Srednjobosanski gradić Vareš jedinstveno je mjesto u Bosni i Hercegovini. Nakon što su u tom tradicionalno rudarskom kraju pronađena nalazišta zlata, srebra i još nekih plemenitih metala, britanska kompanija Adriatic Metals u tamošnjim je rudnicima započela ulaganje veće od 240 milijuna dolara, o čemu je izvijestio i Financial Times. No Vareš se i politički ističe u BiH: usprkos traumatičnom nasljeđu ratnog sukoba HVO-a i Armije BiH, načelnik Vareša Zdravko Marošević, član HDZ-a BiH i bivši časnik HVO-a, već drugi mandat osvojio je, među ostalim, i glasovima Bošnjaka. Marošević je za Nacional objasnio kako je uspio pridobiti bošnjačke sugrađane te kako je u gradu postignuta zavidna razina nacionalnog sklada, a iznio je i svoj stav o tome kako riješiti krizu izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Marošević je rođen 1956. u Varešu. Radio je u BiH i u inozemstvu, a početkom devedesetih vratio se u Vareš i priključio HVO-u. U dva izborna ciklusa, od 2004. do 2008. i od 2012. do 2016., predsjedao je Općinskim vijećem, a 2016. na izravnim je izborima izabran za načelnika.

NACIONAL: Gospodine načelniče, molim vas da za čitatelje Nacionala ukratko predstavite svoj grad.

Vareš je mali rudarski gradić u srcu srednje Bosne, povijesno vrlo interesantan. Od Sarajeva smo četrdesetak kilometara, od Zenice, administrativnog središta kantona, sedamdesetak. Prema popisu iz 1991., Vareš je imao nepune 24 tisuće stanovnika, od kojih 43 posto Hrvata, 36 posto Bošnjaka, Srba oko 17 posto, a imali smo svih drugih naroda: Austrijanaca, Nijemaca, Mađara, Slovenaca, Hrvata iz Hrvatske, Grka, Srbijanaca, Makedonaca… Sve je to bila posljedica razvoja željezne industrije. Nažalost, desile su se devedesete. Industrija je još prije rata počela lagano odumirati, ali rat je sve to još brže zaustavio. U sukobima između Hrvata i Bošnjaka na području općine Vareš iselilo je gotovo devedeset posto Hrvata, pa se nešto vratilo. Srpsko stanovništvo je također iselilo. Nažalost, nije se vratilo, ili u vrlo malom broju. Poslije rata odlazili su svi, iz ekonomskih razloga. Danas je u Varešu, po zadnjem popisu, oko devet tisuća stanovnika: oko dvije i pol tisuće Hrvata, od pet i pol do šest tisuća Bošnjaka i nešto ostalih. Nadamo se da ćemo koliko-toliko zaustaviti odlazak i pokrenuti povratak. Varešani vole svoj Vareš: ne prodaju nekretnine i redovno dolaze. Tu je njihova prošlost koju im nitko ne može oduzeti. Ovdje se odvajkada europski živjelo, a kad to kažem mislim na onaj pozitivni dio Europe: jaka tolerancija, tradicija zajedničkog života, zajedničko školovanje, obrazovanje prije svega… Stara je rudarska praksa, da se svakome kaže: “Sretno”.

‘U Vareš nikada službeno nije došao nitko osim Dragana Čovića koji je pomogao konkretne projekte: ni Bakir Izetbegović, ni Željko Komšić, ni Zlatko Lagumdžija, premda su jedno vrijeme držali većinu i imali načelnika’, kaže Zdravko Marošević. FOTO: Općina Vareš

NACIONAL: Snažno je odjeknula vijest da je u vareškim rudnicima potvrđen pronalazak plemenitih metala.

Svakako. Možda prvi put poslije rata osjeti se poslovni ambijent. Sve su dozvole dobivene. Krećemo u otvaranje i eksploataciju. Kompanije su stigle s raznih strana. Poslije propasti rudnika željeza i poslovne stagnacije od gotovo 30, 40 godina, sad se osjeća poslovni duh. Investicija premašuje dvjesto milijuna dolara. Ovih dana otvaramo i novu polikliniku Eurofarma. Razgovaramo o mogućem otvaranju novih banaka i drugih tvrtki. Upošljavamo mlade iz okolnih općina koji kupuju nekretnine. Ova godina, 2022., mogla biti nova povijesna prekretnica, kao što je to bila 1893., kada je Austro-Ugarska u Varešu otvorila najmoderniju željezaru na Balkanu. Očekujemo da će to odrediti novi pravac razvoja ovog dijela BiH, pa i u Europe, u sljedećih dvadesetak, pa i trideset godina. Rudnik će biti motor snage ovog kraja. Vareš je posljednjih desetljeća prošao težak put, ali danas mogu reći da sam jedan od najsretnijih ljudi, jer ćemo iza sebe ostaviti ljepšu i bolju budućnost.

NACIONAL: U posljednje vrijeme, više političara iz BiH govorilo je o vašem slučaju kao o jedinstvenom: kažu da ste jedini načelnik iz HDZ-a BiH kojega su većinski izabrali Bošnjaci. Kako to komentirate?

Treba to razjasniti, ima tu i zloupotreba. Tako je to u BiH. Vidio sam da Bakir Izetbegović u svojoj nemoći u posljednje vrijeme pokušava da u eter ubaci moje ime, ali stvari stoje ovako: mi pripadamo Zeničko-dobojskom kantonu; ja sam ovdje dvadeset i nešto godina predsjednik općinskog odbora HDZ-a; među Hrvatima ovdje je većinski HDZ BiH, a drugih hrvatskih stranaka nemamo, što ne znači da nema Hrvata u SDP-u ili u nekim drugim strančicama, poput Komšićeve. Ja sam na izborima dobio broj glasova iz kojeg je jasno da su ih dali i neki drugi, ne samo Bošnjaci, nego i Srbi i ostali. Treba reći i da su bivši načelnici Bošnjaci uvijek pobjeđivali s dijelom hrvatskih glasova. Ali u tvrdnjama poput Izetbegovićeve miješaju se različiti nivoi vlasti: biranje tročlanog Predsjedništva BiH ustavna je kategorija, dolaze predstavnici iz svakog naroda i trebaju ih i birati predstavnici svakog od triju naroda. Na nivou načelnika je drugačije: tu je građanska opcija, gdje se bira samo jedan načelnik. I još nešto: nikad ne bih pristao biti načelnik da mi 95 posto Hrvata nije dalo potporu. Znači, ja nosim legitimitet i u hrvatskom narodu.

NACIONAL: Varešani glasaju prema programu, a ne prema stranačkom diktatu.

Biraju čovjeka, a ne stranku. Nikad mi nitko nije prigovorio zato što sam Hrvat, što sam katolik, što sam bio pripadnog Hrvatskog vijeća obrane, odlikovan najvišim vojnim priznanjem i što u Varešu vodim HDZ dvadeset godina. To je razlika koja se zloupotrebljava: za Komšića je u Varešu glasalo pet posto Hrvata, a za Čovića blizu 90 posto, ali mi ne možemo spriječiti to što su birači SDA upućeni da glasaju za Komšića. Evo još jedan dodatni pokazatelj koliko je loša politika SDA u Varešu: u Gradskom vijeću koje ima devetnaest vijećnika, i u kojem je osam stranaka, SDA ima sedam, a HDZ tri vijećnika. Usprkos tome, SDA ne može okupiti većinu, a okupili smo je mi iz HDZ-a BiH. Većina u vijeću sada ima dvanaest vijećnika, a nijedan bošnjački vijećnik ne želi koalirati sa SDA. Konkretno, slabost Izetbegovićeve politike u općini Vareš je u tome što su njegovi birači glasali za njegovu stranku u Gradskom vijeću, ali mnogi nisu podržali njihova kandidata za gradonačelnika, jer u njemu nisu vidjeli nikakvu kvalitetu. Moje ime ovdje stoji od devedesetih godina. I da vam kažem, u Vareš nikada službeno nije došao nitko osim Dragana Čovića koji je pomogao konkretne projekte: ni Bakir Izetbegović, ni Željko Komšić, ni Zlatko Lagumdžija, premda su jedno vrijeme držali većinu i imali načelnika. Sada kažu, HDZ ima načelnika kojeg su im birali Bošnjaci, a nikada nisu došli da pitaju: ‘’Načelniče, što možemo učiniti da pomognemo tim Bošnjacima?’’. Bošnjaci ovdje čak misle da ih kažnjavaju zato što misle na sebe i na svoju sredinu, jer su podržali nešto što bi trebao biti primjer za cijelu Bosnu i Hercegovinu.

NACIONAL: Jeste li u Varešu, usprkos svim teškoćama, uspjeli uspostaviti međunacionalni sklad?

Kad se iz Europe gleda slika političke BiH, stvara se dojam da su u Bosni uvijek neke svađe. Ali ja bih uputio protupitanje: kad mi odavde gledamo Zagreb, čini nam se da bolje mi radimo ovdje nego oni u Zagrebu. Nas Hrvate ovdje nekad bude i sram od onoga što gledamo u Zagrebu, pa prebacimo TV kanal. Nama je jasno: onaj tko ne zna zajedno živjeti i prihvaćati druge i drugačije, tko ne zna prihvaćati različitost mišljenja, ne treba mu za svađu nitko iz druge nacije ili vjere: taj se može svađati i u jednoj obitelji, u jednom narodu. Da jedan predsjednik ne uvažava premijera, to je žalosno slušati na televiziji: pogrdna imena, vrijeđanje… A to još gore zvuči kad se nađu dva različita čovjeka po naciji i vjeri. U BiH je to još osjetljivije. Ali ako ima senzibiliteta, pokazuje se ljudska veličina kojoj nas uči i vjera i odgoj: uvažavaj drugoga i drugačijega. Takva je nažalost danas slika Hrvatske, pa i Srbije, ako hoćete: da smo Balkanci. A Vareš pokazuje da je Europa ovdje ušla prije sto i četrdeset godina, donijela nam moć tolerancije i dovela ljude sa svih strana svijeta koji su postali Varešani, i nikad nismo razlikovali jesu li Nijemci, Austrijanci ili Slovenci. Govorim o toleranciji: teško ćete drugdje naći ljude tvrđe i po nacionalnom i po vjerskom osjećaju i od Hrvata katolika, od Bošnjaka muslimana, i od Srbina pravoslavca, od naših u Varešu. Znači, vjeru i naciju ne smiješ dirnuti, tu smo osjetljivi. Ali nismo glupi i zato zajedno sjedimo za stolom i razgovaramo o stvarima koje čine život: egzistencija, posao, budućnost djece, ljubav… A kad dođe nedjelja, ja u crkvu, Bošnjak petkom na džumu i koga briga kuda tko ide i kako se bogu moli. To u Varešu nitko ne pita. Ne želim ni ovdje ni u Europi da me netko prepoznaje po tim simbolima, već da me prepoznaje, i mene i moje sugrađane, po tome što će reći: ‘’To su pravi, kulturni ljudi, to je pravi čovjek.’’ A kad te prepozna po nečemu drugome, to je etiketa koja ne prolazi nigdje u svijetu, osim tu još kod nas na Balkanu.

‘Nas Hrvate nekad bude i sram od onoga što gledamo u Zagrebu, pa prebacimo TV kanal. Da jedan predsjednik ne uvažava premijera, to je žalosno slušati: pogrdna imena, vrijeđanje…’, kaže Marošević. FOTO: Općina Vareš

NACIONAL: Općinsko vijeće ima 19 vijećnika, a rekli ste da je predstavljeno osam stranaka. Kako surađujete?

Većinu dokumenata, možda i 70 posto, usvajamo stopostotnom većinom, pa je i to dokaz kako mi u Varešu razmišljamo. Političke nesuglasice nisu nam ni približne onima na nivou države. Lokalisti smo, svi se poznajemo i razmišljamo drugačije. Ja vodim lokalnu politiku i u nju se ne dam petljati ni svojoj stranci, a kamoli drugima. A državna politika me ne zanima. Ali evo, moram reći da je predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović uvijek govorio: ‘’Radite sve što je u vašem interesu.’’ Nikad nije davao upute. Birači u Varešu ne glasaju po stranačkim nalozima, nego po svom interesu: eto, birači SDA glasali su za stranku u vijeću, ali su za načelnika dali glas HDZ-u. Ja potpuno shvaćam da nije lako zaokružiti nekoga iz druge nacije. Ja nisam neovisni kandidat, nisam bez vjere i nacije. Nije lako zaokružiti čovjeka koji vodi HDZ, koji je bio visoki dužnosnik HVO-a, odlikovan ratnim odličjem… Kad te zaokruži i Bošnjak i Srbin, to pokazuje način na koji razmišljaju moji Varešani. Da sam bio neovisan, možda bih dobio još toliko glasova. Ali tako bih varao i biračko tijelo i sebe: pobjegao bih od svog identiteta, od svoje vjere, od svog naroda, od obitelji koja me odgojila. Nikad nisam rekao da sam pobijedio na izborima, jer nemam koga pobijediti: to su moji ljudi. Kad sam došao na mjesto načelnika, prestao sam biti stranački i postao načelnik svih mojih Varešana, i u Varešu i u cijelom svijetu. To su ljudi shvatili kroz moj rad. Ali nekad se moje ime u BiH pogrešno upotrebljava, i to ne samo od Bošnjaka, nego nekad čak i u HDZ-u, posebno u sredinama koje ne mogu shvatiti ovakav oblik rada, jer nisu nikad živjeli s drugima i drugačijima. S mog shvaćanja, i sa shvaćanja Vareša, žao mi je ljudi koji hoće da kažu da su europski narod, a još uvijek razmišljaju protiv nekoga drugoga. A onda, kad ode u Europu raditi, onda mu je na poslu i Grk, i Turčin, i Španjolac, i Talijan, i Bosanac, i Srbin. Onda je gore sve OK: ‘’Gdje si, zemljače’’?, a kad se vrate u svoje selo, onda kao traže razlike. U Varešu je to sasvim drugačije i na to sam, naravno, ponosan.

NACIONAL: Vi ste lokalni političar, ali ipak mi odgovorite: kako biste vi riješili izbor za članove Predsjedništva BiH?

Međunarodna zajednica je tu nedorečena i podijeljena. Zloupotreba je uvijek moguća. Predstavnici hrvatskog naroda i Hrvatske zasigurno nikad ne bi potpisali mir u Daytonu, da im je netko rekao da će hrvatskog predstavnika birati neki drugi. Logično je bilo da svatko izabere svog predstavnika, ali to nije dosljedno napisano, da jedni ne mogu drugima birati člana Predsjedništva BiH. Sva je kvaka u tome. Dok još uvijek nije vraćeno povjerenje i dok još uvijek imamo strahove od majorizacije, svatko treba birati svoga. S druge strane, ne slažem se da svaki član Predsjedništva BiH predstavlja samo svoj narod: on treba da predstavlja cijelu BiH. I Bošnjak i Srbin trebaju da dođu u Široki Brijeg s članom Predsjedništva iz hrvatskog naroda i da vide kako ljudi žive. Isto vrijedi i za Goražde, Čajniče, Vareš… Nažalost, predstavnik srpskog naroda trapa po dijelovima Republike Srpske; predstavnik bošnjačkog naroda, evo, ne dolazi ni u Vareš, gdje su Bošnjaci većina, a onda sadašnji predstavnik hrvatskog naroda za njim duplira pos’o, a nikada da dođe i u ovakav Vareš, a kamoli da dođe u Široki, u Ljubuški… Vidi se da Komšić nema legitimitet. Znači, ustav treba samo iščistiti, da se decidirano kaže da tri konstitutivna naroda biraju, većinom, svoje predstavnike. Kažu, to se namješta za HDZ; pa ne mora biti HDZ. Neka bude iz HSS-a, ili iz SDP-a, ako mu većina Hrvata povjeri glas. Ali da dođe na temelju glasova drugog naroda, nije korektno i nije pošteno. I što su time postigli? Bošnjaci nisu dobili ništa, a nama su napravili problem. Ovlasti Predsjedništva nisu velike, više je to lice države. Samo se pravi razdor i ne znam kome je to u interesu.

‘Ja nisam neovisni kandidat, nisam bez vjere i nacije. Nije lako zaokružiti čovjeka koji vodi HDZ i koji je bio visoki dužnosnik HVO-a. Kad te zaokruži i Bošnjak i Srbin, to je način na koji razmišljaju moji Varešani’

NACIONAL: Vama je teže održavati sklad u Varešu, jer je grad opterećen teškom ratnom traumom: zločinom nad Bošnjacima u Stupnom Dolu, a potom i istjerivanjem Hrvata kao osvetom. Kako se vi odnosite prema toj povijesti? Čuo sam da ste bili na komemoraciji za žrtve Stupnog Dola. Je li to istina?

Naravno. Ja sam iz Vareša otišao sa sedamnaest godina i vratio se nesretnih devedesetih. Uključio sam se u HVO u svom selu, kao obični vojnik. Svoju sam obavezu preuzeo kad je bilo najteže: 1993., 1994., Oluja i sve do Daytonskog sporazuma, kao profesionalni časnik HVO-a. Može se kritički govoriti i o jednima i o drugima. Nisu shvatili da već i mali loši potezi nose ogromne posljedice. Iz Vareša je otišlo oko devet tisuća Hrvata i sva im je imovina uništena. Sve to zbog odluka da se pravi akcija gdje je najmanje trebalo. Treba znati i to da su Hrvati Vareša među prvima preuzeli odgovornost kad je počela agresija na Hrvatsku. Uključili su se, jer su znali da će se to preliti i na BiH, dok su drugi mislili da će to njih mimoići. Pod onim okolnostima, morali smo preuzeti vlast. Ali je li vrijedilo da se nama iseli devet tisuća Hrvata, da nam budu spaljena sela i mjesne zajednice? Zašto je na Stupnom Dolu moralo poginuti civilno stanovništvo, žene, djeca? Naravno, kao čovjek katolik, znam da je žrtva žrtva. Nije trebalo. A ja sam načelnik općine Vareš. Nisam preuzimao odgovornost da se poklanjam, jer u čije ime da to radim? Ali kad sam postao načelnik svih građana, moja je obaveza bila da se ponosno pojavim i da ljudima kažem: ‘’Bila je greška. Nije naše da sudimo, ali neću dozvoliti da itko govori u moje ime. To tražim i za sebe.’’ Već ranije i Bošnjaci su dolazili na hrvatska stratišta, premda mi još uvijek tražimo nestale s područja Borovice. Nije lako ljudima koji spavaju s tim teretom. To su moji Stupnodoci prihvatili, a i glasali su za mene i bili su ponosni. I dandanas kad uđem u tu mjesnu zajednicu, jednostavno se osjećam kao svoj na svome.

NACIONAL: Kako se treba odnositi prema prošlosti?

Ljudi razlikuju tko je tko. Bošnjaci ne mogu zaboraviti što im se desilo, kao što ni mi ne možemo zaboraviti što se nama desilo. Hrvati su zbog lošeg vođenja u Varešu izgubili više od stotinu žrtava i ogromna materijalna bogatstva. Nije se razmišljalo da ćemo napustiti sve svoje, a povratak nigdje nije lak. Posljedice plaćamo i danas. Ali hajmo reći ovako: postoje sudovi i neka rade svoj posao. I mi drugi u HVO-u mogli smo biti predmet sudova, ali nismo. Zrelo smo vodili postrojbe odavde do Mrkonjić Grada, pa iza nas nema tragova, a obavili smo sve zadaće. Opet se vraćam na ono: biti čovjek. Tko nije spreman da se pokloni drugome, kako očekuje da se drugi pokloni tebi? Zločini su se desili, nitko to ne može poreći. Ali postoje sudovi i neka rade. Mi nećemo čeprkati po prošlosti. Mi želimo živjeti; mi ovu djecu moramo voditi u bolju i sretniju budućnost. Varešane ne želim ni po Zagrebu, ni po Münchenu, ni po Frankfurtu, nego u Varešu. Pa koliko nam treba da shvatimo da smo dio Europe?

‘Predstavnik srpskog naroda trapa po Republici Srpskoj; predstavnik bošnjačkog naroda ne dolazi ni u Vareš, gdje su Bošnjaci većina, a Komšić ne dolazi ni u Vareš, a kamoli u Široki ili u Ljubuški’

NACIONAL: Kada govorimo o današnjici, u Hrvatskoj se govori uglavnom o političkim sukobima u BiH.

Ti sukobi nisu stvarni. Izrežirani su. Za nabijanje izborne atmosfere, da svatko zadrži svoju poziciju, a to je ogromna moć, spremni su učiniti bilo što. Ali ja vam garantiram: kad se završi izborni ciklus, i ako se završi, do sljedećih izbora oni će opet zajedno piti kavu i stvarati koalicije. Ma piju oni kavu zajedno i sada, samo iza zavjese. A mi pijemo kavu javno. Ne dijelimo se. Malo utrke naravno ima, ali čak i to više ne pali: onaj koji je dokazao da vrijedi, dobit će povjerenje. Jer kod nas u Varešu važi: pošten rad i odmakni prste od onoga što ti ne pripada, od mita i korupcije. Mi kažemo: ‘’Novčanik ostavi u Podlugovima, ne nosi ga prema Varešu, jer ga nećeš upotrijebiti, pa čak ni u kafani da platiš piće, jer smo mi domaćini koji to ne dozvoljavamo.’’ Gradić smo bez kriminala, miran i siguran. Kad smo dodjeljivali ulice, pravili smo kompromis: ne možemo se dogovoriti, pa hajmo onda dati imena koja nemaju veze s generalima i s osobama. Pa smo dali geografske toponime, poput naše planine Zvijezde, rudarske prošlosti, Metalska, Rudarska, i nitko me za šest godina mog mandata nije došao i pitao: ‘’Načelniče, što ovu ulicu ne promijeniš?’’, nego me pitaju hoću li popraviti ulicu, hoće li mu dijete dobiti stipendiju za školovanje… Nitko ne pita što ova škola nije Murata ili Ante. Što djecu zanima kako se škola zove? Govorim vam ovo da pokažem koliko se u Bosni stvari skreću na nevažne teme, a ne bavimo se krucijalnim stvarima, ekonomskim opstankom i prosperitetom. Mi u Varešu već smo prije petnaest godina donijeli prave odluke. Ako se ne možemo dogovoriti o nacionalnim veličinama, dogovorit ćemo se tako da nikome ništa ne smeta. Nikad nitko nije nikakvu ploču ni uništio, ni razbio, ni skinuo.

NACIONAL: Znači, imamo malo čudo u Bosni: zdravu demokraciju u jednom gradu?

Nismo mi čudo. Mi smo realnost u demokratski uređenoj državi, barem na papiru. Mnogi nam priznaju da se ističemo, ali ne smiju javno reći. Tko dođe u Vareš, zapazi da je kod nas drukčije: nema podjele na hrvatsku, bosansku i srpsku kafanu. Djeca u osnovnu školu idu zajedno, na jedna vrata, sa zajedničkim direktorom, sa zamjenikom iz drugog naroda. Nacionalne predmete uče na svom jeziku: Hrvati na hrvatskom, Bošnjaci na bosanskom i svatko ima pravo da odabere što hoće. A za ostale predmete, ja se pitam: ima li matematike hrvatske, srpske ili njemačke? Matematika je matematika. Najbitnije je da ne robujemo trivijalnim stvarima.