Dražena Vrselja, bivša intendantica HNK u Osijeku i aktualna državna tajnica u Ministarstvu kulture iz kvote Domovinskog pokreta, u osječkom je HNK-u štitila zlostavljačicu koja je provodila mobing nad svojim podređenima. Zlostavljačica koju je štitila njezina je prijateljica. Tvrde to u potresnim osobnim ispovijedima njezine žrtve, čiji je identitet poznat Nacionalu, ali koje su zbog straha od političkog utjecaja Dražene Vrselje zasad odlučile ostati anonimne.

Štoviše, obje te osobe su zbog višegodišnjeg uznemiravanja dale otkaz i tužile HNK u Osijeku, odnosno Draženu Vrselju kao odgovornu osobu. Jedan spor je još u tijeku, a drugi je HNK, odnosno bivša intendantica, nepravomoćno izgubio. Drugim riječima, mobing je u tom slučaju dokazan i sudskim putem, što suštinski otkriva da je važan kotačić u administraciji premijera Andreja Plenkovića definitivno znakovito empatičan prema zlostavljačima na radnom mjestu.

Dva izvora koja o tome imaju neposredna saznanja, jer su takvom ponašanju osobno svjedočila i bila žrtve zlostavljanja, progovoriti su odlučila nakon što je Nacional nedavno otkrio da je Dražena Vrselja dulje štitila korepetitora Damira Šenka, inače osuđenog seksualnog zlostavljača, koji je pojedinim zaposlenicama osječkog HNK godinama slao poruke seksualnog sadržaja. One su na to upozorile Draženu Vrselju i zatražile njezinu pomoć, ali im ona, izjavile su za Nacional, ne samo nije pomogla niti ih zaštitila nego je relativizirala njegovo ponašanje.

Nacionalu se nakon tog teksta javila nekolicina zaposlenika i bivših zaposlenika HNK u Osijeku, svi redom s informacijama koje Draženi Vrselji ne idu u korist.

Za Nacional je o tome ekskluzivno progovorila jedna od danas bivših zaposlenica HNK u Osijeku koja je željela ostati anonimna, a 26 godina radila je kao vlasuljarka i maskerica. Ona navodi da je mobing doživljavala godinama, tijekom cijelog mandata Dražene Vrselje, zato što je njezina nadređena bila intendantičina bliska prijateljica i suradnica:

“Kolegica i ja naivno smo mislile da je dovoljno da radiš pošteno svoj posao. Bila sam u HNK-u u Osijeku zaposlena 26 godina, a da nisam dobro obavljala svoj posao, sigurno ne bih toliko dugo ondje bila zaposlena. Nemam nijednu jedinu pritužbu na svoj rad, a 200 je zaposlenih u HNK-u u Osijeku. Moj slučaj je nažalost još teži od onog kolegice. Riječ je o konstantnom degradiranju. U međuvremenu sam se prekvalificirala; zbog nemogućih uvjeta rada, konstantnog pritiska i mobingiranja obje smo dale otkaz u kazalištu. Pokušavale smo na više načina tražiti zaštitu, održale smo velik broj sastanaka, među ostalima i s intendanticom Vrseljom, ali smo uporno od svih dobivale izjave poput: ‘Šuti i pretrpi.’ A to se jednostavno nije moglo. Dražena Vrselja se, umjesto da nam pomogne i zaštiti nas, nama izrugivala, ismijavala nas. Primjerice, pitala me jesam li vjernica. Kad sam odgovorila da jesam, rekla mi je: ‘E pa onda se molite Bogu, uzdajte se u Boga.’ Ti su razgovori bili na takvom nivou. Budući da sam ja, nakon što je postalo neizdrživo, konstantno pisala prijave i prigovore, dobivala sam opomene pred otkaz. Svaki dan sam mogla očekivati da dobijem otkaz, to mi je svakodnevno visjelo nad glavom. Kao samohrana majka i podstanarka bila sam u teškoj situaciji, a to maltretiranje trajalo je godinama. Nakon nekog vremena zatražila sam i stručnu pomoć, zato što nisam mogla jesti ni spavati, bila sam u lošem zdravstvenom stanju. Oni su me i zbog toga ismijavali. Gomilu me puta gospođa Vrselja zvala na sastanke s njezinim igračima, gdje njih petero sjedi s jedne strane, a s druge strane sam ja, bez ikoga, bez svjedoka, bez zastupnika.”