Hrvatska još uvijek nema helikoptere za hitnu medicinsku pomoć, dakle, medicinski opremljene helikoptere kao dio civilnog sektora! Hrvatska još uvijek nema hitnu helikoptersku službu u civilnom sektoru, kakvu imaju gotovo sve europske zemlje!

Rekao je to Mladen Tureček, predsjednik udruge Helikopterima liječnici pomažu (HELP), u još jednom dopisu kojeg su poslali ministru zdravstva Viliju Berošu i njegovim suradnicima.

“Politika želi da to radimo s vojskom”

Riječ je, dakle, o helikopterima i osposobljenim pilotima koji pružaju hitnu medicinsku pomoć. Pomažu, dakle, unesrećenim ljudima, bilo da je riječ o prometnim, planinarskim, sportskim ili nesrećama na radnom mjestu, srčanim i moždanim udarima bilo gdje, u bilo koje doba dana.

Tureček je naglasio da je to zato što je kod nas politika odlučila da mi to radimo s vojskom.

„Iz nekog razloga, Hrvatska to uporno radi s vojskom. Kod nas hitnu medicinsku pomoć, u slučajevima gdje ne mogu stići bolnička kola hitne pomoći, pruža vojska sa svojim helikopterima. Mi uopće nemamo adekvatne civilne, medicinski opremljene helikoptere za pružanje hitne pomoći. Najvažnije u takvim slučajevima je da hitna medicinska pomoć stigne u tzv. Zlatnom satu. Taj sat nije slučajno nazvan “zlatnim”, to je onaj kratki period u kojem se pomaže unesrećenoj osobi da izbjegne invaliditet ili smrtni ishod“, pojasnio je Tureček.

Komentirao je u čemu je problem s vojnim helikopterima koji kod nas obavljaju tu funkciju.

„Osoba koja hitno mora stići u bolnicu, bez obzira je li doživjela nesreću ili srčani udar ili nešto treće, ne smije gubiti vrijeme. U ovako složenom sustavu mi gubimo puno vremena.

Vojni helikopteri dugački su 26 metara, teški su 13 tona i promjer elisa im je 21 metar. S obzirom na to da su tako veliki i snažni, oni se ne mogu spustiti u dvorište, na rivu, na mul, na neko jezero, u malu ulicu, jer imaju snažne motore i obrtaj njihovih elisa stvara takav vihor, da bi raznio crijepove s okolnih kuća“, pojašnjava Tureček i nastavlja:

“Zato vojni helikopteri moraju ići na poseban aerodrom, helistop. U stvarnom životu to vam izgleda ovako: Čovjeku pozli na Lošinju, prvo se zove Hitna na broj 194. Pa, Hitna kad dođe. Onda liječnik procijeni da hitno mora u bolnicu i da li treba helikopter. Pa se čekaju bolnička kola, koja čovjeka voze do aerodroma, ondje se spušta vojni helikopter. Taj vojni helikopter nije medicinski opremljen, niti je dizajniran za hitnu medicinsku pomoć. Unesrećenu osobu skidaju s medicinskih nosila i stavljaju na poljska nosila, jer su bočna vrata vojnog helikoptera preuska za medicinska nosila.

Potom čovjeka kojem je potrebna hitna pomoć prebace na drugi aerodrom ili helistop, na primjer u Rijeku ili Zagreb, opet ide pretovar na bolnička kola i vožnja do bolnice. Tu se odavno izgubio onaj “Zlatni sat”, koji je presudan“, tumači Tureček.

Pet baza za pet civilnih helikoptera za hitnu medicinsku pomoć. Photo: Udruga HELP

Imaju sve EU zemlje, osim Hrvatske i Slovenije

Ovo je, kaže, stara-nova tema, već godinama udruga Helikopterima liječnici pomažu (HELP) upozorava sve vladajuće strukture kako Hrvatska još uvijek to pitanje nije riješila.

„Mi imamo tu smijuriju da se vojska hvali, kako se žena porodila u vojnom helikopteru. Mi se time hvalimo, umjesto da postavimo jedno logično pitanje: kako to da još uvijek nemamo civilne helikoptere za pružanje hitne medicinske pomoći. Da ih imamo, ta bi žena već stigla do rodilišta i rodila u normalnim okolnostima“, slikovito opisuje Tureček.

Civilni helikopteri, specijalizirani za pružanje hitne medicinske pomoći duplo su lakši od vojnih i dizajnirani su za – pružanje hitne medicinske pomoći.

„Takav helikopter je tri tone težak, dug je 12 metara, elise su puno kraće i on može sletjeti bilo gdje: u dvorište, iza kuće, na plac, na mul, na obronak planine, dakle, što je najbliže moguće pacijentu. Zato se i zove helikopter za hitnu medicinsku pomoć, najčešće se ne kombinira s bolničkim kolima, nego direktno prevozi pacijenta u bolnicu. Na taj način dobiva se onaj presudni “Zlatni sat“, kaže Tureček.

Iz udruge HELP naglašavaju da takve helikoptere imaju Mađarska, Rumunjska, Češka, Slovačka, Poljska, Italija, Austrija, Njemačka.

Njemačka je, kaže Tureček, to uvela još 1970. godine, jer su godinu ranije imali čak 20 tisuća automobilskih nesreća u kojima bi se izbjegla smrtnost da su ljudi na vrijeme stigli u bolnicu.

„Od članica Europske Unije samo Slovenija i Hrvatska nemaju civilne, medicinski specijalizirane helikoptere. Slovenija se isto oslanja na vojsku i policiju, s time da su njihovi vojni helikopteri nešto lakši od naših“, kaže Tureček.

Sporazum s MUP-om i MORH-om

Dopis su, dodaje, poslali ministru zdravstva Berošu želeći još jednom alarmirati ovo pitanje.

“Potpisuje se sporazum između MUP-a, Ministarstva zdravstva i Dubrovačko-neretvanska županije da se helikopter MUP-a, odnosno, MORH-a smjesti u Ćilipe. To vam je i dalje problem “Zlatnog sata” za dolinu Neretve. Taj helikopter je bliži Crnoj Gori.

Nadalje, taj sporazum Ministarstva zdravstva s navedenim institucijama ruši mogućnost uspostave cjelovite hitne helikopterske medicinske službe za cijelu Hrvatsku! Zašto? Zato što na mala vrata uvodi MORH, koji to ne bi smio raditi i MUP u djelatnost medicine s neadekvatno opremljenim helikopterima, koji nisu u skladu sa zahtjevima i propisima EU i u civilnom sektoru! Usto, sustav se ponovno oslanja na državni proračun”, poručuju  iz udruge HELP.

Naglašavaju da ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu Maja Grba Bujević punih 11 godina ima zadatak da uspostavi hitnu helikoptersku medicinsku službu za cijelu Hrvatsku.

“Ali, evo, kako vidimo, na naše neugodno iznenađenje, ona čestita županu Nikoli Dobroslaviću na parcijalnom rješenju samo za Dubrovačko-neretvansku županiju, umjesto da se nađe rješenje za cjelokupni teritorij Hrvatske“, kaže Tureček iz udruge HELP.

Tureček podsjeća da je SDP-ova vlada u svojoj zadnjoj godini mandata unajmila takve helikoptere od Talijana.

“Bilo je to 2015 i 2016. godine, napravili su dvije baze, Brač i Krk, ali nije bio dobar tajming. Počeli su iza turističke sezone, 8. rujna i trajalo je do 8. siječnja. To je bio pilot projekt tadašnje ekipa u Ministarstvu zdravstva, napravljeno 230 intervencija”, kaže Tureček.

Pokušavaju educirati političare o važnosti ove teme

Iz Udruge su, kažu, održali brojna predavanja saborskim odborima za zdravstvo i apsolutno svim parlamentarnim strankama – osim HDZ-u.

“Jedino nas je HDZ odbio, oni su se zahvalili i rekli da im takvo predavanje ne treba, valjda imaju pametnija rješenja. Vidimo, kod nas još uvijek za hitnu pomoć operiraju neprilagođeni vojni helikopteri”, kaže Tureček iz Udruge.

Ministru Berošu, također, iz udruge HELP poručuju da tender koji je najavljen za 10. ožujka nije dobar.

“U predtenderu je napisano za Zagreb 250 sati rada helikoptera, a za Osijek 200 sati rada, što nije satnica dovoljna za isplativost upotrebe helikoptera i to nijednom operatoru neće biti zanimljivo. Sve ove godine želimo prevenirati probleme, ali s vrlo malo uspjeha.

Nije nam jasno zašto mi stalno želimo tu simbiozu vojske i naroda? Širimo te mitove o vojnim helikopterima, a nismo nikada izišli s podacima koliko je ljudi umrlo. Jer, vojni helikopter i tako složena pomoć, nije hitna i gubimo već opisani “Zlatni sat”.

Hrvatska godišnje ima oko 50 tisuća umrlih osoba, od toga je, kaže statistika, 22 tisuće ljudi umrlo od srčanog ili moždanog udara. Ako ne ulovite “Zlatni sat”, gotovo je, putujete. Umiru nam ljudi”, slikoviti su iz udruge HELP.

Kažu da bi time i potaknuli život na otocima i obogatili turizam, jer jaču klijentelu svakako zanima ima li dotična destinacija civilne helikoptere za hitnu medicinsku pomoć.

Za Hrvatsku bi, kažu iz udruge HELP, minimalno trebalo pet civilnih helikoptera za hitnu medicinsku pomoć, s pet posada, a optimalno bi bilo da ih je osam.

“Jedan takav helikopter i posada godišnje stoji dva milijuna eura, to je, dakle, za pet baza, deset milijuna eura. Imamo mi novac, samo nemamo volju“, poručuju iz udruge HELP, šaljući još jednom dopis ministru zdravstva Viliju Berošu i njegovim pomoćnicima.