Hrvatska kulturna zaklada “Hrvatsko slovo” proglasila je 2016. jubilarnom godinom Antuna Mihanovića, književnika čija je “Horvatska domovina” pod nazivom “Lijepa naša” postala hrvatskom himnom, te Borisa Papandopula, jednog od najpoznatijih hrvatskih skladatelja 20. stoljeća.

Ta je zaklada zadnjeg dana ove godine pozvala sve hrvatske kulturne, prosvjetne, vjerske i ine ustanove, a posebice uredništva časopisa, novina, radija i televizija da se pridruže obilježavanju tog jubileja cijele sljedeće godine i u domovini i u inozemstvu.

Istodobno je Hrvatska kulturna zaklada “Hrvatsko slovo” zaključila jubilarnu 2015. godinu koju je posvetila hrvatskom političaru i preporoditelju Janku Draškoviću te hrvatskom skladatelju i dirigentu Jakovu Gotovcu.

Hrvatski književnik Antun Mihanović (Zagreb, 1796. – Novi Dvori, kraj Klanjca, 14. XI. 1861.) studirao je pravo, radio kao sudac i bio u diplomatskoj službi. Predstavio se knjižicom “Reč domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku” u kojoj je prije Gaja objavio preporodne težnje. Među prvim objavljenim pjesmama bila je i “Horvatska domovina” u “Danici” 1835., koja je pod nazivom “Lijepa naša” postala hrvatskom himnom.

Istraživao je i otkrivao stare hrvatske spomenike, a u Veneciji 1818. pronašao je rukopis Gundulićeva “Osmana” te potaknuo njegovo objavljivanje. Pisao je ljubavne i domoljubne pjesme, a u slavistici je poznat po otkriću spomenikâ rane slavenske pismenosti (Zografsko evanđelje, Mihanovićev odlomak apostola).

Skladatelj, dirigent i glazbeni pisac Boris Papandopulo (Honnef na Rajni, 25. II. 1906. – Zagreb, 16. X. 1991.) glazbu je studirao u Zagrebu i Beču. Bio je zborovođa u Zagrebu i Splitu, koncertni i operni dirigent u Zagrebu, Rijeci, Sarajevu, Splitu i Kairu. Papandopulov opus sadržava više od 400 skladbi svih vrsta: tridesetak orkestralnih, petnaestak koncertantnih, četrdesetak komornih, tridesetak glazbeno-scenskih, petnaestak svjetovnih kantata, desetak crkvenih skladbi, niz popijevki, zborova i obradbi narodnih napjeva te scensku i filmsku glazbu. Bavio se i glazbenom kritikom i publicistikom. Bio je redoviti član HAZU, a ocjenjuje se da njegov impozantni opus pripada samom vrhu hrvatske umjetničke glazbe 20. stoljeća.