Gradonačelnica Supetra, SDP-ovka Ivana Marković u utorak je upozorila na opasnosti od donošenja novog Zakona o pomorskom dobru te detaljno pojasnila negativne posljedice do kojih bi moglo doći, kao i ukazala na brojne manipulacije i netransparentnost procedure njegova donošenja.

“Dok upravo svjedočimo milenijskoj pljački plina u kojoj, po našem starom dobrom običaju nitko ništa ne zna, a najvjerojatnije nitko ni za što nije ni kriv i nakon što je 1. srpnja prestao moratorij za prodaju poljoprivrednog zemljišta strancima, naš najvažniji resurs, štoviše jedini koliko toliko netaknuti resurs danas, ostala je naša obala – naše plaža, naše luke, naše pomorsko dobro.

S obzirom da u dijelovima prostora umjesto promišljene i održive izgradnje konstantno imamo divlju i nekontroliranu apartmanizaciju koja gotovo svakodnevno rezultira bezumnoj devastaciji obale, ne mogu podržati konačan prijedlog Zakona o pomorskom dobru i lukama.

Kao dijete mora, Dalmatinka i bodulka mislim da je upravo Zakon o pomorskom dobru i lukama naša posljednja bitka, bitka za jedino nam preostalo osnovno pravo – pravo na život u starom dijelu grada, pravo slobodne plaže, bez ograda i bez založnih prava. Zakon koji će nam kao zajednici jamčiti da se u budućnosti nećemo morati oko tih naših osnovnih prava uvijek iznova boriti sa svakim hotelijerom ili koncesionarom koji misli da sa tim prostorom može sve samo zato što zapošljava radnike i plaća porez”, napisala je Ivana Marković u svom pismu uoči sutrašnje rasprave o novom Zakonu o pomorskom dobru i lukama.

“Bojim se Danajaca i kad darove nose” pisao je stari Vergilije u svojoj Eneidi, ja se eto bojim HDZ-a kad donosi zakone, ne vjerujem im oko dobrih namjera u svezi s ovim zakonom, jer isti jednostavno nije dobar i nije popravljiv, a samim tim svima kojima je društveni interes iznad svega – nije prihvatljiv i trebalo ga je odmah staviti van procedure kako su to tražile udruge, građani, kao i mi i SDP-u”, istaknula je Marković te dodala kako je netransparentna procedura donošenja, nepostojanje odgovora na pitanje tko je Zakon pisao, njegovo popravljanje po pitanju očitih ograničenja u vidu naplate ili ograđivanja na što je javnost bila najosjetljivija, poštenije nazvati lektoriranjem s obzirom na to da je namjera ostala baš kao što je Zakon nakon svega toga ostao isti, nedorečen i dvosmislen.

“Jer kako drukčije ocijeniti Zakon koji kroz različite članke tumači da je pomorsko dobro u upotrebi svih, pod jednakim uvjetima čl.4., preko čl. 3,st.5 i čl.13. gdje na dijelu pomorskog dobra opća upotreba pomorskog dobra se može ograničiti i to ne samo za posebno korištenje, zatim čl.10.st.5. kada plaže mogu biti predmet koncesioniranja jedino kada je upisano pomorsko dobro pa isti čl.st. 8. gdje ne mora biti evidentirano kao pomorsko dobro da bi se koncesioniralo pa do članka 65. i založnog prava koje otvara mogućnost da davatelji kredita (čitaj banke) upravljanju pomorskim dobrom a sve sa hrpom novih institucija, povjerenstva i još svačega nečega gdje će se odlučivati u ime Vlade. Nepostojanje odgovora na pitanje da li je koncesioniranje plaža na rok od 50 godina zapravo privatizacija i zašto istu odluku donosi Vlada, a ne Sabor, a na nižim razinama predstavničko tijelo”, pojasnila je supetarska gradonačelnica.

Pod krinkom domoljublja i hrvatstva, za velike male novce prodaje se baš sve – i glasovi, i izbori, i društvena imovina, prirodna bogatstva…

“Kristalno mi je jasno da se pomorsko dobro ne tiče samo Dalmacije, ali s Dalmacijom se često znalo trgovati, Dalmaciju se rijetko kad pitalo o bilo čemu, o Dalmaciji se u pravilu odlučuje negdje drugdje, s one strane tunela i Velebita, pa tako evo i danas, kad se u Saboru odlučuje o našim najvažnijim resursima, iz Zagreba se šalju poruke da ne brinemo jer je sve dobro”, podsjetila je Ivana Marković te dodala:

“Kako je jednom rekao moj kolega, HDZ je izvor, tok i ušće rijeke korupcije koja u nas nesmetano teče već desetljećima, a ovaj konačan prijedlog Zakona o pomorskom dobru je tsunami koji će je konačno izliti iz korita.

I pogodite tko će pri tome najteže nastradati?

Obični mali čovjek.

“Prije točno stotinu godina filoksera je satrala vinsku renesansu Dalmacije, ugrozila egzistenciju sedamdeset tisuća obitelji koje su se u to doba bavile vinogradarstvom i izazvala nezapamćeni migracijski val.
Najteže je nastradao obični mali čovjek.

Uslijedila su tri rata, industrijalizacija pa tranzicija. Nakon toga su na red došle privatizacija i tajkunizacija… sveopća HaDeZeovizacija svega što se moglo opljačkati i prodati.
I opet je najteže nastradao, pogađate već, obični mali čovjek.

I tako to ide i dan danas, traje već 30 godina.

Pod krinkom domoljublja i hrvatstva, za velike male novce prodaje se baš sve – i glasovi, i izbori, i društvena imovina, i prirodna bogatstva, eto i plin”, naglasila je Ivana Marković.

Mrak Taritaš: “Zakon o pomorskom dobru je kukavičje jaje, stvorit će brojne probleme”