Tko se bori za Rusiju u ratu u Ukrajini? Do sada je odgovor bio jasan: muškarci. Žene su se do sada rijetko nalazile među ruskim vojnicima koji su izvršili invaziju na Ukrajinu, no to bi se moglo promijeniti.

U listopadu 2023., plaćenička skupina pod kontrolom Ministarstva obrane Rusije, objavila je oglas na ruskim društvenim mrežama tražeći žene za borbeno djelovanje u Ukrajini. Ovo slijedi izvještaje iz srpnja 2023. da Ministarstvo obrane regrutira žene za uloge podrške poput liječnika i kuhara. U ožujku 2023., zatvorenice iz ženskih zatvora u Rusiji regrutirane su da služe u Ukrajini, neke čak i u borbenim zadacima.

Od početka svog prvog predsjedničkog mandata, Vladimir Putin imao je jasnu misiju – izgraditi Rusiju u snažnu državu i vratiti njezin status velike sile nakon turbulentnih 1990-ih. Ključno, Putinova definicija snažne države uključuje muške osobine poput odlučnosti, nemilosrdnosti i, prije svega, sposobnosti i volje za upotrebom sile radi postizanja ciljeva.

Glavni instrumenti Putina u stvaranju snažne države su Oružane snage, zajedno s drugim sigurnosnim snagama ili “ministarstvima moći”. Sve su one dominirane muškarcima, kako u svom sastavu tako i u vodstvu. Postoji tek jedna zamjenica ministra obrane, Tatiana Shevstova. No, njezin su zadatak financije i ekonomija zbog iskustva u Federalnoj poreznoj službi. Ruske sigurnosne službe nisu poznate po omogućavanju ženama da napreduju do vodećih pozicija, a umjesto toga, žene u Putinovoj Rusiji pozvane su da budu vjerne supruge i majke, pružajući emocionalnu i praktičnu podršku muškarcima koji su pozvani u borbu.

Odsutnost žena iz muških prostora poput Oružanih snaga u potpunosti je u skladu s naporima države, kao što su donošenje zakona protiv homoseksualnosti, dekriminalizacija obiteljskog nasilja i opis feminista od strane visokog dužnosnika kao ekstremista, da transformira Rusiju u bastion tradicionalnih društvenih vrijednosti.

Stoga nije iznenađujuće da rusko Ministarstvo obrane do sada nije pokazalo veliki interes za regrutiranje žena u Oružane snage ili zadržavanje onih koje su im se pridružile. Iako je došlo do brzog povećanja broja žena u vojsci tijekom 1990-ih i ranih 2000-ih, to je bilo slučajno, a ne rezultat planiranja. Uvođenje dobrovoljnog vojnog roka krajem 1980-ih i početkom 1990-ih sukladno je gospodarskom padu koji je posebno pogodio žene, mnoge od kojih su vidjele pridruživanje redovima kao priliku za zaposlenje. To je osobito vrijedilo za supruge i kćeri vojnih ljudi koji su bili smješteni u udaljenim područjima s malo lokalnih civilnih poslova. No, nisu poduzeti stvarni napori za promjenu politika i otvaranje karijernih mogućnosti za te žene.

Protok žena u Oružane snage Rusije znatno se usporio. Ovakav omalovažavajući odnos prema ulogama žena i muškom identitetu Oružanih snaga objašnjava zašto je tako malo pažnje posvećeno ciljanju žena za vojno regrutiranje, unatoč poteškoćama s kojima se Ministarstvo obrane suočava u održavanju potrebnog broja vojnika za rat u Ukrajini.

Naprotiv, vojne regrutacijske kampanje snažno su se oslanjale na ideju da je služba karakterističan muški poziv. Iako je “djelomična” mobilizacija u rujnu 2022. uključivala mali broj žena s medicinskom obukom, naglasak je bio na okupljanju muškaraca, čak i ako su regruteri morali uključiti muškarce koji nisu bili sposobni iz medicinskih razloga kako bi popunili brojke.

S obzirom na ključnu ulogu tradicionalnih rodnih uloga u Putinovoj Rusiji, može li ovaj poziv ženama da se pridruže vojsci za borbeno djelovanje u Ukrajini biti znak značajnog pomaka u stavovima prema rodnoj ravnopravnosti?

Dostupni su samo ograničeni detalji o naporima za regrutiranje te se spominju samo dvije specifične uloge: snajperistica i operaterka bespilotnih letjelica. Oboje su zanimljivi izbori koji bi malo ugrozili dominantne percepcije rodnih uloga u Rusiji.

Postoji besprijekoran presedan za žene snajperiste. Tijekom Drugog svjetskog rata, više od 2.000 žena obnašalo je tu ulogu i bile su među najuspješnijima u sovjetskoj vojsci. Dopuštanje ženama da postanu snajperistice opravdano je tvrdnjom da zahtijeva stereotipno ženske osobine poput strpljenja i pažljivosti na detalje. To je također uloga koja uključuje ubijanje neprijatelja na daljinu umjesto borbe “lice u lice”, piše Moscow Times.

Posao operatera bespilotnih letjelica ima mnogo sličnosti s poslom snajperista. Zahtijeva preciznost, strpljenje za čekanje povoljnog trenutka za udar, i naravno, podrazumijeva udaljenost između vojnika i neprijatelja.

Znakovi ruskog interesa za regrutiranje žena, do sada su prilično ograničeni, iako bacaju svjetlo na poteškoće s kojima se država suočava u održavanju ratnog napora protiv Ukrajine. Vojske obično otvaraju svoja vrata ženama kada ne mogu popuniti redove muškarcima. Svakako bismo trebali shvatiti praksu regrutiranja vojnika iz ženskih zatvora u Rusiji kao znak da se vojska bori u svojim naporima da privuče dobrovoljce.

Oglas proizveden od strane dijela jedne privatne vojne tvrtke pod kontrolom Ministarstva obrane nismo sigurni koliko govori o masovnom naporu u mobilizaciji ruskih žena. Također regrutiraju se samo za vrlo specifične uloge, a ako se bilo koje borbeno djelovanje može smatrati “feminiziranim”, snajperistica i operaterka bespilotnih letjelica bile bi dobre kandidatkinje.

Sve u svemu, ruski napori do sada za regrutiranje žena za borbu u Ukrajini su ograničeni, prilično marginalni i malo što čine da poremete dominantni muški karakter države i njezinih Oružanih snaga.