Izložba je organizirana uz savjete povjesničara umjetnosti.

Zbirka čuva nekolicinu Generalićevih ulja na staklu, nekoliko akvarela, platno, crtež, a posebna vrijednost je u sačuvanim skicama te nekolicini nedovršenih radova nastalih uglavnom u posljednjim godinama života. Izloženo je ukupno 28 radova.

“Radovi iz 1990-tih pokazuju Generalićev povratak lirskoj prirodi i profinjeno tonsko slikanje kakvo kreće razvijati već krajem 1930-ih godina. U odmaku od socijalno-političke angažiranosti Ivan Generalić uspostavlja vlastitu imaginaciju kroz instinktivno stvaralaštvo, ali i kroz upijanje savjeta i usmjerenja stručnjaka, profesionalaca, poznavatelja kretanja i razvoja na umjetničkoj sceni.  Oblici kreću izranjati u nježnim i suptilnim pretapanjima, u bukoličkoj atmosferi, pa i larpurlartističkom shvaćanju umjetnosti”, piše u predgovoru za izložbu.

Vlasnik zbirke Zvonimir Čolak novinarima je izjavio kako je Generalićeve radove počeo skupljati 1986. godine, a dvije godine kasnije postali su prijatelji.

„Osim što je bio izniman slikar, takav je bio i kao čovjek“, kazao je Čolak, dodavši da Generalića nisu impresionirali autoriteti, ali je uvažavao stav struke. Primjera radi, dodao je, nije svojedobno želio darovati svoju sliku jugoslavenskom predsjedniku Josipu Brozu Titu jer on nije želio, prilikom posjeta Koprivnici, doći po nju u Hlebine.

Kustosica galerije Helena Kušenić ukazala je prisutnima na izložene skice koje nerijetko propadnu, a ove Generalićeve daju dodatan uvid u tijek njegova stvaralaštva. U posljednjim radovima u prvi plan dolazi slikareva naracija.

Izložba je realizirana uz savjete povjesničara umjetnosti te uz podršku Grada Koprivnice, a ostaje otvorena do 15. veljače 2025. godine.

Otvorena je minutom šutnje zbog tragedije koja je u petak zadesila Osnovnu školu u Prečkom.

Začetnik suvremene hrvatske naivne umjetnosti

Ivan Generalić, začetnik je suvremene hrvatske naivne umjetnosti, središnja osoba i mentor druge generacije tzv. Hlebinske škole, a rođen je 21. prosinca 1914. u Hlebinama.

Samostalno je izlagao u Parizu, New Yorku i Bruxellesu te je sudjelovao i u mnogim grupnim izložbama, primjerice u Baden-Badenu,  Baselu,  Bratislavi, Šangaju, Pekingu, Tokiju, Petrogradu, Madridu i dr.

Sudjelovao je na bijenalu u São Paulu, čime je pokrenuo međunarodnu afirmaciju hrvatske naivne umjetnosti. Umro je u Koprivnici 27. studenoga 1992. godine.