Virus fašizma, koketiranja s NDH i difamiranja antifašizma postao je trajnom sastavnicom hrvatske političke i javne scene i sve ozbiljnije prijeti hrvatskoj demokraciji, a prevario se svatko tko je bio naivan i očekivao da će borba protiv desnog radikalizma, koju je najavio predsjednik Vlade nakon pucnjeva na Banske dvore, polučiti ikakav rezultat. Te su ocjene sažetak teksta kojim je predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske (SABH) Franjo Habulin u utorak upozorio kako su se samo metode promijenile u odnosu na vrijeme kada su spomenike antifašistima razarali “minama, bombama, buldožerima i čekićima”.

Habulin u autorskom tekstu podsjeća kako se u počecima osamostaljivanja Hrvatske “provukao – a možda je bio i namjerno pušten? – virus fašizma, ili, da budem precizniji, virus difamiranja antifašizma i koketiranja s fašizmom.” “No, ono što se tada moglo činiti marginalnim pojavama, za što se i s najviših mjesta u državi govorilo kako je riječ o incidentima, a nerijetko čak i o namještenim provokacijama, pokazat će se – kako su godine prolazile – trajnom sastavnicom hrvatske i političke i javne scene, pokazat će se politikom, mada nikada kao politika nije bilo deklarirano”, kaže Habulin.

Podsjeća da je devedesetih strušeno oko tri tisuće spomenika i spomen obilježja borcima Narodno-oslobodilačke vojske i žrtvama fašizma. “Ponavljam i želio bih da to ostane zapamćeno: spomenici palim i ubijenim antifašistima, bilo borcima, bilo žrtvama ustaškog terora, sustavno su i namjerno razarani i rušeni. Minama, bombama, buldožerima, čekićima. Oni koji su to radili jako su dobro znali što rade i zašto rade: iz kolektivnog sjećanja trebalo je izbaciti svaki spomen na herojski otpor okupatorima i onima koji su odabrali služiti im u vrijeme Drugoga svjetskog rata. I trebalo je i na taj način pripremiti teren za najprije tihu, a potom sve glasniju i agresivniju rehabilitaciju ustaštva kao hrvatskog domoljublja”.

Habulin potom navodi primjere takve rehabilitacije, pa podsjeća, među ostalim, kako “ime hrvatskog novca nije slučajno izabrano”, a “vojna nomenklatura nije slučajno gotovo identična onoj iz razdoblja NDH”. “Prvi hrvatski Predsjednik nije sebi slučajno nadjenuo ime ‘vrhovnik’, a u u hrvatski jezik nisu slučajno uvođeni, zapravo nasilno nametani, arhaizmi koji su se koristili također u zlosretnom razdoblju NDH”. Također, do danas država financira izdanja koja “relativiziraju zlo naci-fašizma i demoniziraju antifašizam, izjednačavajući ga s komunizmom boljševičkog tipa”, kao što do danas financijski podržava medije “koji su ogledni primjer povijesnog revizionizma i platforma za širenje govora mržnje”.

“Poznate parole protiv Srba što su neminovno izazivale asocijacije na ustaški teror, postale su pod firmom ‘navijačkog folklora’, ili još češće – ‘slobode izražavanja mišljenja’ – svakodnevna pojava. Ono što je čak i u prvim godinama hrvatske neovisnosti, kada je taj zao duh pušten iz boce, bilo nezamislivo, danas je postalo uobičajeno”, ocjenjuje predsjednik SABH-a.

A čak je i “posebno povjerenstvo što ga je ustanovio sam predsjednik Vlade dalo, ma koliko uvjetni, prolaz na javnu scenu i ustaškom pozdravu ‘Za dom – spremni'”, pa se ne treba čuditi što je na čelu nedavne navijačke povorke u Splitu, navodno u povodu obljetnice pada Vukovara, jedna od tri predvodničke zastave bila i “crna sa znakom HOS-a i krupnim slovima ispisanim ustaškim pozdravom”.

Umjesto da premijerova najava borbe protiv desnog radikalizma poluči rezultate, događa se obrnuto: “Svjedoci smo kako se inicira zakonska zabrana isticanja crvene zvijezde petokrake pod kojom je izvojevana sloboda u Drugome svjetskom ratu i pod kojom je stvorena federalna jedinica Hrvatska”, čije su granice postale granice današnje neovisne Hrvatske. “Svjedoci smo novih izljeva govora mržnje kojima je sada, uz antifašiste, izvrgnut i premijer, jer radikalnoj, proustaškoj desnici nije dovoljno desno. I svjedoci smo nastavljanja politike brisanja sjećanja na antifašističku borbu.”

“Doduše, sada se to više ne radi minama i buldožerima, a čekići su rezevirani za razbijanje tabli s ćirilićnim natpisima u Vukovaru. Sada se to radi perfidnije, administrativnim putem, mijenjanjem prostornih planova u kojima – vidi čuda – za te spomenike više nema mjesta, pa čak ni onda kada je riječ o spomeniku-kosturnici”, konstatira Habulin, pa navodi primjere Zadra, općine Perušić, općine Kistanje i Martijanec, te Huma na Sutli.

Naročiti je apsurd u tome što će spomenici antifašističkoj borbi u Zadru i u općini Perušić biti uklonjeni – novcem iz fondova EU. U općini Martijanec, pak, “na tragu one zlosretne i srećom odbačene ideje o miješanju kostiju žrtava i krvnika u Jasenovcu”, spomenik palim borcima NOB-a planiraju “rekonstruirati” tako da ga pretvore u spomenik “svim mještanima općine koji su se kroz povijest borili za opstojnost hrvatske nacionalne svijesti i za državotvornost Hrvata na ovim područjima i pri tome stradali na razne načine.” “Sve to uz obrazloženje koje je zaista uvreda zdravom razumu, naime: ‘Svi su oni htjeli Hrvatsku, bez obzira na ideološko-političke razloge, a mi si te podjele više ne možemo dozvoliti.'”

To se naravno odnosi “i na ustaše i kolaborante svih boja”, razgolićuje Habulin, pa podsjeća kako su i “Hitler i njegovi nacisti htjeli Njemačku, i to tako golemu i snažnu, kakva nikada nije bila, pa da li im današnja demokratska Njemačka zbog toga podiže spomenike?” A o podjelama „koje si više ne možemo priuštiti“, Habulin piše: “Dokle god postoji fašizam, a postoji i ponovo se javlja u raznim pojavnim oblicima, ne samo u Hrvatskoj, tako će dugo postojati i antifašizam. Fašizam rađa antifašizam, to je prirodna reakcija, tu podjelu nitko nikada neće ukloniti, niti je može ukloniti”.

“Kao predsjedniku SABH-a dužnost mi je bila sve to reći. Dužnost mi je bila razbiti iluziju da se nešto mijenja i reći kako je sve ostalo isto, mada se sada radi na drugi način. Dužnost mi je bila upozoriti na sve izraženiju opasnost za demokraciju u Hrvatskoj, za tekovine Domovinskog rata, ali i za tekovine Narodno-oslobodilačkog rata i trajne vrijednosti antifašizma na kojima jedino može počivati slobodna i neovisna Hrvatska koju će svi njezini građani osjećati i doživljavati kao domovinu”, napisao je predsjednik SABH-a u autorskom tekstu objavljenom na internetskoj stranici Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske.