Nakon godina kampanjskog pristupa i kašnjenja, Vlada, čini se, konačno namjerava ustrojiti Helikoptersku hitnu medicinsku pomoć (HEMS) koja bi godišnje stajala 25 do 30 milijuna eura i povećala dostupnost zdravstvene skrbi na području cijele države, a tako i dovela do ušteda u troškovima liječenja i rehabilitacije. Za potrebe tog projekta Vlada namjerava raspisati javni međunarodni poziv za iskazivanje interesa o optimalnom modelu implementacije HEMS-a, a potom i natječaj za obavljanje djelatnosti HEMS-a na području cijele zemlje. Planira se da bi se uvođenjem tog projekta u sljedećih nekoliko godina osigurala pokrivenost cijelog teritorija Hrvatske, uključujući sve otoke. Kada se ostvare ti preduvjeti, hitna liječnička intervencija na mjestu neke nesreće ili zdravstvenog incidenta bila bi dostupna najviše do 20 minuta nakon takvog događaja. Ako je suditi prema pokazateljima iz nekih zemalja članica EU-a u kojima takav sustav postoji, poput Austrije, Njemačke ili Švicarske, to bi smanjilo smrtne slučajeve od ozljeda i srčanih i moždanih udara 30 posto. Osim toga, pokazatelji iz istih zemalja sugeriraju da bi to smanjilo troškove liječenja, rehabilitacija, odsutnosti s posla i invalidnosti 60 do 70 posto.

Predviđeno je da bi se taj sustav mogao financirati na razne načine. Dijelom iz europskih fondova, dijelom iz planiranih ušteda i racionalizacija u sustavu HZZO-a, a moguće i nekim nepopularnim mjerama poput „uvođenja dodatka kod registracije motornih vozila“ u iznosu od 10 eura. Kako u Hrvatskoj postoji 2,3 milijuna vozila, samo tim mogućim udarom na džepove vozača osigurala bi se 23 milijuna eura godišnje. Takva mjera posredno ponajbolje ocrtava kako model socijalno osjetljive države i društvene solidarnosti samo u tom segmentu ima svoju cijenu koju bi osjetila većina hrvatskih građana.

Međutim, taj bi udar bio manji ako bi se sredstva za financiranje osigurala iz drugih budžeta. Jedan takav pilot-projekt u rujnu 2015. u potpunosti je financirala Svjetska banka, za mandata tadašnjeg SDP-ova ministra zdravlja Siniše Varge. Tadašnji četveromjesečni pilot-projekt hitne helikopterske medicinske pomoći imao je svoju komunikacijsku bazu na otoku Krku. Samo u prva dva dana tog pilot-projekta odrađene su četiri hitne intervencije, kojih godišnje prosječno bude do 150.

Osim namjenskih medicinskih helikoptera opremljenih najsuvremenijom opremom i educiranog helikopterskog medicinskog tima, ključnu ulogu u provedbi HHMS-a imala je medicinska prijavno-dojavna jedinica 194, koja upravlja cijelim sustavom hitne medicine. Primjerice, stalnu smjenu MPDJ Zavoda za hitnu medicinu Primorsko-goranske županije na broju 194 činili su jedan liječnik i dvije medicinske sestre/medicinska tehničara, koji prema protokolu koordiniraju radom zemaljskih timova i helikopterske hitne medicinske službe te upućuju helikoptere na intervenciju. Uz dva specijalizirana helikoptera, dio HHMS projekta za potrebe noćnih letova činio je i MORH-ov vojni helikopter smješten u Splitu koji je obavljao funkciju odgođenog sanitetskog prijevoza.

Slični su pilot-projekti bili privremeno organizirani i uspostavljeni i tijekom sljedeće godine, ali bez sustavnog pristupa i osiguranih sredstava za dugoročno financiranje. Primjerice, do konca 2016. u sklopu projekta hitne helikopterske medicinske službe (HHMS) na dubrovačkom području, tim HHMS-a koji je bio stacioniran u Zračnoj luci Dubrovnik od 10. srpnja do 31. listopada obavio je 95 hitnih medicinskih intervencija i zbrinuo jednaki broj pacijenata. Provedba projekta krenula je početkom ljeta te godine u suradnji Ministarstva zdravlja, Ministarstva unutarnjih poslova i Dubrovačko-neretvanske županije kako bi se riješio problem velike udaljenosti između bolnica na području Dubrovačko-neretvanske županije, što je otežavalo prijevoz i zbrinjavanje hitnih pacijenata medicinskim vozilom.

Tehničke karakteristike MUP-ova helikoptera korištenog u projektu, koji je opremljen poput vozila za hitne medicinske intervencije, olakšale su pristup pacijentima, s obzirom na to da se moglo slijetati na različite površine. Time se izravno utjecalo na brzinu zbrinjavanja hitnih pacijenta i uvelike skraćivalo njihov prijevoz do odgovarajuće bolnice, što je iznimno važno u zbrinjavanju pacijenata s ozljedom glave te srčanim i moždanim udarom.

Potom je taj projekt prepušten stihiji gotovo pune četiri godine. Postoji niz izazova koji se trebaju premostiti u slučaju njegove realizacije. Tvrdi se da u Hrvatskoj nema bolnice koja ima civilno certificirani helidrom, a uz svaki bolnički “Hitni prijem” po standardima EU-a mora biti i certificirani helidrom sukladno dokumentu EU-Regulation No. 965/2012. O toj se temi u travnju 2019. diskutiralo i u Saboru. Bivši ministar zdravlja Varga pozvao je na realizaciju tog projekta te podsjetio na deplasirana politička podmetanja iz vremena prvog pilot-projekta dok je on obnašao ministarsku funkciju. Rekao je da su tada iz redova HDZ-a stizale primjedbe zbog tipa helikoptera koji su odabrani za provedbu tog projekta, zbog navodne nepouzdanosti, te da su tijekom HDZ-ova mandata na vlasti isti takvi helikopteri korišteni za nadziranje granica.

Vili Beroš izjavio je u lipnju da se taj projekt ne može realizirati preko noći te da će za njegovo kompletiranje trebati najmanje dvije godine. I to zbog tehničkih razloga, odnosno zbog vremena potrebnog za dovršetak kupnje adekvatnih helikoptera. Sada on i taj projekt nastoji pokrenuti s mrtve točke.