Bivši belgijski premijer i supredsjedatelj Konferencije o budućnosti Europe s Dubravkom Šuicom, govori o budućnosti Europe nakon odlaska Angele Merkel i uspostave nove njemačke vlade

Guy Verhofstadt, bivši predsjednik Saveza liberala i demokrata za Europu u Europskom parlamentu (ALDE) i bivši premijer Belgije, s Dubravkom Šuicom supredsjedatelj je Konferencije o budućnosti Europe (COFOE).

Pravnik po struci, Verhofstadt se uključio u politiku 1976. godine, od 1985. do 1988. bio je potpredsjednik vlade i ministar za proračun i znanstvena istraživanja, a od 1999. do 2008. bio je belgijski premijer. Tijekom 2001. obnašao je dužnost predsjednika Vijeća Europske unije, a od 2009. do danas zastupnik je u Europskom parlamentu. Od 2009. do 2019. bio je predsjedavajući europskih liberala ALDE grupe koja je nakon izbora 2019. promijenila ime u Renew Europe. Od 2016. do 2020. bio je koordinator Europskog parlamenta za Brexit i predsjedavajući upravljačke skupine za Brexit.

Član je odbora za ustavna pitanja, izaslanstva za odnose sa SAD-om i zamjenski član delegacije za odnose s Izraelom i izaslanstva u parlamentarnoj skupštini Unije za Mediteran. Konferencija je započela 9. svibnja 2021. svečanošću u Europskom parlamentu u Strasbourgu, a završno izvješće očekuje se u proljeće 2022. Njen je cilj omogućiti građanima Europske unije veći utjecaj na odluke i funkcioniranje Europske unije u budućnosti.

U izravnu komunikaciju s europskim građanima prvi put u povijesti EU-a uključile su se sve tri institucije EU-a i nacionalni parlamenti, kako bi čuli njihove ideje o zajedničkoj budućnosti.

‘U Njemačkoj sada postoji vlada koja želi voditi Europu s fronta – i to kako. Njemački koalicijski sporazum ne izgleda kao loš kompromis, već više kao predizborni stranački manifest i to stranke za koju bih glasao’

Komunikaciju je omogućila višejezična digitalna platforma Konferencije pokrenuta u travnju ove godine. Platforma je mjesto na kojem građani mogu slati prijedloge putem interneta, razmjenjivati ideje i komunicirati na 24 službena jezika EU-a. Ključne ideje i preporuke iz platforme koriste se kao ulazni podaci za druge dvije komponente Konferencije: panele europskih građana i plenarni sastanak.

Planirana su četiri panela sastavljena od 200 nasumično odabranih građana koji raspravljaju o različitim temama i na kraju iznose konačne prijedloge. Paneli su reprezentativni za stanovništvo EU-a u smislu zemljopisnog podrijetla, spola, dobi i socioekonomskog porijekla. Rezultati ove konferencije uvelike će ovisiti upravo o preporukama europskih građana.

NACIONAL: Supredsjedatelj ste Konferencije o budućnosti EU-a, čiji je cilj veće uključivanje građana u kreiranje europskih politika. Kakva su vaša iskustva, kakav je odaziv građana, što najviše predlažu, što prepoznaju kao najveće probleme?

Imamo zapravo dvije vrste uključivanja građana individualno, odnosno posjetitelje naše digitalne platforme koji tako sudjeluju u raspravama, a postoje i paneli na kojima sudjeluje po 200 nasumično odabranih građana koji na tim panelima izlažu svoje prijedloge i ideje o određenoj temi. To je do sada jako dobro funkcioniralo. Svaki od četiri tematska panela održat će ukupno tri sastanka, prvi uvijek u fizičkom obliku. Tako je od 17. do 19. rujna prvi sastanak imao panel posvećen temama vezanim za jačanje gospodarstva, socijalnu pravdu, radna mjesta, obrazovanje i slično. Drugi sastanak paneli uvijek imaju u digitalnom obliku, a završni treći uživo. Protekli vikend, od 10. do 12. prosinca okupljanjem u Firenzi rad je tako priveo kraju panel posvećen europskoj demokraciji, vladavini prava i sigurnosti i na njemu se radilo na formulaciji preporuka. Ono što je zanimljivo kod tih panela jest činjenica da više od 190 ljudi od 200 koliko ih je sudjelovalo nikada nije bilo u kontaktu s politikom ili Europom. Dakle, za sve njih to je bilo sasvim novo iskustvo. Zato mi je bilo posebno drago vidjeti njihovu veliku posvećenost tim raspravama i želju da nastave na tome raditi. To im je uzelo i dosta vremena, svaki put morali su potrošiti nekoliko dana, kako bi zajedno sjedili ili fizički, kao što je to bilo s prvim panelom u Strassburgu, ili online, ili opet uživo, kao što je to bio slučaj u Firenzi. Lutrijom su izabrani oni koji će predstaviti zaključke na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta u proljeće sljedeće godine i sudjelovat će i na formulaciji odgovora Konferencije na te preporuke. Dakle, to neće biti kao u Francuskoj, Irskoj, Njemačkoj, gdje su se također organizirali građanski paneli, gdje nikakve vrste reakcije na to nije bilo. Ljudi su tamo rekli što misle i što očekuju i to je bilo to. U našem slučaju, predstavnici građana sudjelovat će na plenarnoj sjednici i s političarima bit će uključeni i u formuliranje odgovora EU-a na njihove preporuke.

”Ločnica Merkel’ koja je uvijek usporavala i zaustavljala svaku akciju EU-a protiv napada Viktora Orbána ili Jarosława Kaczyńskog na demokratske institucije njihove zemlje sada je isključena’

NACIONAL: Postoje li razlike između novih i starih zemalja članica u kojima raste euroskepticizam?

Svjestan sam toga. Upravo zato i smatram da bi Konferencija mogla biti vrlo korisna jer iz vlastitog iskustva znam da smo posljednjih godina, odnosno posljednjih desetljeća nailazili uvijek na iste prepreke unutar Europske unije. Neke zemlje članice, osobito nove, nisu znale ili nisu bile spremne preskočiti preko tih prepreka. Rekao bih preko svoje vlastite sjene. Nadamo se da će upravo sudjelovanje građana na ovoj Konferenciji izvršiti određeni pritisak na vlade nekih zemalja članica, čak i na one koje nevoljko reagiraju na takav pritisak, na način na koji će im biti nemoguće odbiti takve preporuke. Neće biti u poziciji da kažu – ono što građani žele, mi ne želimo.

NACIONAL: Iz hrvatske perspektive sudjelovanje građana u europskoj politici zvuči prilično utopijski jer europske institucije do sada nisu previše slušale glas medija, nevladinih organizacija ili građana kada su ih upozoravali na probleme s vladavinom prava u Hrvatskoj. O svemu tome europske institucije su vrlo dobro informirane, no sankcija za vlade nema. Kako to komentirate?

Istina je da, ako želite postati članicom Europske unije, tijekom procesa integracije morate uskladiti svoje zakonodavstvo s europskim, a jednom kada postanete članica, možete raditi što god hoćete. Pogledajte što se događa u Poljskoj i Mađarskoj, protiv kojih je odavno izglasano pokretanje članka 7 Ugovora o EU-u zbog ozbiljnog kršenja vrijednost EU-a i još se uvijek ništa nije dogodilo. Ti su zaključci na stolu i zato mislim da građani koji sudjeluju u Konferenciji o budućnosti EU-a mogu reći da tako više ne žele dalje. Zapravo, ja i očekujem da će oni predložiti neke nove metode i instrumente kako da se takve države sankcionira. Moje mišljenje je da bi jedna od metoda trebala biti davanje dodatnih ovlasti Europskom sudu pravde koji bi djelovao, osim kada se radi o kršenju prava država članica i građana čija su prava povrijeđena nekom od odluka tijela Unije, i kada nacionalne vlade krše prava. U tom slučaju se na politike Europske unije ne bi gledalo kao na vanjsku politiku, nego kao na unutarnju politiku svake zemlje članice.

‘Istina je da, ako želite postati članicom Europske unije, tijekom procesa integracije morate uskladiti svoje zakonodavstvo s europskim, a jednom kada postanete članica, možete raditi što god’

NACIONAL: Poznato je da se članak 7 ne pokreće zato što je to odluka koja se, usprkos činjenici da su je izglasali i Europski parlament i podržala Europska komisija, donosi jednoglasno na Europskom vijeću.

Slažem se da je upravo to jednoglasno donošenje odluka jedna od najvećih prepreka. To bi svakako trebalo promijeniti, a tome bi možda mogao pomoći pritisak kroz preporuke građana s Konferencije o budućnosti Europske unije. U tom smislu, možda bi se i pritisak unutar samih zemalja članica povećavao. Jer građani su ti koji odlučuju i o tome tko će biti na vlasti u njihovoj zemlji.

NACIONAL: Mađarskoj i Poljskoj još nisu odobreni nacionalni planovi oporavka i otpornosti, ali su te zemlje podnijele tužbu Europskom sudu pravde tražeći poništenje Uredbe o uvjetovanosti korištenja EU fondova. Kako vidite razvoj te situacije, hoće li vlade tih zemalja doista biti kažnjene?

Moramo biti vrlo jasni: mehanizam vladavine prava je tu kako bi osigurao da vlade EU-a koje ne poštuju vladavinu prava ne zlorabe financiranje oporavka. To nije sugestija, politički stav ili nešto slično: to je zakon EU-a, on je stupio na snagu početkom ove godine i treba ga u potpunosti primijeniti. Ovaj je parlament vrlo jasno dao do znanja da neće dopustiti potkopavanje ili slabljenje mehanizma, a već je vrlo nezadovoljan taktikom odgađanja Komisije.

NACIONAL: Drugi problem s kojim se Europa suočava je migrantska kriza, posebice na granici između Bjelorusije i Poljske. Može li se ova kriza riješiti bez nekih ustupaka Lukašenku i Putinu?

Ne bih znao koji bi to ustupci mogli biti, da budem iskren. Jedini način da se riješi ova situacija je jači EU: moramo govoriti jednim glasom o vanjskim poslovima, u ovom slučaju uz prijetnju velikim sankcijama protiv Lukašenkova režima i svih aktera koji su uključivali krijumčarenje migranata kao oružje koje će se koristiti protiv Europe. Moramo se pobrinuti i da nismo toliko ranjivi na takve očite ucjene, što možemo postići samo zajedničkim upravljanjem migracijama na europskoj razini. Paket o migracijama i azilu na stolu je već godinama, još od krize 2015., ali Europsko vijeće uopće nije bilo u stanju krenuti naprijed. Sve dok nemamo čvrste mehanizme za rješavanje problema migracija, ljudi će to zlorabiti. Lukašenko je diktator koji u vlastitoj zemlji više nema kamo trčati – to je uzrok ove krize – ali za temeljnu slabost moramo zahvaliti samo sebi.

NACIONAL: Kancelarka Angela Merkel napustila je političku scenu, u Njemačkoj je na vlast došla koalicijska vlada predvođena socijaldemokratima, u Francuskoj koja od 1. 1. predsjeda Vijećem Europske unije održat će se predsjednički izbori. Kako će to utjecati na političku budućnost EU-a?

Kao što sam napisao, njemačka koalicija mogla bi biti posljednji dio koji nedostaje da se preokrene situacija na cijelom kontinentu. A u Njemačkoj sada postoji vlada koja želi voditi Europu s fronta – i to kako. Njemački koalicijski sporazum ne izgleda kao loš kompromis, već više kao predizborni stranački manifest i to stranke za koju bih glasao. Njegov cilj je “suvereni EU kao jači akter u svijetu oblikovanom neizvjesnošću i konkurentskim političkim sustavima”. Njezina uloga i odgovornosti kao velike zemlje članice, da nadilazi čisto nacionalno, “za EU u cjelini”. Sve u svemu, to je priličan odmak od nedavne prošlosti, gdje je obrazloženje bilo da “ono što je dobro za Njemačku, dobro je i za Europu” i ne puno više. Ove nove riječi su važne, kao što je jasno iz stava koalicije o vladavini prava: “Želimo učinkovito poduprijeti vrijednosti” kako je navedeno u članku 2 Ugovora o Europskoj uniji. Oni pozivaju Komisiju da koristi postojeći mehanizam vladavine prava „pravovremenije i dosljednije”, a Vijeće da „prati i dalje razvija” cijeli niz instrumenata vladavine prava – do uporabe članka 7, koji bi mogao suspendirati glasačka prava vladama koje krše vrijednosti EU-a. Ukratko, “kočnica Merkel” koja je uvijek usporavala i zaustavljala svaku akciju EU-a protiv napada mađarskog premijera Viktora Orbána ili poljskog potpredsjednika vlade Jarosława Kaczyńskog na demokratske institucije njihove zemlje sada je isključena.