Nakon uspjeha romana „Nisam ti rekla… “ koji je dobio književnu nagradu Grigor Vitez, Rosie Kugli ponovo je posegnula za temom maloljetničke delinkvencije, alkoholizma, života u odgojnoj ustanovi i skretanja prema životu onkraj zakona. Knjiga o „mračnoj“ strani naših mladih „Hod po rubu“ nastala je u suradnji s novinarkom Marijanom Pleše. Zagrebačka promocija romana bit će 17. veljače u Zakladi Hrvatska kuća srca.

„Zagreble smo i neka pitanja na koja smo kao društvo skloni zažmiriti. Praviti se da ne postoje, gurati ih pod tepih“, izjavila je za Nacional Rosie Kugli. „Po struci sam pravnica i prve pravničke godine provela sam na odjelu za maloljetnike kod sutkinje Lane Peto-Kujundžić. Rukopis je nastao na temelju osobnog doživljaja tužne sudbine maloljetnog dječaka s kojim sam se susrela dok sam radila na sudu. Kolegica Pleše pisala je iz kuta novinarke, a naše se priče isprepliću“.

Rosie Kugli također smatra da je nasilje među djecom i adolescentima danas veće nego ranije i da to nije samo pitanje percepcije medijske popraćenosti. „Porazne su brojke koje govore da su nasilje i besmisao vjerni pratitelji odrastanja novih generacija. Mladi danas umiru više nego ikada. Stradavaju u tučnjavama, od zabijenog noža, zalutalog metka. Ne samo na filmu ili u nekoj sumnjivoj četvrti u dalekoj Americi, nego tu kod nas, usred bijelog Zagreba, Splita, Zadra ili mirnog Pribislavca blizu Čakovca, poput nedavnog slučaja kad je desetogodišnji dječak ubo svog vršnjaka oštrim predmetom, najvjerojatnije staklom, točno iznad srca. Na svu sreću, dječak je preživio. Statistika ide u prilog tvrdnji da nasilje među mladima sve više uzima maha. Nakon svakog novog slučaja nasilja među maloljetnicima javnost najčešće traži krivca. Pita se tko je pogriješio. Jesu li to roditelji, država, školstvo, mediji? A onda gledamo kako se odgovornost, poput ping-pong loptice, samo prebacuje“, ističe književnica.

Novu knjigu planira promovirati u školama i držati tribine među djecom i mladima jer vjeruje da će ovaj rukopis biti prepoznat. Smatra da ovakve knjige mogu poslužiti kao komunikacijski alat ili književna platforma na kojoj se mogu organizirati razne debate, susreti i tribine, a o značaju teksta govori i predgovor Lane Peto-Kujundžić.

Suradnja s novinarkom Marijanom Pleše također je bio važan dio projekta. „Marijanu sam upoznala ovo ljeto. Nazvala me da napravi intervju na temu ljubavnih romana. Kliknule smo na prvu. Naša se kava produžila na dvije jer imale smo puno dodirnih tema.

Između ostalog i temu maloljetničke delinkvencije, o kojoj je ona kao novinarka crne kronike izvještavala. Onda sam joj iz neba pa u rebra rekla: hej, idemo napisati priču! I to je bilo nevjerojatno iskustvo. Pisale smo svaka za sebe. Jedna priča napisana iz dvaju kuteva, ispričana sa strana dviju potpuno različitih osoba, ujedinjava se u jednu potresnu, ali prije svega realnu priču jednog tinejdžera koji zapada u „probleme sa sustavom“. I upravo taj drugi kut gledanja, drugu stranu priče, Marijana je majstorski izvela. Zaista mogu reći da se radi o mladoj nadi hrvatske spisateljske scene“, zaključila je Rosie Kugli.