Značajnu pozornost javnosti privukao je nedavno pokrenuti projekt „Hejt za klikbejt“ na Facebooku. Radi se o projektu dvojice mladih Hrvata kojima je cilj sabotiranje tzv. clickbaitova, vijesti navlakuša koje news portali koriste kako bi privukli što veći broj posjetitelja. Clickbait vijesti najčešće su potpuno nevažne, često i neistinite, a svojim prenapuhanim naslovima iskorištavaju ljudsku radoznalost da bi ostvarili što veći broji klikova. Takav način plasiranja vijesti brojni svjetski news portali već dugo koriste, a velikog maha takva praksa uzela je i u Hrvatskoj. Zbog toga su dvojica entuzijasta pokrenuli svoju stranicu na Facebooku kako bi napravili određeni pritisak na portale da promijene svoje uređivačke politike, ali i da osvijeste ljude da ne nasjedaju na novinarske “navlakuše”. Na stranici Hejt za klikbejt svakodnevno se raskrinkavaju clickbait vijesti s brojnih domaćih news portala, uz duhovite komentare dvojice autora projekta.

Autori projekta su Sven Mikulec i njegov kolega koji želi ostati anoniman pa radi pod pseudonimom Keyser Soze. Nacional je razgovarao sa Svenom Mikulecom koji je interes za borbu protiv clickbaita razvio nakon što su ga nekoliko puta iživcirale vijesti na pojedinim portalima. “Najprije me naljutilo kada sam prateći finale Australian Opena shvatio da novinar koji izvještava meč nije uopće pogledao. Nije čak pogledao ni videosažetak od nekoliko minuta koji je uz njegovu vijest bio priložen. Bilo je još puno takvih stvari. Sjećam se naslova vijesti s nekog portala da Slaven Bilić dovodi veliko pojačanje iz Arsenala, a radilo se o fizioterapeutu. Ne bih htio omalovažavati funkciju fizioterapeuta, ali iz naslova se nije moglo zaključiti da se radilo o nekome iz pomoćnog osoblja”, rekao je Mikulec.

Tada je na vlastitom Facebook profilu počeo raskrinkavati clickbaitove, a njegov sadašnji kolega mu je predložio da udruže snage, naprave stranicu i to rade na dnevnoj bazi. Već u prvom tjednu skupili su više od tisuću sljedbenika, a nakon nekoliko mjeseci koliko rade imaju ih više od 21.000. Mikulec tvrdi da kad su pokrenuli projekt nisu znali ni za jedan sličan u svijetu. “Danas sam siguran da postoje. Postojali su i prije nas neki pokušaji u Hrvatskoj, ali su njihovi pokretači brzo odustali. Koliko znam, na engleskom govornom području ovako nešto postoji na Twitteru, što znači da frustracija s clickbaitovima postoji svugdje i to već duže vrijeme”, rekao je Mikulec. Najvećeg krivca za clickbaitove prepoznaje u sektoru marketinga i prodaje. Stvari bi bile drugačije, tvrdi on, da u tom sektoru razmišljaju da je oglas bolje pozicionirati uz kvalitetan, birani sadržaj, a ne samo da uzimaju u obzir broj posjetitelja. “S jedne strane jasno mi je da kad netko plati oglas želi da taj oglas bude i viđen. Ali s druge strane ako je taj oglas vezan za vijest koja se temelji na laži, onda automatski nastaje negativna percepcija kako prema vijesti tako i prema oglasu. Volio bih da oglašivači shvate da im više vrijedi 150 posjeta, gdje su ljudi ciljano došli nego nekoliko tisuća pregleda prevarenih posjetitelja. Onda posjetitelju još iskoči taj oglas preko cijelog ekrana, pa moraju tražiti iks ili čekati šest sekundi kako bi na koncu dobili vijest koja ih se ne tiče i koja ih, s normalnim naslovom, možda ne bi ni privukla”, ispričao je Mikulec.

Najvećeg krivca za clickbaitove Mikulec vidi u marketingu, jer oni ne razmišljaju da je oglas bolje pozicionirati uz kvalitetan, birani sadržaj, a ne samo gledati broj posjetitelja

Smatra da je važno da ljudi nauče ne posjećivati vijesti s bombastičnim, senzacionalističkim clickbait naslovima jer ovako samo ohrabruju urednike da i dalje rade clickbaitove. Uvjeren je da clickbaitovi štete cjelokupnoj novinarskoj profesiji i novinarima. Tvrdi da je clickbait naslov na dobro napisanom novinarskom tekstu najveća nepravda prema novinaru jer onda dobiva krivu publiku koja je očekivala drugačiji sadržaj. Poanta naslova, smatra, trebala bi biti da privuče ljude koje interesira sadržaj teksta, da saznaju više, a ne samo da otvore vijest. “Često se u komentarima clickbait vijesti mogu pronaći bijesne reakcije čitatelja. Na žalost, puno ljudi koji ostavljaju takve komentare ne razmišljaju da to portalima ide u korist jer oni samo zbrajaju komentare. Kasnije podatke o posjetima i komentarima predoče oglašivačima i tako zarađuju, a to što je, na primjer, od 300 komentara njih 270 kritika, nikoga ne zanima”, objasnio je Mikulec.

Diplomirao je engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a svoju novinarsku karijeru je započeo na portalu Monitor.hr. Zahvalan je urednicima koji su ga tamo naučili osnove novinarstva, a žao mu je što danas taj portal ima prilično lošu posjećenost. Kako Hejt za klikbejt danas ima više od 21.000 pratitelja, što je značajan potencijal za ostvarivanje financijske dobiti, neki od korisnika nagovaraju ih da pokrenu vlastiti portal, a neki ih već sada traže broj računa kako bi im uplatili novac. Optuživali su ih i da su agenti Jutarnjeg lista i Telegrama jer su smatrali da ne prenose dovoljno clickbaitova iz tih medija. “Dobili smo i ponudu da radimo posao Community managera. Odbili smo jer se radilo o tvrtki koju, između ostalih, kritiziramo na našoj stranici. Da smo to prihvatili izdali bismo sve naše pratitelje. Ne znam u što će se razviti ovaj projekt. Imam tek pet godina iskustva u novinarstvu, možda jednog dana pokrenemo vlastiti portal”, rekao je Mikulec.

Osim na stranici Hejt za Klikbejt piše i za Cinephilia & Beyond, portal na engleskom jeziku koji je osmislio Boris Mijatović Fraiman, scenarist iz Hrvatske. Radi se o specijaliziranom portalu za ljubitelje filma i filmskih klasika. Na njemu je moguće pronaći skenirane originalne scenarije raznih popularnih filmova, pročitati rijetke intervjue s nekim filmašima. “Tamo mi je super, nema ‘navlakuša’, a publike je neusporedivo manje od one koja posjećuje mainstream portale. Ljudi koji nas posjećuju znaju po što dolaze i cijene naš rad. Dok pišem članke za taj portal, ni u jednom trenutku se ne osjećam kao da moj rad nije cijenjen. S druge strane, poznajem novinare koji su prisiljeni pisati gluposti koje ih ni najmanje ne zanimaju, a pored toga tekstovi im nemaju nikakvu informativnu vrijednost. Kada im urednici još na to nalijepe smijuriju od slika i opreme, vjerujem da se ne osjećaju ugodno. Informiranje javnosti je plemenit posao. Međutim, to se danas sve više gubi, a novinari se pretvaraju u goniče klikova”, objasnio je Mikulec.

Kako već duže vrijeme svakodnevno raskrinkava clickbaitove, tvrdi da ih svakoga dana kolega i on pronalaze pregršt. S obzirom na to da nema svakoga dana jako puno relevantnih vijesti, smatra kako mnogi portali objavljuju brojne gluposti. “Serviraju se vijesti koje to nisu. Na primjer, što je neka pjevačica obukla. Da se ne bavim ovim poslom nikad ne bih otvarao takve vijesti”, rekao je Mikulec.

Clickbait koncept koristi se i na tzv. native tekstovima. To su tekstovi koje naručuje i plaća oglašivač, a pišu se kao novinarski tekstovi i potpisuje ih novinar. Mikulec ne odobrava takav način oglašavanja. “Radi se o promotivnim tekstovima koji se guraju u sadržaj. Tako čitate tekst, na primjer, o bezalkoholnom pivu u kojem se spominje samo jedan proizvođač. Koliko je različitih vrsta bezalkoholnog piva autor probao? S koliko je proizvođača porazgovarao? Je li usporedio cijene? Iako takvi tekstovi često imaju potpisanog autora, osoba koja to piše nije novinar”, smatra Mikulec. Vjeruje da se znatiželja čitatelja jednako može pobuditi ako im se ponude kvalitetni novinarski naslovi koji se temelje na istinitim informacijama. “Ako je, na primjer, Andrej Plenković kojim slučajem rekao nešto zanimljivo, stavite u naslov dio izjave, više će me zanimati da pročitam vijest. To je onda zasluženi klik. Nitko me nije prevario da posjetim portal. Ali ne, mnogi će radije koristiti senzacionalizam, lažnu opremu i zamućene slike da prevare čitatelje, čime im jasno poručuju da od njih rade budale i da od njih jedino očekuju klikove”, zaključio je Mikulec.