Objavljeno u Nacionalu br. 974, 30. prosinac 2016.

Ni lider rumunjskih socijaldemokrata (PSD) Liviu Dragnea kao relativni pobjednik na nedavnim parlamentarnim izborima, ne može sjesti u premijersku fotelju jer se i za njim vuku repovi korupcijskih skandala

Hoće li prvi put na čelu rumunjske vlade biti žena, i to političarka iz malobrojne manjinske islamske zajednice u Rumunjskoj, pedesetdvogodišnja Sevil Shhaideh, trebalo bi se znati već ovoga tjedna. Iako je relativno malo poznata javnosti, Sevil Shhaideh je 2015. šest mjeseci obnašala dužnost i ministrice regionalnog razvoja u tadašnjoj socijaldemokratskoj vladi Victora Ponte. Nju je sada, na veliko iznenađenje i u samoj Socijaldemokratskoj stranci (PSD), nominirao Liviu Dragnea, novi relativni pobjednik na nedavnim parlamentarnim izborima, predsjednik rumunjskih socijaldemokrata.

U trenutku kada se još čekalo hoće li i predsjednik Rumunjske prihvatiti taj prijedlog, bilo je jasno da je nominacija Sevile Shhaideh bila iznuđena opcija. Bio je to, zapravo, odgovor Dragnee rumunjskom predsjedniku Klausu Iohannisu koji, kao i potencijalna mandatarica, dolazi iz redova jedne nacionalne manjine u Rumunjskoj. On je etnički Nijemac, a prije nego što je bio izabran za predsjednika Rumunjske, obnašao je dužnost gradonačelnika povijesno značajnog grada – Sibiua. Taj grad u središnjoj Rumunjskoj imao je i simbolički značaj. Bio je europska prijestolnica kulture 2007., u godini kada je Rumunjska formalno postala punopravnom članicom Europske unije.

Pozivajući se na rumunjsko zakonodavstvo, predsjednik Rumunjske Iohannis, pripadnik socijaldemokratima suprotstavljene Nacionalno liberalne stranke desnog centra (PNL), uoči izbora nedvosmisleno je stavio do znanja da neće prihvatiti kandidaturu za mandatara osobu s narušenim integritetom i kriminalnim dosjeom, ma o kome se radilo. Shvativši ozbiljno predsjednikovu poruku Dragnea, za kojim su se vukli repovi korupcijskog skandala, baš kao i za njegovim prethodnikom na čelu PSD-a Victorom Pontom, odustao je od kandidature. Da je bila moguća njegova ozbiljna kompromitacija, svjedoči još jedan problematičan detalj iz njegove biografije. Ima zabilježenu i pravomoćnu presudu kojom je bio, doduše uvjetno, osuđen zbog izbornih malverzacija.

Stoga je Dragnea odustao od kandidature za premijera. U prvi plan gurnuo je stranačku kolegicu i bivšu ministricu Sevilu Shhaideh, a on je sjeo u važan i politički moćan stolac predsjednika Zastupničkog doma dvodomnog rumunjskog parlamenta. Prema procjenama rumunjskih političkih analitičara, Dragnea će ubuduće nastojati iz parlamenta upravljati ključnim političkim procesima i u izvršnoj vlasti, pripremiti teren za promjenu zakona, a potom u nekom povoljnom trenutku i sam pokušati sjesti u premijerski stolac. Tako je nastojao izbjeći trenutačni rizik da ga u samom startu eliminira predsjednik Iohannis, što bi znatno otežalo njegov položaj i u Socijaldemokratskoj stranci.

Nominacija Sevil Shhaideh iznuđena je opcija i odgovor Dragnee rumunjskom predsjedniku Klausu Iohannisu koji, kao i potencijalna mandatarica, dolazi iz redova jedne nacionalne manjine u Rumunjskoj

Hoće li biti baš tako kako kalkulira Dragne, ipak će na kraju odlučiti rumunjski predsjednik koji također ne sjedi prekriženih ruku. I on svojim utjecajem pokušava u parlamentu presložiti odnos političkih snaga kako bi ponovio epizodu s kraja prošle godine, kada mu je nakon ostavke bivšeg premijera Ponte uspjelo posložiti stručnu, tehničku vladu bez raspisivanja prijevremenih parlamentarnih izbora. Socijaldemokrati su i tada, baš kao i nakon ovih izbora održanih 11. prosinca, bili najzastupljenija stranka u parlamentu. Na nedavnim izborima Dragnea i njegovi socijaldemokrati osvojili su 45 posto glasova birača, a takmaci iz liberalnog PNL-a imali su čak za 15 postotnih bodova manju biračku potporu.

Proglasivši pobjedu, Dragnea je najavio da će početi pregovore s tradicionalnim partnerima iz male liberalne stranke ALDE, što bi mu, uz pomoć 19 zastupnika iz kvote nacionalnih manjina, bilo dovoljno za uspostavu stabilne parlamentarne većine u Zastupničkom domu. Pitanje je, međutim, hoće li se s takvim scenarijem Dragnee suglasiti i predsjednik Rumunjske Iohannis koji i ovaj put ključeve političkog raspleta drži u svojim rukama. Slična situacija bila je i potkraj prošle godine. Premda su rumunjski mediji objavljivali brojne korupcijske afere vezane za ime tadašnjeg premijera Victora Ponte, on je ipak bio prisiljen podnijeti ostavku tek nakon požara u diskoteci u središtu Bukurešta, u kojem je poginulo 55 mladih ljudi, nakon čega su uslijedili i prosvjedi.

I nad Pontom je lebdjela sjena korupcijskog skandala, iako na kraju to nije bio glavni razlog podnošenja ostavke i njegova napuštanja politike. Socijaldemokrati su i nakon ostavke svog lidera bili najzastupljenija stranka u dvodomnom rumunjskom parlamentu, ali su ostali kratkih rukava. Predsjedniku Iohannisu tada je uspjelo udaljiti ih s vlasti i sastaviti tehničku vladu od rumunjskih birokrata iz inozemstva. Tako je godinu dana, do trenutka kada su prema kalendaru uslijedili ovi nedavni redoviti parlamentarni izbori, kao premijer vladu vodio Dacian Ciolos, bivši europski povjerenik za poljoprivredu u Bruxellesu.

Ministrica financija postala je Anca Paliu-Dragu s 11 godina iskustva u Međunarodnom monetarnom fondu, a od 2013. bila je i ekonomska analitičarka Europske komisije. Na čelu Ministarstva pravosuđa našla se Cristina Guseth koja je radila u predstavništvu Europske komisije u Bukureštu, a ministar obrane postao je Mihnea Motoc, bivši rumunjski veleposlanik pri Europskoj uniji. Ministarstvo europskih fondova tada je preuzela Aura Raduca, došavši izravno iz Europske banke za obnovu i razvoj.

Hoće li rumunjskom predsjedniku uspjeti sličan manevar, ali ovaj put kroz politička preslagivanja u parlamentu, još nije posve sigurno. I dalje vlada pat situacija na rumunjskoj političkoj pozornici. Ipak su ovaj put socijaldemokrati ostvarili ozbiljniju izbornu pobjedu uz potporu, kako procjenjuju analitičari, starijih birača iz ruralnih područja. Socijaldemokrati su ovaj put svoju kampanju usmjerili na obećanja o povećanju plaća i mirovina, pa su osvojili 45 posto glasova, što je bilo čak 15 postotnih bodova više od glavnih političkih protivnika, liberala iz PNL-a. Bilo je to više nego dovoljno da Dragnea u izbornoj noći proglasi pobjedu i izjavi: “Sljedećih dana PSD i ALDE počet će pregovore o stvaranju nove većine u parlamentu, a današnje glasovanje jasno pokazuje želje Rumunja o sastavu nove vlade”.

Dragnea će ubuduće nastojati iz parlamenta upravljati ključnim političkim procesima i u izvršnoj vlasti, pripremiti teren za promjenu zakona, a potom u nekom povoljnom trenutku i sam pokušati sjesti u premijerski stolac

Izlazak na birališta, međutim, pokazao je što rumunjski građani doista misle o svojim političarima. Na izbore je izašlo manje od 40 posto birača. Posve precizno, izlaznost na ove parlamentarne izbore bila je 39,49 posto. S druge strane, što Rumunji misle o rumunjskoj politici govori i jedan drugi podatak – od 2007. godine, kada je Rumunjska ušla u punopravno članstvo Europske unije, od 20 milijuna tadašnjih stanovnika državu je napustilo 3 milijuna građana. Emigrirali su u razvijenije članice Europske unije. Rumunjsku je napustilo toliko njenih građana koliko neke manje europske države imaju ukupno stanovnika. Ništa manje neugodan podatak povezan je uz to da je Rumunjska, poslije Bugarske, druga najnerazvijenija država Europske unije.

Kada je riječ o korupciji, rumunjsko pravosuđe vodi fantomsku bitku s tom pošasti na najvišim razinama državne vlasti. Korupcijski skandali već godinama glavni su sadržaj na političkoj pozornici u Rumunjskoj. Prvi se na udaru našao bivši rumunjski premijer i predsjednik lijevog PSD-a Adrian Nastase. Zbog korupcije, on je prvi put bio osuđen na 2 godine zatvora još 2012., a kada se pravosudna policija približavala njegovoj kući, iz revolvera je sebi pucao u vrat. Ipak, preživio je taj pokušaj samoubojstva, da bi dvije godine kasnije bio osuđen u još dva pravosudna procesa: na 4 godine zatvora zbog primanja mita te na 3 godine zbog ucjene političkih protivnika.

Tako drastično svojedobno nije prošao i jedan ministar zdravstva iz centrističke vlade Colina Popescua Tariceanua. On je, poslije istrage Europske komisije, samo morao vratiti novac koji je povukao iz fondova Europske unije. Naime, briselski istražitelji otkrili su da je njegova supruga u njihovoj obiteljskoj kući u Bukureštu otvorila tvrtku s kojom je aplicirala za jedan program iz europskih fondova i uzela novac. Pokazalo se da je to, prema standardima Europske unije, bio eklatantan primjer sukoba interesa, pa je sve završilo podnošenjem ostavke rumunjskog ministra, a novac dobiven za projekt morali su vratiti u proračun Europske unije.

Prije četiri godine korupcijski začini nisu zaobišli ni rumunjskog zastupnika u Europskom parlamentu Adriana Severina. On je s kolegama eurozastupnicima iz Slovenije i Austrije uletio u pripremljenu istraživačku zamku novinara britanskog Sunday Timesa. Britanski novinari tada su testirali korupcijsku izdržljivost trojice eurozastupnika: Slovenca Zorana Thalera, Austrijanca Ernsta Strassera i Rumunja Adriana Severina. Ponudili su im novac da lobiraju u Europskom parlamentu. Sva trojica ponudu su prihvatili, a novinari su potom objavili zanimljivu priču koja je imala veliki odjek po briselskim hodnicima.

Pod pritiskom skandala Thaler i Strasser odmah su podnijeli ostavke, ali Severin se nije dao. Tvrdio je da nigdje u zakonu ne piše da je parlamentarnim zastupnicima zabranjeno davati, a onda valjda i naplaćivati savjetničke usluge koje je on eto pristao dati britanskim novinarima. Za Slovenca Thalera taj skandal bio je još neugodniji jer je kao izvjestitelj za Makedoniju, kada je u Skopju razgovorima s makedonskim predstavnicima, najčešće isticao da im pregovarački proces s Europskom unijom ne napreduje jer nisu dovoljno djelotvorni u borbi protiv korupcije. To su potvrdili i makedonski diplomatski izbori. Ovaj slučaj s tim europarlamentarcima posvjedočio je samo ono što je općepoznato – na korupcijske mamce nisu osjetljivi isključivo rumunjski političari, nego i političari iz, navodno, uglednijih europskih država.