Predsjednik Zoran Milanović jučer je otkrio novinarima da je u New Yorku s ministrom vanjskih poslova Goranom Grlićem-Radmanom razgovorao o kandidatima za veleposlanike te da mu je on tom prilikom za jednog od kandidata rekao da mu nije prihvatljiv i to zato jer je Srbin, a za drugoga da je držao Titovu sliku u uredu.
“To je vrlo nisko i pokazuje da se na ovakav način ponašaju prema ljudima kao prema čunjevima”, kazao je predsjednik Milanović.
Evidentno je da je, kada je govorio o “Srbinu”, mislio na Nacionalovog novinara Dragana Đurića.
Osim što nije jasno zašto bi prepreka za imenovanje bilo kojeg hrvatskog državljanina srpske nacionalnosti u diplomaciju ministru i Vladi trebalo predstavljati problem, Đurić nije Srbin, a osim toga iza sebe ima 16 godina respektabilne diplomatske karijere.
“To je licemjerje”
“Doveden je u pitanje i Stier koji je uređivao ustaške novine. Ja sam mu bio šef u ministarstvu vanjskih poslova, predložio sam njegovo promaknuće prije puno godina i za odlazak u Bruxelles ga nisam pitao što mu je bio deda. Znam što mu je bio deda – ratni zločinac. Ali to više nije bitno “, rekao je hrvatski predsjednik te dodao kako preko takvih stvari pokušava prijeći da bi mu “onda Grlić, čiji otac je bio istaknuta komunjara, direktor kafilerije, predsjednik lokalne partije, zastupnik u društveno političkom vijeću ispred Saveza komunista, držao lekcije o Titu. To je takvo licemjerje koje ovo društvo i ovaj narod uništava. Ti ljudi stvarno smatraju da mogu što god im padne na pamet. Ne mogu, tome se suprotstavljam i suprotstavljat ću se grubo ako treba”, rekao je Milanović.
Tko je Dragan Đurić?
Za novinara Nacionala Dragana Đurića koji je u novinarstvu i diplomaciji ostvario solidne karijere, teško je razabrati zašto bi administraciji Andreja Plenkovića mogao zasmetati predsjednikov prijedlog da bude postavljen za generalnog konzula u Tuzli, osim ako to nije činjenica da je Đurić, premda po nacionalnosti Hrvat, rođen u Beogradu; ili ako to nije njegov novinarski rad u Nacionalu, u kojemu je zapažen po skrupuloznom i upućenom novinarskom prezentiranju rada odnedavnog predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića, kojega je Plenkovićeva parlamentarna većina vrlo nevoljko pristala izglasati u Saboru.
A baš je Đurić, od svih hrvatskih medija, predsjednikova kandidata Radovana Dobronića u Nacionalu vjerojatno najtemeljitije i najupućenije predstavio hrvatskoj javnosti. Istina, Đurić nije među Milanovićevim kandidatima za veleposlanike koje Vlada i MVEP rezolutno i bespogovorno odbijaju.
Ministar Grlić Radman, u intervjuu RTL-u, nije ga uvrstio među imena koja je predsjedniku Milanoviću u New Yorku spomenuo kao neprihvatljive, a i u članku objavljenom prije nekoliko dana u Večernjem listu kaže se kako je Dragan Đurić među imenima koja “nisu pobudila kontroverze u Vladi”. S druge strane, međutim, Jutarnji list spomenuo je Đurića kao “ime s Milanovićeva popisa koje je Plenkoviću također neprihvatljivo”.
Sasa ZinajaNFoto
Tri i pol esetljeća rada u medijima
Dragan Đurić novinar je duže od tri i pol desetljeća. Počeo je 1984. u političkoj rubrici Vjesnika. Šest godina, od 1991. do 1996., bio je dopisnik iz Skopja, a potom, do travnja 1997. regionalni dopisnik iz istočnog s Balkana sa sjedištem u Beogradu. Te godine prelazi u tjednik Nacional u kojemu ostaje tri godine, kada počinje diplomatsku karijeru koja će potrajati šesnaest godina. Prvo mu je odredište bilo Skoplje u koje se, nakon novinarskog staža, vratio 2000. kao prvi tajnik hrvatskog veleposlanstva u Makedoniji.
U toj zemlji ostaje do 2004., a potom postaje savjetnik u hrvatskom veleposlanstvu u Rumunjskoj, u mandatu veleposlanika Ivice Maštruka, posljednjeg jugoslavenskog i prvog hrvatskog veleposlanika pri Svetoj Stolici, i budućeg savjetnika predsjednika Republike za vanjske poslove. U Bukureštu je Đurić, među ostalim, s kolegama vodio operativni posao obimne organizacije dolaska 43-članog hrvatskog izaslanstva na samit NATO-a 2008. koje su predvodili predsjednik Republike i premijer Stjepan Mesić i Ivo Sanader. Bio je to, za Hrvatsku, iznimno važan samit: na njemu je Hrvatska dobila pozivnicu za učlanjenje u Savez.
Mandat u Bukureštu Đurić je okončao kao otpravnik poslova i faktički voditelj veleposlanstva, nakon što je Ivica Maštruko 2010. otišao u mirovinu. Nakon što je 2012. u Bukurešt došao novi veleposlanik, Đurić je tri godine bio generalni konzul u Subotici, a potom, od srpnja 2015. do rujna 2016. savjetnik u veleposlanstvu u Helenskoj Republici. Potom se, 2016., vratio u novinarstvo i tjednik Nacional, iz kojega je šesnaest ranije otišao na svoj prvi diplomatski posao u Skoplje.
Posve je nejasno zašto bi iskusni novinar i diplomat poput Đurića, pouzdan, točan i akribičan i u jednome i u drugom poslu, Vladi premijera Plenkovića mogao biti neprihvatljiv za ponovni angažman u hrvatskoj diplomaciji. Argumente za takav stav javnost nije čula pa preostaje samo nagađati: svode li se oni na nedostojni nacionalizam, ako je netko pomislio da je Đurić srpske nacionalnosti? Tu mogućnost ne treba isključiti.
Komentari