Znamenita hrvatska skladateljica grofica Dora Pejačević rođena je 1855 godine. Nije se rodila na području Hrvatske, nego u Budimpešti, no pripadala je znamenitoj hrvatskoj grofovskoj obitelji Pejačević. Pripadnici te obitelji imali su goleme posjede u Slavoniji, uključujući Našice, a ranije i Viroviticu. Dorin je otac – grof Teodor Pejačević – bio čak i hrvatski ban, a istu je funkciju vršio i njen djed – grof Ladislav Pejačević.

Grofica Dora provela je znatnu količinu vremena u obiteljskom dvorcu u Našicama, gdje je dobila i prvu poduku iz glazbe. Osnovnu tehniku sviranja na glasoviru i violini svladala je rano u Zagrebu, a kasnije je glazbenu naobrazbu stjecala u inozemstvu (Dresden, München,Beč, Budimpešta, Prag…). U inozemstvu je upoznala mnoge istaknute intelektualce i umjetnike, te druženjem s njima proširila svoje umjetničke i intelektualne vidike.

Opus Dore Pejačević sastoji se od 57 registriranih djela, koja su uglavnom sačuvana u njezinoj ostavštini pohranjenoj u Hrvatskome glazbenom zavodu u Zagrebu. Već u dobi od dvanaest godina počela je skladati minijature za glasovir te za violinu i glasovir. Potom su slijedile popijevke, a zatim i orkestralna djela. Ishodište je njezina skladateljskog izričaja romantička tradicija.

Dora Pejačević preminula je 5. ožujka 1923. godine u Münchenu, u dobi od samo 37 godina, nakon poroda svog prvog djeteta. Pokopana je u Našicama, nekadašnjem posjedu obitelji Pejačević.