Smjenom Upravnog odbora Hrvatske zaklade za znanost i nedavnim konstituiranjem tog tijela, vladajuća struktura približila se za korak stjecanju kontrole nad ogromnim sredstvima kojima bi se – barem teoretski – znanstveni projekti trebali financirati na potpuno stručnim i transparentnim kriterijima. Ta zaklada je u proteklom razdoblju iznosom većim od milijardu kuna financirala više od 700 različitih projekata te se svojim radom potpuno osamostalila i umrežila s jednakim agencijama na prostoru Europske unije. Više sugovornika Nacionala, koji su mahom željeli ostati anonimni, smatra da je izborom novog Upravnog odbora taj smjer u najmanju ruku ozbiljno ugrožen.

„Hrvatska zaklada za znanost je neformalna institucija preko koje se financiraju znanstveno-istraživački projekti, a njeno vodstvo ne bi smjelo imati nikakvog dodira sa strukturama izvršne vlasti poput Vlade i raznih ministarstava. Suprotno tome, u novi Upravni odbor imenovana su čak dva donedavna državna tajnika ili pomoćnika ministra, a i druga imena bude sumnju“, rekao je za Nacional jedan od sugovornika.

Upravni odbor Hrvatske agencije za znanost imenuje se na pet godina, no prethodni sastav je na toj dužnosti proveo čak osam godina – kako je objašnjeno, „iz čiste inercije“ Vlade koja nije vodila računa o rokovima. Tek nedavno proveden je javni natječaj na kojemu su različite institucije isticale svoje kandidate, a prilikom izbora vodilo se računa o ravnomjernoj zemljopisnoj zastupljenosti, kao i o zastupljenosti različitih znanstvenih područja. Ministarstvo znanosti je svoje kandidate potom proslijedilo Vladi, Vlada Saborskom odboru, a ovaj samom Saboru koji je listu usvojio na svojoj sjednici. Tijekom rasprave Damir Bakić iz kluba zeleno lijevog bloka upitao je koja su mjerila na temelju kojih su predloženi kandidati i ustvrdio da se načinom na koji se biraju čini ogromna šteta zakladi i hrvatskoj znanosti. Smatra da nisu predloženi na temelju kompetencija, nego povezanosti s vladajućim strukturama. I Dalija Orešković (Centar) također je upitala po kojim su kriterijima predloženi kandidati za članove Upravnog odbora Hrvatske zaklade za znanost i zašto nema objektivizacije njihova dosadašnjeg rada..

„Svi izabrani kandidati iza sebe imaju znanstveni rad, ali u biografijama Nikole Ružinskog ili Dražena Vikić-Topića ipak vrlo značajnu ulogu imaju njihove funkcije u Vladi, odnosno ministarstvima. S druge strane, u Zakonu o zakladama jasno stoji da članovi upravnih tijela moraju biti vrhunski znanstvenici“, upozorava sugovornik Nacionala, jedan od članova prethodnog sastava Upravnog odbora. U ovakvim imenovanjima on vidi „intenciju države, odnosno Ministarstva znanosti, da se uplete u dosad neovisno financiranje znanstvenih projekata“.

Plan Vlade, tvrdi se, u budućnosti je preko ove zaklade dodjeljivati i sredstva iz europskih fondova namijenjena znanosti, a tu se također otvara mogućnost njihova stavljanja pod političku kontrolu. Posebno je sporno oko 600 milijuna kuna za unaprjeđenje znanosti iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO) jer je dio toga nwamijenjen za „međunarodnu tehničku pomoć za osiguranje kompetitivnih i transparentnih natječaja i alokaciju sredstava“. Rijetkima je jasno čemu je ta stavka namijenjena, s obzirom na to da se radi o sredstvima koja se obično dodjeljuju zemljama u razvoju – dok je Hrvatska zaklada za znanost u proteklim godinama postala punopravni član svih europskih asocijacija sličnih agencija te ima partnerstva i zajedničku evaluaciju ili projekte sa zakladama iz brojnih država, od Slovenije do Švicarske, Njemačke ili SAD-a. U pozadini je, sumnjaju sugovornici Nacionala, zapravo namjera da u financiranju znanstvenih projekata u Hrvatskoj, umjesto domaćih stručnjaka, veću ulogu dobije Svjetska banka.