Helena Minić Matanić na plakatu predstave ‘Bogovi’ koja će se premijerno izvesti 25. svibnja

U Hrvatskom narodnom kazalištu Varaždin 25. svibnja premijerno će se izvesti predstava ‘’Bogovi’’, autorski projekt Dalibora Matanića koji predstavu i režira. Predstava je inspirirana filmom ‘’Funny Games’’ Michaela Hanekea, psihološkim trilerom koji prati dvojicu mladića koji otmu cijelu obitelj i iživljavaju se nad njima. Inspiracija je nasilje svih oblika kojemu svjedočimo. Kako kažu u HNK Varaždin, ‘’nasilje je tema koja izlazi iz svake pore društva i zbog toga je nužno baviti se problematičnim suvremenim okolnostima rastućeg problema nasilja u različitim odnosima i oblicima. Tekst autora Dalibora Matanića postavljamo zbog potrebe da se kod publike izazove intelektualni i emocionalni napor ukazivanjem na opasnosti pretjerane izloženosti nasilju. Namjera nam je baviti se etički spornim i tabuiziranim ponašanjima, narcističkom kulturom koja dovodi do ignoriranja esencijalnih ljudskih odnosa te načinom na koji se prikazivanje nasilja odražava na kulturu i oblikuje je.“

U predstavi ‘’Bogovi’’ igraju Marko Cindrić, Karlo Mrkša, Elizabeta Brodić, Beti Lučić, Robert Plemić i Helena Minić Matanić. Heleni je ovo prva uloga u HNK Varaždin nakon 15 godina, ali i prva u statusu nove članice ansambla tog kazališta.

Helena Minić Matanić 43-godišnja je glumica rođena u Puli, a igrala je u virovitičkom kazalištu, Dramskom studiju INK u Puli, kazalištima Mala scena i Komedija u Zagrebu. Dobila je dvije Nagrade hrvatskog glumišta – za najbolju glumicu u predstavama za djecu i mlade 2003. godine za ulogu Katarine u predstavi ‘’Henrik V.’’ kazališta Mala scena te za ulogu u predstavi ‘’Thelme & Louise’’ pulskog INK koju je režirao Dalibor Matanić, njezin suprug. Na Danima satire u Zagrebu 2006. godine, Helena Minić Matanić za ulogu Donne u ‘’Kvetchu’’ je nagrađena kao najbolja mlada glumica.

NACIONAL: Igrate u predstavi ‘’Bogovi’’, autorskom projektu redatelja Dalibora Matanića. Koga igrate i na što ste stavili fokus prilikom igranja?

Igram lik Žene u predstavi ‘’Bogovi’’ u režiji Dalibora Matanića u produkciji HNK Varaždina koja je ujedno i moj prvi projekt kao članice ansambla HNK Varaždina. Igram vrlo kompleksan lik koji je dijametralno suprotan od mene i mojih osobnih uvjerenja i načela, ali i samim time mi je veći izazov. Igram ženu koja se zbog različitih situacija u životu – koje ne želim u ovom trenutku otkrivati – zapravo i fizički i psihički uništila. Danas smo, nažalost, svjedoci takvim primjerima žena i muškaraca što s ulice, što iz medija, što s ekrana, koji su od sebe napravili neprepoznatljive i nakaradne ljude koji više ne sliče samima sebi. Upravo ja igram jedan takav lik Žene koja se iz vlastitih nesigurnosti i frustracija uništila. Ja sam pobornica prirodnosti i pobornica sam toga da se prvenstveno treba ulagati u unutrašnju ljepotu jer jedino to ima smisla i jedino takav svijet želim ostaviti u nasljedstvo svojoj djeci. Situacija je danas i kod nas i u svijetu izmakla svakoj kontroli pa me tim više inspirira da barem sa scene mogu kroz svoj lik dati neki svoj komentar i stav o svijetu ljudima koji sve manje nalikuju sebi. Partnera, mog Muža, igra Marko Cindrić, a kćer mi igra Elizabeta Brodić. Svašta nešto se nalazi utkano u tom trokutu, ali u ovom trenutku ne smijem otkrivati.

NACIONAL: Koliko je drugačije raditi autorski projekt? Pretpostavljam da ima dosta improvizacije, mijenjanja, ne postoji neki čvrsto zadani tekst koji je svima poznat, kako to izgleda kad se priprema ovaj projekt?

To je autorski projekt Dade Matanića koji je originalni film ‘’Funny Games’’ Michaela Hanekea uzeo samo kao inspiraciju, a onda uobličio i napisao da bude po tematici i zrcalnosti toliko originalno da svatko i kod nas i bilo gdje u svijetu može naći i prepoznati se u tom ‘’zrcalu’’. Najteže je i najzanimljivije raditi na takvim projektima. Takvi autorski projekti pružaju ti odličan proces rada u kojem se razvijaš i kao glumac i kao čovjek, a pogotovo kad tom palicom ‘’dirigira’’ Dalibor Matanić. Različitim metodama pristupamo radu i različitim metodama dolazimo do nekih zajedničkih rješenja. Nas je sedmero glumaca cijelo vrijeme na sceni – uz nas već nabrojane – Hana Hegedušić, Karlo Mrkša, Robert Plemić, Beti Lučić – i mi činimo zapravo jedno tijelo, jedan organizam, jednu simfoniju, a do toga je najteže doći i iza toga stoji puno rada, učenja, gledanja filmova, čitanja, razotkrivanja, znoja, suza, smijeha. Kroz sve to nas vodi Dado sa svojom jasnom vizijom i s velikom ljubavlju prema nama glumcima. Dado je napisao tekst koji je i više od same konstrukcije i koji progovara o raznim tematikama koje se nas svih itekako u ovom trenutku dotiču i tiču. Odnosi između žene i muža, odnosi između majke i kćeri, odnosi prema susjedima, površnost, materijalizam, različitost, ekstremizam, ovisnost, samoća, frustracije… samo su neke od tematika kojima se bavimo u predstavi ‘’Bogovi’’.

NACIONAL: Ovo je vaša prva predstava u HNK Varaždin nakon 15 godina, ali prva u statusu članice ansambla. Kako je došlo do toga da vas intendantica Senka Bulić pozove u ansambl i što očekujete, imate li očekivanja?

Velika mi je čast i zadovoljstvo i zahvalnost da me tako velika, obrazovana, kreativna, pametna žena i glumica velikog srca pozvala da budem dio ansambla HNK Varaždina. Kao što se trenutačno veselim ovom projektu koji radim tako se i svemu dalje veselim jer kad vam palicu drži pravi kazališni majstor kao što je Senka Bulić, onda s velikim veseljem i zadovoljstvom iščekujem sljedeće projekte. Ponosna sam što sam članica ansambla HNK u Varaždinu i zahvalna svima koji su me otvorena srca primili i dali priliku za jednu novu stepenicu u mom glumačkom životu, a ponavljam, najviše sam zahvalna Senki Bulić na ovoj jedinstvenoj prilici.

NACIONAL: Sigurno ste kao slobodna umjetnica osjetili pandemiju koja je za sve izvedbene umjetnike, a posebno za samostalne, bila jako izazovna jer su bili ili potpuno bez primanja ili s vrlo malim dotacijama. Je li to jedan od razloga zašto ste se odlučili ući u ansambl, osjećate li sigurnost? Ili niste o tome razmišljali?

Glumci i ostali umjetnici za vrijeme pandemije prošli su pravi pakao. Nažalost, kultura se opet pokazala kao zadnja rupa na svirali. To sve govori o državi, politici i stanju duha ljudi u zemlji u kojoj živimo. Mnogi umjetnici ostali su gladni. Neki su trajno oštećeni. Dvije godine većina umjetnika u Hrvatskoj je radila zahvaljujući čistom entuzijazmu da bi preživjeli i nahranili se duhovno kad su već kruha gladni bili. Ja sam majka troje male djece koja je u jednom trenutku bila bez angažmana i bilo kakvih primanja sa strane i to je jako frustrirajuće, uznemirujuće i tužno. A zamislite koliko je ovakvih umjetnika sa sličnom pričom kao što je moja. Ja sam angažman prihvatila prvenstveno i zbog Senke, i sigurnosti, i ansambla, i prelijepog Varaždina. Ja sam imala sreće, ali što je i dalje s inim umjetnicima?

‘Treba izaći na ulice i boriti se, a ne ostati doma i čekati da se stvari same od sebe počnu mijenjati’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Posljednjih nekoliko godina posvetili ste se obiteljskom životu, imate troje djece s Daliborom Matanićem, s kojim relativno često radite, baš kao i na ovom projektu. Je li vam nedostajalo kazalište? Koliko ste imali prilike raditi i kakve ste projekte birali?

Jako mi je nedostajalo kazalište. Ja sam u kazalištu od svoje šeste godine tako da kad nemam pristup kazalištu kao da mi je netko kisik oduzeo. U četiri godine rodila sam troje djece i prirodno mi je bilo biti sa svojim malim ljudima kući i prvenstveno im biti mama. Ali da ne bih bila frustrirana mama onda ta mama ne smije u potpunosti zaboraviti na sebe. Imala sam sreću jer nakon što sam rodila drugo dijete radila sam ‘’Noru’’ u režiji Senke Bulić koja mi je omogućila da se osjećam i kao umjetnica i kao majka i bila puna razumijevanja, strpljenja i razumijevanja za moja izdajanja na probama. Nakon Nore radile smo ‘’Kurlane’’, još jednu veliku predstavu. Snimila sam i u tom periodu trudnoća i dvije sezone serije ‘’Novine’’ tako da ne mogu baš reći da nisam radila. Uspjela sam biti i majka i glumica ne zapostavljajući ništa od toga. Zamislite! Kako je to moguće?! Živimo u društvu gdje to nije moguće jer si navodno sposobna samo za jednu ‘’ulogu’’ i koju god da izabereš uvijek će te zbog ove druge prozivati jer, kažem, i dalje se percipira da ne možemo biti sposobne za obje. A zapravo dvije su minimalno koje žena radi.

NACIONAL: Najavljena je puno jača, češća i čvršća suradnja nacionalnih kazališta, koprodukcije koje bi ne samo smanjile troškove već i omogućile veći broj izvedbi. Što mislite o tome? Smatrate li da se općenito u hrvatskim kazalištima izvodi premalo predstava, bilo zbog nedostatka termina bilo zbog ne baš čestih gostovanja?

Nisam baš upoznata s tematikom pa ne želim nešto pogrešno ‘’izletavati’’, ali koliko znam postoji suradnja između četiri kazališne nacionalne kuće u Hrvatskoj. A što se gostovanja i ostalih stvari tiče, mislim i da i ptičice na grani znaju odgovor: lova, lova i samo lova.

NACIONAL: Govoreći o obitelji, sigurno je jedna od tema o kojoj se neprestano razgovara u Hrvatskoj već dugi niz godina, što za vas znači obitelj?

Meni je moja obitelj ljubav, vjera, snaga, temelj, mirna luka, svemir, mir, ples, pjesma, poezija… sve!

NACIONAL: U predstavi ‘’Bogovi’’, koliko znam, obrađuje se nasilje i svi njegovi oblici. Ovih dana i tjedana svjedoci smo institucionalnog nasilja prema Mireli Čavajdi. Kako komentirate taj slučaj koji je pokazao toliko rupa u zdravstvenom sustavu?

Ovih dana opet smo svjedoci srednjovjekovnih metoda i načina razmišljanja u Hrvatskoj, gdje se ženi zabranjuje da sama donosi odluke. Ispričavam se, ali i dalje mislim da sam u noćnoj mori i da to ne može biti istina s obzirom na to da na mojem kalendaru piše da je 2022., pa je očigledno da ne živimo svi u istom stoljeću. Raspadnem se svaki put kad vidim i pomislim na Mirelu i sve ostale žene poput nje i osjećam se tako nemoćno i jadno. Ali tu nisam bitna samo ja, bitna je svaka žena koja bi trebala sama odlučivati o svojem tijelu i postupcima. Točka! Nedopustivo je da Crkva kod nas ima takvu involviranost i utjecaj na sve segmente naših života.

NACIONAL: Isto tako, taj je slučaj pokazao – iako se to odavno zna – da vjera igra vrlo važnu ulogu u Hrvatskoj, u svim segmentima društva, pa i u zdravstvu. Neke vaše kolegice glumice, ali naravno ne samo one, pozivaju na reviziju Vatikanskih ugovora. Što mislite o jakoj ulozi Crkve u društvu? Koliko uplitanje religioznog u sekularno može remetiti normalno funkcioniranje države?

Apsolutno se Dado, a to znači i mi svi u podjeli, pored svega ostalog bavimo i nasiljem i to, moram priznati, još najmanje fizičkim. Dado je veći fokus stavio na emocionalno i psihičko zlostavljanje. Dotičemo se svih bitnih tema koje nas sve u ovim teškim trenucima more i izjedaju. Pandemija, potresi, rat, nasilje, nasilje, nasilje gotovo su jedine scene u zadnjih nekoliko godina koje mi svi gledamo i proživljavamo. Imam osjećaj da smo svjedoci raspada jedne ere i da nakon ovog ‘’potopa’’ mora doći, ili barem bi trebalo, do znatnih promjena. Ako se to ne dogodi, gotovi smo u svakom smislu.

NACIONAL: Predstava je inspirirana filmom ‘’Funny Games’’ Michaela Hanekea, psihološkim trilerom koji prati dvojicu mladića koji otmu cijelu obitelj i iživljavaju se nad njima. Je li time Matanić želio naglasiti upravo to, da je nasilje posvuda, da moramo govoriti o tome i pokušati spriječiti ga? Jer i fotografije su dosta šokantne, želite li naglasiti to ovim tekstom?

Svako prvo od sebe treba krenuti. Mijenjaj svijet u sebi da bi mogao mijenjati svijet oko sebe. Da, netko će reci floskula – da, ali točna! Odgajaj svoju djecu da jednog dana budu bolji ljudi od nas i da se bore za svoja prava i svoju slobodu koju im nitko nema prava oduzeti. Treba izaći na ulice i boriti se, a ne pasivno ostati doma i čekati da se stvari same od sebe počnu mijenjati. Ako je to potrebno, treba se preseliti na ulicu i svaki dan uporno vikati ‘’Dosta!’’. Svatko je od nas bitan u doprinosu mijenjanja postupaka, zakona, pravilnika i zato ne smijemo biti inertni kao što u većini slučajeva to jesmo. Prestanimo se žaliti ako već nećemo djelovati.

NACIONAL: Isto tako, u HNK Varaždin kažu da se predstavom želi kod publike izazvati intelektualni i emocionalni napor ukazivanjem na opasnosti pretjerane izloženosti nasilju. Namjera nam je baviti se etički spornim i tabuiziranim ponašanjima, narcističkom kulturom koja dovodi do ignoriranja esencijalnih ljudskih odnosa te načinom na koji se prikazivanje nasilja odražava na kulturu i oblikuje je. Kako vidite sve te pojave u društvu, kako svatko od nas može promijeniti barem nešto u našem okruženju i koliko je važno baviti se time?

Mrak, nezadovoljstvo, nerazumijevanje, bijes, agresija, poništavanje, strahovi… napravili su upliv i vladaju i gospodare u svim našim segmentima života. Međuljudski odnosi su narušeni. Kultura nam je na aparatima. Što dalje? Kako? Što ostaje nama? Što ostavljamo našim klincima? Nasilje na sve strane i samo nasilje. Tko odgaja takve ljude? Čime ih ‘’hrane’’? Umjesto da napredujemo mi smo se ne samo zaustavili u evoluiranju, već smo dobrano nazadovali. Nekad smo bili pametniji i ‘’moderniji’’ ljudi s puno više empatije jednih prema drugima. Što su nam to napravili? I zašto smo si to dozvolili? Lagano nam ponestaje entuzijazma i ružičastih naočala, a bogme i strpljenja i razumijevanja. I, što bi Konstrakta rekla: ‘’I, što ćemo sad?”, ‘Umjetnica mora biti zdrava’’.

NACIONAL: Što planirate, vraćate li se kazalištu u potpunosti?

Vratila sam se u kazalište u potpunosti i to je trenutačno pored mojih klinaca, mojeg muža i moje obitelji, mojih prijatelja jedina slamka spasa. A to ujedno znači i da sam bogata i zahvalna jer imam sva ta bogatstva.

Helena Minić Matanić sa suprugom, redateljem Daliborom Matanićem, s kojim radi ‘Bogove’. FOTO: Marko Prpic/PIXSELL