Henry Huiyao Wang, osnivač i predsjednik Centra za Kinu i globalizaciju, u ekskluzivnom intervjuu za Nacional govori kako je pogrešno da Europska unija slijepo slijedi američku politiku i da europski čelnici moraju uključiti Kinu u pregovore oko rata u Ukrajini

I bez snažnih lipanjskih poruka iz Europe i Amerike koje najavljuju nove tektonske potrese u odnosima Zapada i Kine, u Pekingu se pale crveni alarmi. Oni temperaturni jer gotovo svakodnevno živa u termometru penje se i do 40 stupnjeva Celzijusa. Razgovor s Henryjem Huiyaom Wangom, osnivačem i predsjednikom Centra za Kinu i globalizaciju, vodili smo u dobro rashlađenom uredu u srcu poslovne zone kineske metropole. Njegov think thank četiri godine zaredom svrstan je među stotinu najutjecajnijih na svijetu, jedini je iz Kine kojemu je UN dodijelio poseban konzultantski status. Sa stotinjak zaposlenih najveći je nevladin think thank u Kini i najsličniji je zapadnoj definiciji takvih vrsta organizacija. Imaju svoju zakladu preko koje ih financiraju mnoge kineske tvrtke, ali i strane multinacionalne kompanije i neke europske zaklade. Kao i poneki filantrop. Naravno, u dobrim su odnosima s vlašću i zato svaku Wangovu riječ ili promišljanje treba shvatiti kao poruku službenog Pekinga.

NACIONAL: Na ovotjedni Dubrovnik Forum dolazi i posebni predstavnik kineske vlade za Europu Wu Hongbo, Vi ste u Dubrovniku bili lani. Kakvima biste ocijenili odnose Kine i Hrvatske, u kojoj kineske tvrtke nakon izgradnje Pelješkog mosta i dalje dobivaju poslove na natječajima, što i nije raširena pojava u članicama EU-a, pa tako grade i tunel Kozjak i cestovni spoj prema Splitu?

Jedna ste od 27 članica Unije. Iako niste velika zemlja, mislim da možete biti jedan od glasova koji će izreći drugačiji stav i mišljenje. Poslovi kineskih tvrtki u Hrvatskoj dobar su primjer kako se može odvijati bilateralna suradnja, od koje ste dosad imali velike koristi. Jer Kina ima puno iskustva u izgradnji infrastrukture, poput mostova i tunela, ali i željeznice. EU i dalje u tome treba kinesku pomoć. Isto vrijedi i za obnovljive izvore energije ili proizvodnju električnih automobila. S Hrvatskom nemamo bilateralnih problema, trebamo zadržati dobre odnose. Istovremeno, službeni Zagreb može pozitivno doprinijeti odnosima Kine i EU-a i biti pokazni primjer toga da europske i kineske tvrtke mogu istovremeno koegzistirati bez zle krvi. Puno restriktivnih politika nekih drugih članica Unije prema Kini ima ideološki predznak. Primjerice, Hrvatska ne bi trebala zabranjivati Huawei ili TikTok kao neki drugi. Ne vjerujem da politika zabrane može dugo potrajati. Nadam se da će zdravi razum prevladati kada su u pitanju i Huawei i poslovi kineskih infrastrukturnih tvrtki u EU-u. Jer one grade brzo i kvalitetno, najbolje su na svijetu. Podsjetit ću vas da je Kina izgradila najdulji most na svijetu, onaj između Hong Konga i Macaa prema Guangzhou. Uz Hrvatsku i neke druge europske zemlje poput Mađarske i Srbije postupaju isto, a mislim da će taj put slijediti i još neke. Bruxelles ne može svim svojim članicama diktirati gospodarske odluke u međunarodnoj suradnji. S druge strane, kineske tvrtke imaju brojne poslove diljem svijeta. Ako se Europa i zatvori, imaju niz projekata u zemljama u razvoju.

Henri Huiyao Wang tijekom razgovora s turskim ministrom vanjskih poslova. FOTO: Centar za Kinu

NACIONAL: Mnogi analitičari kažu da je upravo Kina i njezin projekt Pojas i put najveći gubitnik zbog rata u Ukrajini. Je li inicijativa izgubila na snazi s obzirom na to da je krenula u petoj brzini?

Mislim da pandemija koronavirusa svakako nije pomogla Pojasu i putu kao ni trgovinski rat s Amerikom za vrijeme Trumpova predsjedničkog mandata, a što je imalo utjecaja i na Europu, i prije rata u Ukrajini. Ne možete uvijek udovoljiti svima. To što su se baltičke republike povukle iz inicijative 17+1 zbog ruske invazije na Ukrajinu ne znači da je projekt izgubio na vitalnosti. Sada imamo format 14+1, dio kojega je i Hrvatska. Smatram da je u posljednjem desetljeću Pojas i put doživio nevjerojatan napredak. Iako nije bio namijenjen razvijenim zemljama poput europskih, Europa je od njega imala koristi. Za razvojnim projektom takvih razmjera, koji svijet nije vidio još od Marshallova plana, golemu potrebu imaju zemlje u razvoju, kao i one s Globalnog juga. Službeni Peking shvatio je njihovu poruku razvijenim ekonomijama i prije 11 godina pokrenuo vlastitu inicijativu. Do lani je Kina uložila trilijun američkih dolara u 3000 projekata u različitim zemljama u razvoju, odlučivši se uhvatiti ukoštac s globalnim infrastrukturnim deficitom. Inspirirane Kinom zapadne zemlje napravile su slične planove. Primjerice, u EU-u je to strategija Global Gateway. Neću reći da su drugi kopirali Kinu, ali su nas slijedili.

NACIONAL: Kakvi se izazovi u budućim odnosima Europe i Kine pomaljaju na horizontu? I tko su europski lideri koji će u toj priči biti kineski sugovornici, osobito nakon posljednjih europskih izbora, kada su mnogi od njih uzdrmani kod kuće?

Mislim da je dosadašnji povjerenik za vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a Josep Borrell ishitreno izjavio da je Kina za Europu sistemski rival. EU je pritom slijedio Ameriku koja je Kinu proglasila strateškim rivalom. Pod vodstvom predsjednika Emmanuela Macrona i kancelarke Angele Merkel, pa i njezina nasljednika Olafa Scholza, Europa je ipak imala neku vrstu strateške neovisnosti i autonomije. Mislim da je to dobra stvar i da EU ne bi trebao slijepo slijediti SAD. S ratom u Ukrajini dosta te autonomije je izgubljeno. Naravno da Europa s Amerikom kao saveznikom rješava mnoštvo ideoloških i sigurnosnih pitanja, ali u odnosima s Kinom namiruje puno svojih ekonomskih potreba. I predsjednik Macron i kancelar Scholz još imaju dosta do kraja svojih mandata. Mislim da trebaju uključiti Kinu u pregovore oko rata u Ukrajini što je više moguće. To će pomoći Europi u teškoj situaciji u kojoj se trenutačno nalazi. Ako se taj rat ne završi, Europa će ponirati vrlo brzo. Prosperitet, konkurentnost i ekonomski rast postat će za nju prošlost.

‘Kina će pomoći Europi u teškoj situaciji u kojoj se trenutačno nalazi. Ako se rat u Ukrajini ne završi, Europa će ponirati vrlo brzo. Prosperitet, konkurentnost i ekonomski rast postat će za nju prošlost’

NACIONAL: Europska komisija prije dva tjedna predložila je carine u iznosu do 38,1 posto na uvoz električnih vozila iz Kine zbog „nepoštenih subvencija“ kineskim proizvođačima. Službeni Peking tvrdi da bi to moglo izazvati novi trgovinski rat.

Interesantno je da EU nema plan o uvođenju novih poreza za Teslu, koji se također proizvodi u Kini. Ili za BMW ili Volkswagen, koji u Kini proizvode električne aute, a potom ih prodaju na EU tržištu. Riječ je o dvostrukim standardima. EU želi zelene i održive proizvode kako bi ispunio odredbe Pariškog klimatskog sporazuma. Kina osigurava jeftine i kvalitetne električne automobile. I onda Amerika poručuje da ih ne želi jer je tržište zasićeno. A stvar je upravo suprotna, svjedočimo nestašici takvih automobila. Iako traju ratovi u Ukrajini i u Pojasu Gaze, američka vlada i dalje tvrdi da je Kina dugoročno najveća prijetnja i njezin najveći rival, kao jedina zemlja koja je sposobna narušiti svjetski poredak. 1600 kineskih tvrtki je pod američkim sankcijama. Kina je na to odgovorila protumjerama za možda svega nekoliko tvrtki koje prodaju oružje Tajvanu. Ako SAD bude previše sankcionirao Kinu, ako Zapad bude inzistirao na zakonu o čipovima koji je usmjeren protiv Kine, ako zažive nove EU carine na kineske električne automobile, mogao bi uslijediti razmjeran odgovor. Kina je zasad samo najavila da bi u budućnosti, bude li novih sankcija za njezine tvrtke, mogla razmisliti o reguliranju izvoza rijetkih metala, koji Zapadu itekako trebaju za njegovu zelenu tranziciju.

NACIONAL: Kina je postala drugo najveće svjetsko gospodarstvo i najveća je trgovinska nacija. U kakvom je stanju trenutačno kinesko gospodarstvo?

Kineska ekonomija vrlo dobro stoji. Naravno da su tri godine covid-režima i trgovinske sankcije ostavile posljedice, ali u cjelini je kineska ekonomija vrlo otporna. Vlada je 2024. projicirala 5-postotni rast BDP-a. MMF je korigirao svoju procjenu, sada je i ona gotovo na 5 posto. Na tržištu nekretnina cijene su pale i stabilizirale se, ali nema govora ni o kakvom krahu. Središnja vlada predložila je mnoge reforme. Premijer Li Qiang na Kineskom ekonomskom forumu govorio je o 300 milijuna radnika migranata u gradovima kao budućem motoru naše ekonomije. Bitno je pritom naglasiti da stopa urbanizacije u Kini iznosi oko 66 posto. Svakog desetljeća vlada donosi revolucionarne politike s dalekosežnim posljedicama. Primjerice, 1990-ih privatizirala je sve stanove u gradovima i rezervirala ih za radnike, besplatno ili uz minimalnu cijenu. To je stvorilo 400 milijuna pripadnika srednje klase. Početkom 2000-tih pristupili smo Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Dotad je svega nekoliko tvrtki imalo monopol na vanjsku trgovinu. Sada ih sa svijetom trguje 6 milijuna. Koja je sljedeća revolucionarna politika? Spomenutih 300 milijuna radnika migranata iznajmljuje u gradovima stanove, a na selu imaju velika imanja s kućom. Ta imanja vlada može privatizirati tako da dozvoli njihovu prodaju. Tada će vlasnici imati novca za kupnju stanova u gradovima i mogućnost dovođenja u njih svoje djece ili roditelja. Tako ćemo izbjeći barem dio gužvi koji prate najveću svjetsku migraciju ljudi za kinesku Novu godinu, kada svi žele doći kući.

Henri Huiyao Wang. FOTO: Centar za Kinu

NACIONAL: I ta brojka od 300 milijuna radnika migranata vezana je uz kinesku demografiju. Kako se ona odražava na tržište rada i koliko ono pati zbog nekadašnje politike jednog djeteta?

Sigurno je da broj stanovnika pada, prosječna stopa nataliteta ne nadoknađuje taj pad. Da, trebali smo i prije promijeniti politiku jednog djeteta. S druge strane, Kina će i u sljedećih 10-20 godina imati priljev novih talenata jer je upravo politika jednog djeteta izrodila iznimno obrazovane mlade ljude. Primjerice, 200 milijuna mladih u Kini uči engleski. Dugoročno će Kina imati demografski pad. Nekad je bila najbrojnija nacija na svijetu, sada je druga po brojnosti. Ali kada s 1,4 milijarde stanovnika padnete na milijardu ili 800 milijuna, i opet je riječ o jednoj od najbrojnijih populacija na svijetu. Nisam stoga zabrinut oko utjecaja demografije na potrebe tržišta rada. I zbog primjene umjetne inteligencije i buduće automatizacije radnih mjesta. Kina ima određenih problema po tom pitanju, ali ne tolikih kao što stranci misle.

NACIONAL: Geopolitički i ekonomski gledano, Indija mudro koristi rat u Ukrajini i kupuje naftu od Rusije, ali istovremeno i vojnu opremu od Amerikanaca. Igraju li Indijci pametnije od Kine, sjedeći na obadva stolca?

Indija je dio i BRICS-a i Šangajske skupine. Igraju pametno i koriste gdjegod mogu priliku za dobivanje pomoći i potpore. Trebali bi se slagati i s Kinom. Jer od toga će imati najveće koristi. Zbog kineskih investicija kao i prenošenja kineskog iskustva, osobito u infrastrukturi i urbanizaciji. Nažalost, svjedočimo tome da naši bilateralni odnosi i nisu najbolji. Možemo ih popraviti sami, bez uplitanja posrednika. Kina je upravo u Indiju poslala novog veleposlanika, nije ga bilo u New Delhiju čak godinu i pol.

Intervju s Nacionalovim suradnikom Draganom Nikolićem. FOTO: Centar za Kinu

NACIONAL: Indija nije jedini susjed s kojim Kina ima granične tenzije koje ponekad zaprijete i prerastanjem u ozbiljni sukob dviju nuklearnih sila. Zbog pomorskih granica gotovo svakog mjeseca dramatično je na Južnom kineskom moru. Prošloga tjedna došlo je do laganog sudara filipinskog i kineskog broda. Naime, 15. lipnja Kina je uvela nova pravila djelovanja obalne straže. Omogućavaju uporabu smrtonosne sile protiv stranih brodova u vodama na koje službeni Peking polaže pravo i zadržavanje prekršitelja bez suđenja 60 dana.

Povijesno je taj dio mora pripadao Kini, to je priznato međunarodnim sporazumima nakon Drugog svjetskog rata. Zato se i zove Južno kinesko more. Neke od zemalja polažu pravo na iscrtavanje pomorskih granica ondje, ali Kina se zalaže za održavanje statusa quo i rješavanje razmirica pod okriljem ASEAN-a, gdje već traju pregovori. Međutim, u posljednjih nekoliko godina Amerika je pojačala svoje uplitanje u regiju i status quo je ugrožen. Osnovali su osam vojnih baza na Filipinima, u njima su i projektili dugog dometa. Zbog američke potpore Filipini su odjednom postali vrlo odvažni, osobito otkad je na vlast došao predsjednik Marcos Jr., inače školovan u SAD-u. Tijekom vladavine njegova prethodnika naši odnosi bili su inače odlični. Iza svih problema koji se pojavljuju na Južnom kineskom moru ili u Tajvanskom tjesnacu uvijek stoji Amerika. Cilj je održavanje napete atmosfere i narativa koji će strane tvrtke odvratiti od investiranja u Kinu, ali i američko obuzdavanje Kine.

NACIONAL: Ako se Amerika i dalje pokušava nametnuti kao jedina svjetska velesila i globalni hegemon, vidi li ona Kinu kao sebi sličnu, asertivnu naciju na Pacifiku, te zbog toga i reagira tako na kineske poteze? Je li riječ o sudaru dvaju titana koji su međusobno sličniji nego što si žele priznati?

Kina nema viziju osvajanja Indopacifika. Nikada nije poslala svoje snage prema Havajima ili Australiji, kao ni prema Kubi i u vode ispred Floride. Amerikanci imaju znatne snage u našoj regiji. Uz osam vojnih baza na Filipinima, tu je i 60 tisuća njihovih vojnika u Japanu i 40 tisuća u Južnoj Koreji. Okružuju Kinu. Osnovali su vojna savezništva AUKUS i QUAD, između ostalog. Jasna je politika onih koji odlučuju u SAD-u, nisu spremni tolerirati kineski rast. Za nas je stoga više-manje isto hoće li u Bijeloj kući ostati Biden ili će se u nju vratiti Trump. Jer trenutačni američki mentalitet počiva na potrebi za rivalom, tkogod bio predsjednik. Kao druga najveća ekonomija svijeta, Kina je idealan rival. Mislim inače da se svi moramo vratiti za pregovarački stol u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Europa i Kina moraju raditi zajedno kako bi spasile multilateralizam, i u slučaju WTO-a, ali i WHO-a. Na toj smo fronti zapravo saveznici, želimo istu vrstu multilateralizma. Kina svakako ne želi onu koja se kroji prema američkim ili G7 pravilima.

NACIONAL: Uoči srpanjskog summita NATO-a u Washingtonu glavni tajnik Sjevernoatlantskog saveza NATO-a optužio je Kinu da pomaže ruski rat u Ukrajini time što podržava rusku ratnu ekonomiju te da to dokazuje kako su sigurnosna pitanja u Europi povezana s Azijom. Uostalom, na NATO-ovom summitu u Vilniusu pričalo se o mogućnosti otvaranja ureda Sjevernoatlantskog saveza u Japanu.

O tome nema konsenzusa u NATO-u, a i Kina to nikad ne bi dopustila. U prošlosti se pričalo o dolasku NATO-a u Mongoliju, pa se brzo odustalo od te ideje. To je nemoguće. Euroatlantska i indopacifička sigurnosna arhitektura apsolutno su dvije zasebne priče. U ovom dijelu svijeta sve pokreće trgovina, on ekonomski cvjeta. Rat u Ukrajini Europi je već puno naštetio. Ne želimo još jedan rat u Aziji, to bi značilo pad prema dolje i katastrofu za cijeli svijet. Trenutačno, naime, više od 50 posto rasta globalnog BDP-a dolazi iz Azije. Ovdje živi i golema količina svjetske populacije. NATO je već postao strana u sukobu u ratu u Ukrajini. Ne želimo NATO koji će doći boriti se i u Aziji. Uostalom, njegovo ime kaže da je riječ o sjevernoatlantskom, a ne pacifičkom ili indopacifičkom savezu. Ali Kina je već okružena sličnim mini-NATO savezima, ne trebaju dovoditi ovdje i pravi NATO. SAD i zapadne članice Sjevernoatlantskog saveza možda bi trebale biti opreznije i ne provocirati Kinu previše. Na tom tragu zaključujem da je bilo neozbiljno i nepametno stvaranje takve vrste sigurnosnog obruča oko Kine. Obavještajni savez poznat pod imenom Petero očiju, koji je inicijalno uključivao Australiju, Novi Zeland, Veliku Britaniju, Kanadu i SAD je proširen. Htjeli su u njega uključiti i Južnu Koreju. Japan su htjeli priključiti NATO-u. Sada žele u AUKUS uključiti i Novi Zeland. U skupinu Camp David, u kojoj su Amerikanci, Japanci i Južnokorejci žele uključiti i Filipine. Sve to je jako, jako opasno. Nastavljaju provocirati Kinu koja isključivo želi zadržati status quo u regiji. Amerikanci i saveznici trebali su naučiti lekciju iz Europe. Kada je Berlinski zid pao, rekli su da je NATO-ova misija završena i da nema njegova širenja. Otad je NATO proširen pet puta, sve do ruskih granica. Ne možemo sigurno tvrditi je li to isprovociralo Rusiju da izvrši invaziju na Ukrajinu, ali Moskva s time svakako nije bila zadovoljna. Mislim da je stoga iznimno bitno da se na isti način ne provocira Kina.

NACIONAL: U govoru održanom povodom mjesec dana stupanja na dužnost novi tajvanski predsjednik Lai Ching-te poručio je da Kina pokušava prisiliti Tajvan na pokornost, ali da on neće pokleknuti pod pritiskom i da će Tajvan odlučno braniti nacionalni suverenitet. Tri dana nakon Laijeve inauguracije Kina je u vodama oko Tajvana održala trodnevne vojne vježbe, opisavši ih kao test njezine sposobnosti preuzimanja kontrole nad otokom.

Novi tajvanski predsjednik u svom inauguracijskom govoru bio je jako provokativan. Između ostaloga, rekao je da Tajvan nije dio Kine te da vode oko njega nisu kineske. Nijedan njegov prethodnik na toj funkciji nije izrekao toliko provokativnih poruka. Kina je stoga reagirala s vojnim vježbama. Kina je oduvijek bila vrlo jasna – očuvanje nacionalnog jedinstva i koncepta jedne Kine jest apsolutna crvena linija za službeni Peking. Ako nije dopušteno kršiti ukrajinski teritorijalni integritet i suverenitet, isto vrijedi i za Kinu, koja je već rekla da želi mirno ujedinjenje. To stoji u svakom vladinu dokumentu i izvještaju vladajuće partije. Ali Kina nije isključila intervenciju ako Tajvan jednostrano proglasi neovisnost. Jer to je suprotno svim UN-ovim rezolucijama. Zadovoljni smo održavanjem statusa quo oko Tajvana. Nema krajnjih rokova dokad Kina mora izvršiti invaziju, kao što je to ustvrdio američki ministar obrane. Tko je rekao da će Kina 2027. napasti Tajvan? To ne piše nigdje u vladinim dokumentima. Amerikanci sve to čine ciljano, kako bi bacili na koljena kinesku ekonomiju i ojačali američku. Tajvan je američko oruđe za obuzdavanje Kine, a Južno kinesko more interesno polje koje bi Kinu trebalo prikazati u lošem svjetlu.

Henri Huiyao Wang tijekom razgovora s turskim ministrom vanjskih poslova Fidanom. FOTO: Centar za Kinu

NACIONAL: Kina nijednom rusku agresiju na Ukrajinu nije tako i nazvala u UN-u već isključivo govori o invaziji, a riječ je o napadu na teritorij države s međunarodno priznatim granicama. Kina nije sudjelovala ni na nedavnoj mirovnoj konferenciji u Švicarskoj, gdje se okupilo više od 90 zemalja, ali nije pozvana i Rusija. S Brazilom Kina je pokrenula inicijativu za održavanje nove konferencije, na kojoj će biti i ruska delegacija?

Nakon početka rata u Ukrajini u komentaru za New York Times pozvao sam Kinu da posreduje između dviju strana i tako da priliku Putinu da izađe iz tog rata. Tada je taj apel kod nas ostao nezamijećen. Međutim, godinu dana poslije Kina je predložila mirovni plan s 12 točaka. Turski ministar vanjskih poslova Fidan u mom uredu nedavno je potvrdio zainteresiranost za taj plan. Ukupno 40 zemalja pokazalo je interes, 20 ih se želi priključiti. Kada je predstavljala svoj mirovni plan Kina je bila vrlo jasna – poštujemo ukrajinski suverenitet i teritorijalni integritet. Kineski predsjednik Xi njemačkom kancelaru Scholzu rekao je da u Ukrajini ne treba izbiti nuklearni rat. A ako Rusija ne može odgovoriti nuklearno, koju onda moć ima? Tu poruku Xija cijene i u Kijevu, potvrdio mi je to tijekom razgovora ukrajinski veleposlanik u Pekingu. Odmah nakon Macronova posjeta Kini Xi je nazvao telefonom ukrajinskog čelnika Zelenskog. Kina, dakle, odgovara na poziv upomoć europskih lidera. Ne želi koristiti termin agresija jer pokušava održati odmak u odnosu na apsolutnu poziciju NATO-a i EU-a da bi mogla nazvati u Rusiju kada za to dođe trenutak, a da Rusi podignu slušalicu i budu spremni na razgovor. Kina je inače već sve rekla o samoj biti tog rata, a kada je riječ o upotrebi pojedinih termina želimo sačuvati malo ruskog ponosa. Kina se pojavljuje kao važan pregovarač, koji jedini može razgovarati i s Rusijom i s Ukrajinom. Ukrajinski ministar Kuleba bio je u Pekingu prije nekoliko tjedana. Tzv. mirovna konferencija u Švicarskoj uključivala je samo jednu zaraćenu stranu. I NATO i EU pritom doista nisu u situaciji da posreduju između dviju strana. Kina može pomoći Europi da zaustavi rat u Ukrajini i načini mirovni plan prihvatljiv objema stranama. A Europa bi trebala biti posrednik između Kine i SAD-a jer se taj odnos itekako reflektira i na EU. Iz svega Unija može izaći kao pobjednik, koji će se slagati s Amerikancima, ali neće imati loše odnose s Kinom. Zasad Europa nije izabrala taj put.

NACIONAL: Slažete li se s nemalim brojem analitičara koji tvrde da je rat u Ukrajini Kina iskoristila kako bi Rusiju privela pod svoje skute i da dugoročno Kremlj nema šanse istrgnuti se iz tog kineskog zagrljaja?

Taj narativ nije točan. Indija od Rusije kupuje puno više nafte od nas, pa je nitko za to ne krivi. Doista je na djelu pristranost u kineskom slučaju. Kina je nastavila normalno trgovati s Rusijom, nitko je u tome ne može spriječiti. Ako su svi Europljani prestali kupovati ruske energente, Rusi ih moraju negdje prodavati. Pa i Kini. Naša golema zemlja uvelike ovisi o uvozu energenata, nismo po tom pitanju samodostatni. Moramo održati dobre odnose s Rusijom, s kojom imamo jednu od najduljih svjetskih granica, dugu više od 4000 km. Kina je nebrojeno puta rekla kako ne opskrbljuje Rusiju oružjem. Da je tako, Rusija bi vjerojatno već dobila rat u Ukrajini. S druge strane, EU i NATO osiguravaju oružje Ukrajini. Rusija je bila prisiljena obratiti se za vojnu pomoć Sjevernoj Koreji. Očito je da Putin nije dobio vojnu pomoć od Kine.

NACIONAL: Vjerojatno je upravo zbog toga ruski čelnik prošloga tjedna stigao u Pjongjang nakon punih 25 godina, kako bi sa sjevernokorejskim režimom potpisao sporazum o strateškom partnerstvu. Kao bliskog partnera i zaštitnika Sjeverne Koreje, istina iza zatvorenih vrata, svijet doživljava i Kinu.

To je pogrešna percepcija. Kina je protiv sjevernokorejskog razvoja nuklearnog programa. Kina je glasala za UN-ovu rezoluciju kojom se sankcionira sjevernokorejski režim prije nekoliko godina. Kina ne želi militariziranu Sjevernu Koreju na svojoj granici.

NACIONAL: I Kina i Rusija jezgra su BRICS-a, ekonomskog saveza koji ujedinjuje zemlje s ukupnom populacijom od 3,6 milijardi ljudi, a što je gotovo polovina ukupnog svjetskog stanovništva. Zašto je BRICS toliko poželjan dio nove paradigme globalnog multilateralizma?

BRICS je nova snaga na čelu s Kinom. Od Nove godine se njegovo članstvo udvostručilo. I Tajland je službeno podnio zahtjev za ulazak u savez. U redu čeka i do 30 zemalja, uključujući i Tursku. Žele ući u BRICS jer zrcali trend ekonomske globalizacije i novi je impuls rasta. Sve te države zanima ekonomski razvoj. Ne žele ući u NATO ili druge sigurnosne saveze koje predvode Amerikanci. Dok je Zapad ulagao u stvaranje vojnih saveza koji okružuju Kinu, službeni Peking pokrenuo je projekt Pojas i put, Azijsku investicijsku banku za infrastrukturu kao i najveći sporazum o slobodnoj trgovini na svijetu (RCEP). Jasno su vidljive dvije paradigme. Amerikanci žele više sigurnosti i više militarističkog pristupa, a Kina želi više ekonomije i više globalnih razvojnih projekata.