj povjesničar.

Idejnu koncepciju za “Ako tebe zaboravim…” osmislila je Nataša Mataušić iz Hrvatskog povijesnog muzeja koja je s Rajkom Bućin iz Hrvatskog državnog arhiva potpisana i kao autorica izložbe i njenih tekstova, dok su za postav i vizualni identitet bili zaduženi Damir Gamulin i Antun Sevšekl, a za zvučnu kulisu Nives Svertić. Naslov nije slučajno odabran: preuzet je iz biblijskog Psalma 137,5 i simbolično upućen na posljedice djelovanja nedemokratskog, netolerantnog i rasističkog ustaškog režima koje se ne smiju zaboraviti. Koncept je podijeljen u četiri tematske cjeline. Prva cjelina “Ekskomunikacija” smješta posjetitelje u prostor i vrijeme i pruža im uvid u širi kontekst povijesnih zbivanja te ukazuje na sustav terora uspostavljen na području Nezavisne Države Hrvatske (NDH) protiv židovskog, srpskog i romskog stanovništva, komunista i antifašista te posebice na odnos prema židovskom stanovništvu koje je bilo podvrgnuto rasnim zakonima i posve obespravljeno. U drugoj cjelini nazvanoj “Koncentracija i likvidacija” nastoji se ukazati na sustav logora u NDH i na drugim područjima današnje Hrvatske (Istra i Hrvatsko primorje te Međimurje) koja su u to vrijeme bila pod talijanskom, odnosno mađarskom aneksijom i/ili okupacijom. Daje se naglasak i na logor Jasenovac koji je postao simbolom ustaškog terora i stradanja Židova, Srba, Roma i antifašista. I prije masovnih deportacija Židova u logor Auschwitz u kolovozu 1942. i svibnju 1943. godine, u logorima na području NDH ubijena je većina hrvatskih i bosansko-hercegovačkih Židova.

U trećoj cjelini “Auschwitz (Oświęcim) – tvornica smrti” prezentira se logor u kojemu je u od 1942. do 1944. stradao velik dio židovskog stanovništva s područja NDH, ali i s područja Istre, Hrvatskog primorja i Međimurja. Obuhvaćeni su i neki drugi logori, poput Mauthausena, Bergen-Belsena i Buchenwalda, u kojima je također stradavalo židovsko i drugo stanovništvo. Na koncu, posljednja cjelina nazvana “Sjaj u tami” prezentira Židove, sudionike antifašističkog otpora te hrvatske Pravednike među narodima, pojedince koji su sudjelovali u spašavanju Židova, time izlažući pogibelji i vlastiti život. U svakoj od četiri tematske cjeline prikazane su pojedinačne sudbine stradalnika, posebice Židova. Organizatori i izvršitelji zločina predstavljeni su unutar pojedinih tematskih cjelina s obzirom na kontekst, njihovu ulogu u danom vremenu i prostoru. Izložba obuhvaća i izbor fotografija stradalnika, Židova iz različitih hrvatskih gradova i mjesta koji su stradali u ustaškim logorima i Auschwitzu, dio kojih Nacional predstavlja u ovom tekstu. U stručnom smislu, značajan je i prikaz metodologije izrade poimeničnog popisa žrtava logora Auschwitz-Birkenau s područja Hrvatske, a koja se od 2017. godine provodi u Hrvatskome državnom arhivu. Zasnovana je na izvornom povijesnom gradivu, a na izložbi je prezentirano nekoliko primjera utvrđivanja žrtava toga logorskog sustava, u čemu su od velike koristi bili rezultati višegodišnjeg istraživanja za potrebe izrade novoga nacionalnog postava Republike Hrvatske u Državnom muzeju Auschwitz-Birkenau u Poljskoj koji se provodi uz potporu UNESCO-ova ureda u Veneciji te IHRA-e (International Holocaust Remembrance Alliance).

Za Hrvatski povijesni muzej ova izložba izvrsno se uklapa u njegovu osnovnu programsku djelatnost u prezentaciji značajnih zbivanja u hrvatskoj povijesti i tema teškoga povijesnog naslijeđa, s konačnim ciljem realizacije stalnog postava ovog muzeja.