Dječja pravobraniteljica Helenca Pirnat Dragičević upozorava na trend porasta prijava povrede pojedinačnih prava djece

Kao i svake godine, dječja pravobraniteljica putem svog ureda u godišnjem izvješću o radu informira javnost o stanju dječjih prava u Hrvatskoj. Problemi s kojima su susreću djeca su posljedica neadekvatnih nacionalnih politika, ali i lokalni servisa koji ne mogu riješiti djetetov problem. Stoga je ZagrebNews razgovarao s dječjom pravobraniteljicom Helencom Pirnat Dragičević o socijalno-političkoj poziciji djece u Zagrebu i Hrvatskoj.

ZgNews: Gledajući stanje zadnjih nekoliko godina, možemo li reći da Hrvatska ima dobru politiku o pravima djece?

U početku rada Ureda pravobraniteljice za djecu najizraženije teme bile su zaštita djece od nasilja i obiteljsko-pravna zaštita djece koje su nažalost i danas, 20 godina kasnije, uz povrede prava na obrazovanje, najbrojnije po broju obraćanja Uredu. U našem izvješću za 2023. godinu istaknuli smo pozitivne pomake koji su zabilježeni tijekom 2023.: smanjena stopa rizika od siromaštva, izgradnja i uređenje dječjih vrtića širom zemlje, usvojeni poboljšani propisi u području zaštite prava i dobrobiti djece…

Prema posljednjoj procjeni stanovništva, udio djece u Hrvatskoj je tek 17,3%. Udio se smanjuje iz godine u godinu, što se odražava na odgoj i obrazovanje, socijalnu skrb i zdravstvo – tri ključna sustava kojima je zadaća brinuti o dobrobiti djece. Programom Vlade Republike Hrvatske jačanje socijalnih prava djece, zaštita djece od nasilja i unaprjeđenje sustava odgoja i obrazovanja istaknuti su kao važni elementi u poboljšanju položaja djece. Međutim, unatoč naporima, u 2023. godini bilježimo zabrinjavajuće negativne trendove.

ZgNews: Prema izvješću, dobivate sve više prijava za povredu prava djeteta. Zašto je to tako?

Tijekom 2023. zaprimili smo 2183 nove prijave, pritužbe, upita i zahtjeva u vezi povreda pojedinačnih prava djece. Uz njih smo tijekom godine postupali u 1065 predmeta prenesenih iz prethodnih godina, uglavnom zbog složenosti i specifičnosti problematike koja zahtijeva višegodišnje praćenje. Povećan broj pritužbi nama je, između ostalog, rezultat povećane vidljivosti našeg ureda, kao i povećane osjetljivosti građana o kršenju prava djece. Takvih predmeta najviše je u području obrazovanja, zbog praćenja tijeka obrazovanja djeteta, te u području obiteljsko-pravnih odnosa, zbog dugotrajne narušenosti i dinamike obiteljskih odnosa, opetovanog obraćanja stranaka i dugotrajnosti postupaka pri nadležnim tijelima.

U društvu je tako zamjetan porast nasilja nad djecom, osobito porast broja prijava za vršnjačko nasilje u odgojno-obrazovnim ustanovama te u obitelji. Razlozi koji su doveli do razvoja obiteljskog nasilja mogu biti različiti, npr. ekonomske poteškoće, osobni ili bračni problemi… Očuvanje obiteljske stabilnosti i sprječavanje zanemarivanja djece moraju biti primarna briga države i građanskog društva. Svi bi napori trebali biti usmjereni k osiguravanju uvjeta da sva djeca budu odgajana u svojim vlastitim obiteljima koje su izvor njege, emotivnog povezivanja i socijalizacije djece. Djeci koju takvu skrb nemaju treba osigurati odgovarajuću zamjensku skrb.

ZgNews: Veliki problem koji ističete je nedostupan smještaj za djecu koja žive u rizičnim obiteljima. Kakav je po tom pitanju Zagreb?

Iskazane potrebe za smještaj djece s područja Zagreba prate potrebu smještaja djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi u ostalim dijelovima države. Situacija je složena. Unatoč novootvorenim smještajnim kapacitetima, nema dovoljno mjesta u ustanovama i udomiteljskim obiteljima za prijem djece, a unatoč nastojanjima stručnjaka socijalne skrbi da promoviraju udomiteljsku skrb, nema povećanog interesa za bavljenje udomiteljstvom. Velik broj djece ostaje živjeti u ugrožavajućim uvjetima u biološkim obiteljima, prekapacitiranim ustanovama i udomiteljskim obiteljima.

ZgNews: Uz obiteljsko nasilje, naveli ste i ono u obrazovnim institucijama. U tom kontekstu najviše ističete seksualno nasilje. Koje probleme vidite i mogu li se oni riješiti?

Prevencija seksualnog nasilja nad djecom uključuje stvaranje sigurnog okruženja za djecu. Nedavnim izmjenama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi zakonski je omogućena suspenzija djelatnika odmah po podnošenju kaznene prijave, što je značajan napredak u zaštiti djece. Međutim, „sankcioniranje“ počinitelja seksualnog nasilja nad djetetom, što seksualno uznemiravanje svakako jest, ne smije se isključivo vezati uz kaznenu odgovornost i ishod kaznenog postupka. Odgojno-obrazovne ustanove moraju imati nultu razinu tolerancije na neprimjerena ponašanja odraslih prema djeci.

Kontinuirano se zalažemo za uvođenje licenciranja učitelja kako bi se osiguralo da odgojno-obrazovni rad provode isključivo osobe visoko moralnih i stručnih kvaliteta. Također, smatramo da sankcioniranje za prekršaj seksualnog uznemiravanja treba biti zapreka za rad u školi.