Hrvatska pošta i njezin predsjednik Uprave Ivan Čulo ne odustaju od naplate nepostojećih naknada pri uvozu paketa male vrijednosti koji stižu iz zemalja izvan Europske unije, tvrdi Nacionalov izvor koji već mjesecima upozorava na, kako tvrdi, nepoštenu praksu HP-a i naplatu nameta na koje nema pravo. Naime, Hrvatska pošta prema novom Cjeniku poštanskih usluga u međunarodnom prometu, koji je na snazi od 1. siječnja ove godine, naplaćuje „troškove zastupanja pri izradi H7 deklaracije (vrijednost robe do 150 eura)“ za pakete koji kupcima u Hrvatskoj stižu iz trećih zemalja, odnosno zemalja izvan Europske unije, i to uglavnom putem internetske prodaje. No Nacionalov izvor koji je želio ostati anoniman tvrdi da HP nema pravo naplaćivati naknadu jer je ona već naplaćena prilikom slanja paketa. On tvrdi: “Pošta ne sudjeluje u ‘izradi H7 deklaracije’. Da bi uopće mogli izraditi deklaraciju morali bi točno znati što je u paketu. A H7 deklaracija se podnosi prije nego što pošiljka fizički stigla u Hrvatsku, podnio ju je trgovac od kojega ste kupili robu i to kroz IOSS sustav i poslao je poštanskim informacijskim sistemom. Pošta samo prosljeđuje tu deklaraciju prema carini. Ne sudjeluje i ne radi ništa oko deklaracije jer je čitav sustav informatiziran i elektronički obavljen.”

HP-ov novi namet “troškova zastupanja pri izradi H7 deklaracije” za pakete male vrijednosti zapravo je tek drugo ime za naknadu na ime “kontrolnog pregleda pošiljke”, koji je uveden 1. srpnja prošle godine nakon što su u svim zemljama članicama EU-a na snagu stupila nova pravila u poštanskom prometu kojima su uvedeni naplata poreza i za pakete male vrijednosti, koja se do prošle godine nije naplaćivala. Naime, 1. srpnja 2021. godine na snagu su stupila nova pravila oporezivanja poštanskih pošiljaka koje primateljima koji žive u zemljama članicama EU-a stižu iz trećih zemalja, odnosno zemalja koje nisu članice Unije. Temeljem posebne direktive Vijeća EU-a ukinuta je porezna olakšica pri uvozu poštanskih pošiljki kupljenih putem e-trgovine koje stižu iz trećih zemalja (Kina, SAD i ostale zemlje iz kojih stanovnici zemalja članica EU-a najčešće naručuju proizvode) do vrijednosti najviše 22 eura, odnosno 160 kuna, pa se PDV počeo naplaćivati i za pošiljke manje vrijednosti od 160 kuna. Prema spomenutoj direktivi nova pravila oporezivanja poštanskih pošiljki male vrijednosti vrijede za sve zemlje članice Unije. No Hrvatska pošta je otišla i korak dalje i od 1. srpnja 2021. samoinicijativno uvela dodatnu naknadu na ime „kontrolnog pregleda“ pošiljke koja do tada nije bila naplaćivana. Prema tadašnjem Cjeniku poštanskih usluga u međunarodnom prometu kontrolni pregled svih pošiljaka iz trećih zemalja koje sadrže robu vrijednosti do 150 eura HP je naplaćivao 18,50 kuna, a za robu vrijednosti od 150 do 1000 eura dodatnih 37 kuna.

Kontroverzni predsjednik Uprave Hrvatske pošte Ivan Čulo misli da Hrvatska pošta ima pravo naplaćivati naknadu za pošiljke male vrijednosti koje dolaze izvan zemalja EU-a čak i za pošiljke koje dolaze putem IOSS sustava, u kojem trgovac unaprijed plaća sve troškove. FOTO: Sandra Simunovic/PIXSELL

Tvrdnja neslužbenog Nacionalova izvora o tome da HP naplatom nepostojeće naknade krši zakon i pravila Svjetske poštanske konvencije nije jedina takva prijava protiv postupanja Hrvatske pošte. Naime, Nacional je još u listopadu prošle godine pisao da je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN), na čijem je čelu Mirta Kapural, pokrenula postupak provjere utemeljenosti i opravdanosti odluke Uprave Hrvatske pošte da na ime troškova „kontrolnog pregleda“ poštanskih pošiljaka male vrijednosti koje dolaze izvan Europske unije od 1. srpnja 2021. korisnicima neopravdano naplaćuje dodatne naknade, zlorabeći time svoj vladajući položaj na tržištu. Nedavno smo pak došli do dokumenta koji potvrđuje tadašnje navode. Naime, u dopisu koji je AZTN 13. kolovoza prošle godine poslao Upravi Hrvatske pošte navodi se da je Agencija 4. kolovoza zaprimila predstavku Jana Vešligaja iz Belgije koji je od AZTN-a zatražio “pokretanje postupka utvrđivanja zlouporabe vladajućeg položaja protiv poduzetnika Hrvatska pošta”. U predstavci Vešligaj navodi da je HP uveo naplatu naknade za kontrolni pregled svih pošiljki male vrijednosti koje pristižu iz trećih zemalja neovisno o tome jesu li isporučitelji-trgovci u IOSS sustavu ili nisu, što je, prema mišljenju podnositelja predstavke, “kršenje propisa o zaštiti tržišnog natjecanja, jer tako HP naplaćuje prekomjerne cijene”. AZTN je stoga u istom dopisu od HP-a zatražio da im u roku od 15 dana dostavi detaljnu dokumentaciju i očitovanje naplaćuje li HP spomenute naknade i temeljem kojih zakonskih propisa, u kojim iznosima se kreće ta naknada i kako je obračunata, zatražio je pojašnjenje procesa kontrolnog pregleda pošiljki koje pristižu iz trećih zemalja te precizne podatke o stvarnom prosječnom trošku koji HP ima po pojedinom paketu vezano uz pružanje usluge kontrolnog pregleda, kao i izvode iz cjenika usluga u međunarodnom poštanskom prometu.

AZTN je u odgovoru Nacionalu potvrdio da je doista u kolovozu prošle godine od Jana Vešligaja zaprimio zahtjev za pokretanje provjere zakonitosti postupanja HP-a. U njihovu se odgovoru navodi sljedeće: ‘’Po zaprimanju inicijative za pokretanje postupka, AZTN u okviru svoje nadležnosti (prema Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja) provodi posebnu fazu prije ocjene o tome hoće li se određeni postupak pokrenuti ili ne. Riječ je o prethodnom ispitivanju stanja na mjerodavnom tržištu radi utvrđivanja postoje li dostatne indicije za pokretanje postupka po službenoj dužnosti protiv poduzetnika naznačenog u podnesenoj inicijativi u smislu članka 39. ZZTN-a. U tu svrhu AZTN je ovlašten prikupljati podatke i obavijesti od pravnih ili fizičkih osoba, strukovnih ili gospodarskih interesnih udruga, odnosno komora poduzetnika, udruga potrošača, tijela državne uprave te tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave koji imaju određena saznanja koja su bitna za ispitivanje tržišta i utvrđivanje stanja na mjerodavnom tržištu.” U konkretnom slučaju, kažu u AZTN-u, “riječ je o vrlo kompleksnom postupku, u kojem s obzirom na mjerodavno tržište koje se promatra, treba prikupiti mnogo podataka i očitovanja pravnih i fizičkih osoba koje imaju saznanja o tom tržištu te zatražiti stručnu pomoć tijela koje o tom tržištu imaju potrebne obavijesti”.

Stoga AZTN, kako se navodi, još uvijek – gotovo šest mjeseci od zaprimanja predstavke – provodi “prethodno ispitivanje stanja na mjerodavnom tržištu”, nakon čega će temeljem prikupljenih podataka i analiza Vijeće za zaštitu tržišnog natjecanja u za to propisanom roku donijeti odluku o pokretanju postupka ili odbacivanju inicijative o čemu će podnositelj inicijative biti obaviješten. “Svi prije izneseni zaključci bili bi preuranjeni, neutemeljeni i nezakoniti”, stoji na kraju odgovora te se podsjeća kako nadležnost AZTN-a u ovom slučaju ostaje isključivo u okvirima istraživanja krši li HP propise o zaštiti tržišnog natjecanja. Na naše pitanje je li HP poslao traženu dokumentaciju i svoje očitovanje na Vešligajevu predstavku iz AZTN-a odgovaraju da “HP aktivno sudjeluje u predmetnom upravnom postupku”. No konkretan odgovor na pitanje ima li predstavka Jana Vešligaja temelja i naplaćuje li doista HP naknadu koju ne bi smio naplaćivati nismo dobili. U AZTN-u navode tek da o tome ne mogu suditi “sve dok je u tijeku prethodno ispitivanje stanja na mjerodavnom tržištu jer se do ovakvih zaključaka i utvrđenja u postupku dolazi tek nakon detaljno prikupljenih podataka i analiza”.

Naime, uvođenjem novog sustava Europska je unija htjela rasteretiti države obračunavanja PDV-a na poštanske pošiljke i tu obvezu prebaciti na trgovce. S tom je namjerom osnovan i tzv. IOSS sustav (Import-One-Stop-Shop), u koji se mogu prijaviti sve tvrtke izvan EU-a koje svoje proizvode prodaju kupcima u zemljama članicama EU-a i koje putem IOSS sustava mogu obračunavati PDV na isporučene pošiljke. Drugim riječima, a kako je to na svojim stranicama objasnilo i Vijeće EU-a, IOSS sustav olakšava naplatu, prijavu i plaćanje PDV-a za prodavatelje izvan EU-a koji svoju robu prodaju kupcima u zemljama EU-a. Istovremeno, IOSS sustav kupcima iz zemalja članica EU-a koji putem internetske prodaje kupuju robu iz trećih zemalja garantira da će im se PDV naplatiti prilikom same kupnje te da neće biti prisiljeni plaćati nepredviđene troškove niti naknade prilikom isporuke naručene robe. Ako pak prodavatelj nije registriran u sustavu IOSS, kupac u tom slučaju mora platiti PDV, ali i dodatnu pristojbu, odnosno naknadu za carinjenje koju naplaćuje prijevoznik. Preciznije kazano, dodatni trošak carinjenja platit će kupac samo u slučaju ako je robu kupio od prodavatelja izvan EU-a koji svoju tvrtku nije registrirao u sustavu IOSS, jer u tom slučaju poštanska tvrtka preko koje se vrši isporuka naručene robe – a u našem je slučaju to Hrvatska pošta – može imati dodatni trošak utvrđivanja stvarne vrijednosti pošiljke na koju onda treba obračunati PDV.

AZTN je u odgovoru Nacionalu potvrdio da je doista u kolovozu prošle godine od Jana Vešligaja iz Belgije zaprimio zahtjev za pokretanje provjere zakonitosti postupanja HP-a. FOTO: Nacional

No Hrvatska pošta je, prema vlastitom nahođenju, naknadu od 18,50 kuna na ime “kontrolnog pregleda pošiljaka iz trećih zemalja koje sadrže robu vrijednosti do 150 eura (H7 deklaracija)” prilikom uvoza odlučila naplaćivati na svakom paketu koji stiže iz trećih zemalja, bez obzira na to je li tvrtka-isporučitelj robe u sustavu IOSS ili nije. O ovoj je problematici Nacional pisao još u listopadu prošle godine, kada smo upozorili na nepoštenu praksu HP-a. I umjesto da ukine nepotreban namet, uvođenjem novog Cjenika poštanskih usluga u međunarodnom prometu koji je na snazi od 1. siječnja ove godine namet je samo preimenovan u „troškove zastupanja pri izradi H7 deklaracije (vrijednost robe do 150 eura)“. Iznos naknade od 18,50 kuna (odnosno 37 kuna za pakete vrijednosti od 150 do 100 eura) ostao je isti.

Na stranicama Carinske uprave, u članku koji pojašnjava nova pravila u carinjenju pošiljaka male vrijednosti kupljenih putem e-trgovine, uvedena 1. srpnja 2021. godine, jasno stoji: “Uvođenje novih pravila donosi dodatno administrativno opterećenje svim sudionicima – kupcima, prodavateljima, zastupnicima, carinskim i poreznim tijelima. Neovisno o tome, kao ni do sada, Carinska uprava neće naplaćivati nikakvih troškova za provedbu carinskih postupaka.” Što, drugim riječima, znači da Carinska uprava za takve pošiljke neće dodatno naplaćivati carinske preglede i kontrole H7 deklaracija, kao što ih nije naplaćivala ni do uvođenja novih pravila. No Hrvatska pošta tih se dodatnih prihoda ne namjerava odreći. A evo i kako u odgovoru na Nacionalovo pitanje objašnjavaju takav stav: “Smatramo kako je potrebno istaknuti da je Carinska uprava tijelo državne uprave koje obavlja svoje zakonom propisane funkcije i javne ovlasti te je u cijelosti financirano iz državnog proračuna. Suprotno tome, Hrvatska pošta je trgovačko društvo – dioničko društvo te je osnovano i posluje uz odgovarajuću primjenu Zakona o trgovačkim društvima. Svoje prihode Hrvatska pošta ostvaruje na temelju poslovanja te svoju ostvarenu dobit isplaćuje u državni proračun. Činjenica da je HP u većinskom državnom vlasništvu ne mijenja pravni status tog trgovačkog društva. Carinska uprava ne vodi se i ne smije se voditi tržišnim principima. Uspoređivanje rada Carinske uprave i Hrvatske pošte na ovaj način pokazuje nepoznavanje pravnih propisa, ustrojstva državne vlasti te razlika između tijela državne uprave i trgovačkih društava.”

Iz Ureda za korporativne komunikacije Hrvatske pošte potvrdili su da je stavka „troškovi zastupanja pri izradi H7 deklaracije (vrijednost robe do 150 eura)“ u stvarnosti identična prijašnjoj i iznosi 18,50 kuna (14,50 kuna + PDV), samo joj je ime promijenjeno. Od 1. srpnja prošle do zaključno 1. siječnja ove godine ta se naknada zvala „kontrolni pregled pošiljaka iz trećih zemalja koje sadrže robu vrijednosti do 150 eura (H7 deklaracija)”, a iznosi koji se pritom navode posve su jednaki. “Da, radi se o istoj usluzi, a novim cjenikom od 1. siječnja izmijenjen je njen naziv. Novi naziv bolje opisuje uslugu, jer ona uključuje ručni pregled svake pošiljke, provjeru u sustavu, unos dodatnih ili izmjenu postojećih podataka na deklaraciji te podnošenje carinske deklaracije za puštanje u slobodni promet”, tvrde u HP-u. Pritom se pozivaju na direktivu Vijeća EU 2017/2455 koja regulira obveze plaćanja PDV-a za isporuku usluga i prodaju robe na daljinu i direktivu Vijeća EU 2019/1995 koja regulira obveze prodaje robe na daljinu i isporuke robe na domaćem tržištu te tvrde da su te direktive temelj za naplatu troškova pregleda. I objašnjenje bi zvučalo posve racionalno da nije jedne pojedinosti: pregled, sve potrebne radnje, plaćanje davanja (PDV) i carinsku deklaraciju (H7) obavio je trgovac – isporučitelj u trenutku kada je poslao naručenu robu, i to putem IOSS sustava. Drugim riječima, HP krajnjem korisniku, odnosno kupcu, naplaćuje nešto što je netko drugi već obavio, tvrdi Nacionalov sugovornik.

Nacional je od Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (HAKOM) zatražio mišljenje krši li HP zakon i naplaćuje li doista namet na koji nema pravo. Iz HAKOM-a, kojim rukovodi ravnatelj Miran Gosta, odgovorili su da su upoznati sa svim pojedinostima iznesenima u HP-ovu Cjeniku jer je dostavljen HAKOM-u 15 dana prije početka njegove primjene. HAKOM tvrdi da HP naplaćuje naknadu temeljem Zakona o poštanskim uslugama. “Koliko nam je poznato, razlog promjene samog naziva usluge bilo je usklađenje s carinskim propisima na zahtjev Carinske uprave RH kako bi korisnici jasno razlikovali troškove javnih davanja od troškova pružanja usluga carinskog zastupanja (koje u ovom slučaju obavlja HP) sukladno članku 7. Zakona o uvjetima za pružanje usluga carinskog zastupanja“. Pritom valja primijetiti da je formulacija odgovora “koliko nam je poznato” prilično neobična jer je HAKOM zakonski obavezan u roku od 15 dana provjeriti zakonitost i osnovanost svih stavki u cjeniku te ga tek nakon provjere odobriti ili pak ukinuti. No HAKOM staje u zaštitu HP-a i tvrdi da im „nisu poznate zakonske odredbe i odredbe EU-a suprotno kojima bi HP postupao prilikom naplate bilo koje naknade“.

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN), na čijem je čelu Mirta Kapural, pokrenula je postupak provjere opravdanosti naplate naknade. FOTO: AZTN

Ipak su potvrdili da je HAKOM proteklih mjeseci proveo kontrolu načina na koji HP naplaćuje kontrolni pregled za pošiljke koje su u IOSS sustavu te da je također od ostalih europskih regulatornih tijela prikupio iskustva o načina regulacije i uspostave jednoobraznog načina postupanja svih imenovanih davatelja poštanskih usluga u EU-u. “Inspekcijski pregled je izvršen i uvidom je utvrđeno da HP popunjava podatke i podnosi carinske deklaracije sukladno carinskim propisima za svu robu iz trećih zemalja u poštanskim pošiljkama, kao i za pošiljke za koje je porez na dodanu vrijednost plaćen putem IOSS sustava. Za pošiljke za koje nije unaprijed kroz sustav IOSS plaćen porez na dodanu vrijednost, HP obavlja i naplatu tog poreza od primatelja pošiljke. Nažalost, komunikacija s drugim europskim regulatornim tijelima još nije završena i nemamo kompletirane podatke, premda je iz do sada prikupljenih podataka razvidno da ne postoji jednoobrazan način postupanja svih imenovanih davatelja u EU”, potvrdili su iz HAKOM-a.

Na posve konkretno Nacionalovo pitanje ima li HP pravo naplatiti “troškove zastupanja” pri izradi carinske deklaracije (H7) koju je pošiljatelj već obavio, iz HAKOM-a odgovaraju: “Sva roba koja dolazi iz trećih zemalja na područje Europske unije mora proći određene carinske formalnosti podnošenjem deklaracije za puštanje u slobodni promet kako bi se utvrdilo ‘smatra li se ista opterećena carinskim dugom ili ne’. U slučaju kada je korišten sustav IOSS nema obračuna poreza na dodanu vrijednost, no obveza deklariranja robe i podnošenje H7 deklaracije postoji bez obzira na opterećenost carinskim ili poreznim dugom. HP kao carinski zastupnik mora obaviti navedene radnje u ime zastupane osobe (primatelja robe iz trećih zemalja, odnosno kupca). Za obavljene radnje HP je dužan zastupanoj osobi iskazati jasno i nedvojbeno opis i iznos troškova koje naplaćuje od zastupane osobe i koji nisu javna davanja te posebno navesti i specificirati iznose javnih davanja koje on kao otpremnik plaća za račun zastupane osobe.” Zanimalo nas je i je li ovakvo ponašanje HP-a suprotno Svjetskoj poštanskoj konvenciji. Iz HAKOM-a odgovaraju: “Svjetska poštanska konvencija u članku 20. ‘Carinski pregled. Carinske pristojbe i drugi troškovi’ u stavku 1. propisuje da su imenovani davatelji poštanskih usluga država podrijetla i odredišta ovlašteni predati pošiljke na carinski pregled, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom svojih država, dok u stavku 3. propisuje da imenovani davatelji imaju pravo od korisnika naplatiti naknadu temeljem stvarnih troškova postupka. Iz navedenog se može zaključiti da u Konvenciji postoji pravna osnova koja propisuje naplatu usluga zastupanja pri carinskom pregledu.“ No takav je odgovor začudio naš izvor koji tvrdi: “S 1. srpnjem prošle godine, kada je stupila na snagu nova direktiva EU-a o obračunu PDV-a na pošiljke male vrijednosti koje stižu iz trećih zemalja, u odredbama Svjetske poštanske konvencije nije se promijenilo niti jedno jedino slovo. Pa ako HP sada naplaćuje naknadu na ime ‘kontrole pošiljki’ ili ‘troškova zastupanja pri izradi H7 deklaracije’, kako god to zvali, onda je istu naknadu trebala naplaćivati i prije stupanja na snagu novih europskih pravila, odnosno prije 1. srpnja prošle godine. A to nije činila.”

Iako je HAKOM u ovom slučaju stao na stranu Hrvatske pošte, valja se ovdje prisjetiti sličnog spornog slučaja naplate naknade za uručenje malih paketa koje hrvatski građani primaju iz inozemstva. HP je naknadu za uručenje takvih paketa godinama naplaćivao 4,50 kuna, pozivajući se također na važeće zakone i propise. HAKOM je 2016. također podržao HP, tvrdeći da dostava malih paketa “nije besplatna” te su upozorili građane da moraju biti spremni na dodatne troškove vezane uz dostavu malih paketa koje naručuju putem e-trgovine. HAKOM je tada prihvatio tadašnji cjenik HP-a i konstatirao da je cjenik “usklađen s odredbama Zakona o poštanskim uslugama, Svjetskom poštanskom konvencijom te pravilnicima Svjetske poštanske unije”. No samo tri godine kasnije, 2019., HAKOM odjednom mijenja mišljenje i nakon provedenog dodatnog inspekcijskog nadzora utvrđuje da je naplata uručenja za male pakete ipak suprotna važećem Pravilniku o pismovnim pošiljkama Svjetske poštanske unije, i da kao takva treba biti ukinuta. Nakon HAKOM-ova naloga HP je iste godine u rujnu ukinuo naplatu naknade za uručenje malih paketa.

Iz Carinske uprave pak stiže objašnjenje prema kojem poštanski operater “mora podnijeti carinsku deklaraciju neovisno primjenjuje li se IOSS postupak ili ne, za sve poštanske pošiljke bez obzira na njihovu vrijednost”. To je u pravilu H7 deklaracija koja se može podnijeti za pošiljke čija stvarna vrijednost ne premašuje iznos od 150 eura. “Skrećemo pozornost da nije točno da carinske deklaracije kod IOSS postupka šalje ili popunjava pošiljatelj. Pošiljatelj ne izrađuje carinsku deklaraciju niti ju podnosi carinskoj službi u RH ili bilo kojoj drugoj zemlji članici. Isti je jedino obvezan osigurati da se IOSS broj (ako je kupovina obavljena putem IOSS postupka) proslijedi poštanskom operateru koji taj podatak osigurava u carinskoj deklaraciji.

Točno je da deklaracija može biti elektroničkim putem podnesena i prije nego što pošiljka stigne na područje EU odnosno RH, ali i u tom slučaju tu deklaraciju podnosi poštanski operater odnosno u RH istu podnosi HP, nikako pošiljatelj”, stoji u objašnjenju Carinske uprave. No na Nacionalovo pitanje ima li HP pravo naplaćivati naknadu za podnošenje carinske deklaracije iz Carine stiže neodređeni, diplomatski odgovor: “Što se tiče naplate naknade i zakonskog prava na tu naplatu, upućujemo Vas da se obratite HAKOM-u, odnosno regulatornoj agenciji za poštanskog operatera.”