Uoči nedavno održanih parlamentarnih izbora Slovačka je u tri godine promijenila tri premijera. Frustracija građana zbog političke nestabilnosti zasigurno je pridonijela tome da se opet vrati Robert Fico, političar za čijeg su prethodnog mandata ubijeni istraživački novinar Jána Kuciak i njegova zaručnica Martina Kušnírova. Itekako je zaslužan i za to da se Slovačka, koja izravno graniči s Ukrajinom, percipira kao trenutačno najrusofilnija članica Europske unije. O uzrocima i posljedicama izbora koji su se pretvorili i u test europskog jedinstva oko rata u Ukrajini, kao i o perspektivi nove Ficove epizode na vlasti, u svom uredu u Bratislavi za Nacional je govorio jedan od najcjenjenijih slovačkih politologa Grigorij Mesežnikov. Prvi čovjek uglednog Instituta za javne poslove autor je ili koautor nekoliko knjiga o slovačkoj politici i tamošnjim političkim strankama, kao i radova na temu transformacije postkomunističkih društava, iliberalnih i autokratskih trendova, populizma, radikalizma i nacionalizma.

Intervju Grigorija Mesežnikova za portal Aktulity.sk, medijsku kuću ubijenog istraživačkog novinara Jána Kuciaka. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Nakon pobjede na rujanskim izborima, kada je njegova stranka SMER osvojila 23 posto glasova, Fico je četvrti put postao slovački premijer. Ima li razlike u odnosu na njegovu vladavinu između 2006. i 2010. te 2012. i 2018.?

Ovo je najautentičniji Fico, u svom najgorem i najradikalnijem izdanju. Ovog puta htio je doći na vlast motiviran osobnim interesom, u želji da izbjegne kriminalne istrage protiv sebe. Njegova koalicija zasniva se na osobnoj političkoj osveti i reviziji politika, a to nagriza liberalnu demokraciju u ovoj zemlji. Pogoršava se stanje oko vladavine prava i ljudskih prava, ali i stav prema Europskoj uniji. Neke od strategija privlačenja birača u predizbornoj kampanji danas vladajućih bile su u koliziji s europskim vrijednostima i našim članstvom u EU-u. To ne treba čuditi. Istina je da je Slovačka ušla u eurozonu i Schengen za Ficova premijerskog mandata i on je od toga imao možda i najveće koristi. Ali prije našeg ulaska u Uniju Fico uopće nije bio dio proeuropskih snaga u Slovačkoj, kritizirao je tadašnju vladu da nije dobro pregovarala s Bruxellesom. U njegovim prethodnim mandatima korupcija i organizirani kriminal duboko su prodrli u mnoge državne institucije, uključujući ministarstva, vrh policije, tužiteljstvo i sudove. Kada je prozapadna koalicija nakon izborne pobjede 2020. počela s čišćenjem nakupljenog taloga i ponovnom uspostavom vladavine prava, Fico je to označio političkim čistkama i represijom, a pravomoćno osuđene kriminalce nazivao političkim zatvorenicima. Zapravo je htio spriječiti da i njega kazneno gone, iako mu to nije pošlo za rukom. I on je u konačnici bio optužen za organizirani kriminal i zloporabu vlasti, ali je glavni državni tužitelj Žilinka optužbe odbacio. Cjelokupna dezinformacijsko-konspirativna scena u Slovačkoj prihvatila je inače taj Ficov narativ, smatrajući da su političke promjene 2020. posljedica zapadnjačke urote. Sada Fico udaljava iz službe policijske istražitelje i njihove nadređene. Moje je mišljenje da se razaraju temelji vladavine prava u Slovačkoj. Zasad samo verbalno napada civilno društvo i optužuje njegove pripadnike da su pijuni u službi stranih sila, ali znamo što najčešće slijedi nakon verbalnih napada. Po uzoru na Putina, došao je i na glupu ideju da nevladine organizacije označi stranim agentima. Inače, osobno vjerujem da se Rusija uplela u naše posljednje izbore.

NACIONAL: Nemali broj analitičara reći će da SMER uopće nije stranka nego poslovni projekt oligarha nastao 1999., s ciljem pljačkanja zemlje. Protiv nekih od tih oligarha i dalje se vode sudski procesi, a Fico se ipak vratio na vlast. Sljedeće godine obilježava se dvadeset godina od ulaska Slovačke u Europsku uniju, osjećate li da se zemlja izmigoljila iz stiska oligarha?

Oligarsi su i dalje tu, ali su puno oprezniji. Sada se pokušavaju prikriti i sakriti bilo kakve veze s političkim strankama. Razumiju da ih to može diskreditirati. Novinari pritom temeljito rade svoj posao. U prethodnom izbornom ciklusu imali smo toliko jake klijentelističke veze da ste lako mogli prepoznati koji su zakoni doneseni upravo zbog određene skupine oligarha. Neka od imenovanja u državnu upravu nakon Ficova povratka na vlast posljedica su samo jedne strategije – osigurati da više nikada njihovi ljudi ne budu osuđeni.

NACIONAL: Fico je optuživao prethodnu vladu i da je njezina potpora Ukrajini djelomično zaslužna za rast inflacije u zemlji. Slovačka, uz Hrvatsku, ima jedan od najnižih životnih standarda u Europskoj uniji. Kako se on ne bi dodatno pogoršao, u 2024. Fico će morati raditi na smanjenju proračunskog deficita. Cijene energije pritom su i dalje vrlo visoke. Je li sve to plodno tlo za Ficov populizam?

Slovačka je plodno tlo za njegov populizam od prvih dana pandemije pa do danas, i zbog energetske krize i posljedica koje je naša ekonomija pretrpjela zbog rata u Ukrajini. Situacija u javnim financijama nije dobra, proračunska blagajna je prazna. Fico je sada u paradoksalnoj situaciji. Davno je rekao kako je on svjetski prvak u populizmu i da će pokazati stranci desnog centra, koju je nazivao krajnjom desnicom, što je to pravi populizam. Sada ima vlast, a navika da za loš život građana krivi neoliberale i desne stranke mogla bi mu se obiti o glavu. Rastući društveni problemi loši su za cijelo društvo jer otvaraju prostor za antisistemske stranke, koje nisu bile ovako jake još od 1989. I dalje imaju brojno biračko tijelo, ali su nakon ovih izbora fragmentirane. Ono što je bitno, u svim recentnim istraživanjima mladi su Slovaci pretežno proeuropski nastrojeni. Zato sam optimističan, uz potrebnu dozu opreza, oko rezultata sljedećih europskih izbora. Godine 2019. imali smo najveći odaziv na europske izbore ikad, ali samo 23 posto. Očito je da neprestano moramo podsjećati stanovništvo na prednosti EU članstva, želimo li biti zaštićeni od neočekivanih scenarija pospješenih iznutra ili izvana.

Grigorij Mesežnikov na raspravi na godišnjoj konferenciji o civilnom društvu i demokraciji u Banskoj Bistrici. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Ekstremna desnica već dugo je dio slovačkog političkog mainstreama.

U prošlom sazivu parlamenta imali smo dvije politički organizirane neofašističke stranke. U novom je riječ o pojedincima koji su ušli u parlament na listi Slovačke nacionalne stranke, koja balansira između radikalnih mainstream nacionalista i ekstremne desnice. I ta se stranka približava antisistemskim strukturama, a spomenuti pojedinci zasigurno će nastaviti s trovanjem javne debate uz antieuropski narativ. Tu su potom i neke nepolitičke organizacije, još radikalnije od tih dviju fašističkih stranaka. Paradoksalno, pozitivna stvar na prošlim izborima bila je ta da je SMER uzeo manji dio glasača krajnjoj desnici, pa neonacističke stranke nisu ušle u parlament jer nisu prešle izborni prag od 5 posto. Dakle, od dva zla osuđeni smo na ono manje. Na strani tih nacionalističkih populističkih stranaka su i bikeri povezani s ruskim Noćnim vukovima, njihovi su pripadnici odreda Slovaci. Surađuju s ruskom ambasadom u Bratislavi. Koriste ruske insignije i ambleme…

NACIONAL: Fico je najavio suverenističku slovačku vanjsku politiku, napominjući kako neće dovoditi u pitanje članstvo Slovačke u EU-u i NATO-u. Sasvim logično, treba europski novac, i iz kohezijskih fondova, zbog lošeg stanja domaće ekonomije.

Fico zna da bez novca iz EU fondova Slovačka neće biti stabilna. Mi smo jedina članica Višegradske skupine koja je u eurozoni. Sve tlapnje o našoj neovisnoj monetarnoj politici kao adutu u mogućim svađama s Bruxellesom naprosto su nerealne. 15 posto slovačkog BDP-a ostvaruje se na unutarnjem europskom tržištu. Ta dublja EU integracija u našem slučaju jača je od bilo kakvih recidiva autoritarnosti i političke manipulacije. Naravno, Unija ima i druge poluge pritiska, ali ta je najjača. Za razliku od Orbana, Fico nije tipičan suverenist. On je pragmatik, ne doživljava politiku kao snagu koja pokreće promjene. Orban je ideološki križar koji želi mijenjati sustav, a Fico želi vlast zbog vlastite koristi. Štiti svoju poziciju zbog koristi svojih političkih i ekonomskih klijenata, ali i svoje stranke i sebe osobno. Kod Fica postoji rizik koncentracije moći, ali srećom SMER nije tako jak kao Fidesz u Mađarskoj, koji je de facto državna stranka.

‘Premijer Fico ne želi pomoći Ukrajini, zemlji koja se bori i za nas, a kojoj je Slovačka dosad isporučila vojnu pomoć u vrijednosti 671 milijun eura’, rekao je Mesežnikov Nacionalovu novinaru Draganu Nikoliću, tijekom seminara Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o europskim izborima. FOTO: Dragan Nikolić

NACIONAL: Kako će Fico surađivati s proeuropskom predsjednicom Zuzanom Čaputovom? Njegov zamjenik u stranci Lubos Blaha, na društvenim mrežama jedan od najgrlatijih proruskih glasova, nazvao je predsjednicu „fašistkinjom“.

Fico je Zuzanu Čaputovu karakterizirao kao produženu ruku SAD-a i njegova veleposlanstva u Bratislavi. I ne samo kao američku, već i kao Soroševu agenticu. S principijelnom i nekonfliktnom predsjednicom bit će to teška kohabitacija, ali takvih je slučajeva već bilo u slovačkoj politici. Za razliku od Zuzane Čaputove koja podupire Ukrajinu, Blaha je tamošnji rat označio ratom između američkog i ruskog imperija. Uz tvrdnju da ga Zapad ne može dobiti jer je Rusija nuklearna sila. Proukrajinske ministre u prethodnoj vladi, pak, nazvao je američkim lutkama. Fico je inače u predizbornoj kampanji optužio NATO za uplitanje u izbore, što je potpuna besmislica. Što sada kao slovački premijer može očekivati od našeg najvažnijeg saveznika, barem kada je sigurnost u pitanju? Ne mogu zamisliti buduću normalnu komunikaciju između Fica i naših američkih partnera.

NACIONAL: U predizbornoj kampanji Fico je kao prioritet označio kontrolu granice s Mađarskom. Slučajno ili ne, baš uoči izbora zabilježen je pojačan priljev ilegalnih imigranata na toj granici, a bili su vidljivi i u centru Bratislave. Mnogi su to ocrtali kao Orbanov vjetar u leđa Ficovoj predizbornoj retorici.

Prije izbora nekoliko tisuća migranata ilegalno je ušlo u Slovačku iz Mađarske, ali nema dokaza da je Orban napravio isto što i Lukašenko na bjelorusko-poljskoj granici 2021. Nacionalističke stranke, uključujući i SMER i Pellegrinijev Glas, htjele su to iskoristiti kao adut u kampanji. SMER je pokušao nahraniti taj strah, uz poruku da će migranti iskoristiti naše socijalne povlastice i oteti nam poslove, ali mislim da nisu uspjeli. Možda im je to donijelo tek nešto dodatnih glasova ksenofobnih građana. Jedan od ključnih razloga zašto su fašisti 2016., pola godine nakon goleme migrantske krize, ušli u parlament bio je taj što su igrali upravo na antiimigracijsku kartu. Svega nekoliko stotina ljudi tada je zatražilo azil u Slovačkoj, odobren je za nekoliko desetaka njih. Sada u zemlji imamo oko 120 tisuća ukrajinskih izbjeglica koji imaju poseban status. Postoje određeni socijalni izazovi, ali stanovništvo je prema njima prijateljski raspoloženo. Čak se ni Fico nije s njima bavio u predizbornoj kampanji, iako je koristio antiukrajinsku retoriku. Slovačka više nije ksenofobna zemlja kao nekad, puno Slovaka ne smatra migrante prijetnjom.

Govor Grigorija Mesežnikova na proukrajinskom okupljanju na glavnom trgu u Bratislavi. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Orban u Mađarskoj upravo provodi novi krug pravno neobvezujućih „nacionalnih konzultacija“ s ciljem „obrane suvereniteta“ te na taj način nabija na nos Bruxellesu svoja anti-EU stajališta. Tema su migracijska politika i rat u Ukrajini. Mislite li da će Fico s Orbanom krenuti u stvaranje iliberalnog bloka unutar Unije, onoga koji zrcali i kremaljsku politiku?

Fico ima jedan narativ za EU, a drugi za domaću publiku. To se događalo i za njegovih prijašnjih premijerskih mandata. U Bruxellesu bi uglavnom šutio i podupirao sve antiruske sankcije. Nakon povratka u Slovačku vratio bi se, pak, priči o tome kako su sankcije Rusiji loša stvar. Kontraproduktivne i besmislene jer ne nanose Kremlju štetu. Sada nastavlja s tezom da su sankcije u cijelom EU-u najštetnije upravo za Slovačku, što je glupost. Prije izbora hvalio je Orbana zbog njegove vanjske politike. Pozitivnim je ocijenio njegov odlazak u Peking na međunarodni forum o kineskoj inicijativi Pojas i put, kao i Orbanov sastanak s Putinom. Nekoliko dana prije nego što će biti potvrđen za premijera, Fico je izrazio žaljenje što tada nije bio na funkciji te i sam otputovao u Peking. Sigurno je da će se pridružiti mnogim Orbanovim stavovima u europskim okvirima, ali neće aktivno raditi na izgradnji iliberalnog bloka unutar EU-a. Nije slijedio mađarskog premijera, primjerice, u protivljenju predloženom paketu pomoći Ukrajini teškom 50 milijardi eura. Priklonio se briselskoj većini, uz traženje jamstava da europska financijska pomoć neće biti pronevjerena te da će slovačke tvrtke sudjelovati u poslijeratnoj obnovi Ukrajine.

NACIONAL: Poput Mađarske i Poljske, i Slovačka je prošloga tjedna produljila i proširila zabranu uvoza poljoprivrednih proizvoda iz Ukrajine, uz obrazloženje da kompenzacija EU-a pokriva tek djelić gubitaka njezinih poljoprivrednika koji ne mogu konkurirati jeftinom uvozu. Za političkim stolom, poput Orbana, Fico poziva Uniju na održavanje mirovnih pregovora između Kijeva i Moskve, umjesto na slanje oružja u Ukrajinu.

Kada je u pitanju rat u Ukrajini, Fico je nesumnjivo na strani Rusije. Naravno, ograničen je u iskazivanju simpatija prema ruskoj agresiji. Ali kadgod može govoriti o tom sukobu, širi ruski narativ. Na predizbornim skupovima svojim je pristašama poručivao da je rat počeo 2014. ubijanjem Rusa ili rusofonog stanovništva u Donbasu koje su počinili „ukrajinski nacisti i fašisti“. I da je nakon toga uslijedila odmazda. Fico je političar koji dugo ima proruske stavove. Nebrojeno je puta napadao EU zbog uvođenja sankcija Rusiji, čak je nedavno zaprijetio šefici Europske komisije da će blokirati najnoviji paket sankcija. On je izrazito antiukrajinski nastrojen, koristi svaku priliku da diskvalificira Ukrajinu. Označava je najkorumpiranijom zemljom na svijetu, dovodi u sumnju njezine izglede da postane članica EU-a i NATO-a.

NACIONAL: Slovačka je bila druga članica NATO-a koja je isporučila Ukrajini svoje borbene zrakoplove MiG-29, cijelu flotu. Donirala je i sustav protuzračne obrane S-300. Jedna od prvih odluka nove Ficove vlade bila je obustava isporuke oružja Kijevu, što mnogi vide kao još jedan znak slabljenja zapadne podrške Ukrajini. Ali zapravo je Slovačka, koja je dosad bila najveći opskrbljivač Ukrajine oružjem u odnosu na broj stanovnika, već dala sve svoje upotrebljivo pričuvno teško naoružanje.

Fico ne želi pomoći Ukrajini, zemlji koja se bori i za nas, a kojoj je Slovačka dosad isporučila vojnu pomoć u vrijednosti 671 milijun eura. Njegova vlada odbila je odobriti četrnaesti paket pomoći, težak nešto više od 40 milijuna eura. U usporedbi s onime što šalju Amerika, Velika Britanija ili Njemačka to možda nije puno, ali bi i dalje pomoglo Ukrajini. Istina, Fico je poručio da neće blokirati isporuke oružja i streljiva iz slovačkih privatnih tvrtki. One sada, između ostaloga, proizvode topnički sustav Zuzana, koji su unaprijed platili Njemačka, Nizozemska i Norveška. Fico je svjestan da mu zabrana te proizvodnje donosi velike socijalne probleme jer u tim pogonima radi nekoliko tisuća vrlo kvalificiranih radnika. Ne smijemo, međutim, zaboraviti da upravo vlada daje izvoznu dozvolu tim tvornicama. Druga bitna stvar o kojoj odlučuje vlast jest i ta hoće li se nastaviti tranzit zapadne vojne pomoći i oružja preko slovačkog teritorija.

NACIONAL: Prema proljetnom istraživanju nevladinog instituta GLOBSEC, samo 40 posto slovačkih građana tvrdi da je Rusija krivac za rat u Ukrajini, 51 posto njih misli da su za rat „uglavnom odgovorni“ Zapad ili Ukrajina. 50 posto njih SAD smatra sigurnosnom prijetnjom za Slovačku, a tek 48 posto kaže da je liberalna demokracija dobra za njihovu zemlju.

Kod građana koji su na strani Rusije velik dio njih doista u to vjeruje. Oni su određeni točno definiranim vrijednosnim sustavom. Ne podnose „truli“ Zapad, Ameriku i liberalnu demokraciju, a protiv kojih se Rusija bori. Oni će uvijek biti na strani Moskve. Iako su referendumi u Slovačkoj najčešće nevažeći zbog premalog odaziva, u tom kontekstu zanimljivo je još jedno GLOBSEC-ovo istraživanje. Kad bi se danas održao referendum o izlasku Slovačke iz NATO-a, 58 posto građana glasalo bi protiv. Na hipotetskom referendumu o našem članstvu u EU-u, gotovo 70 posto Slovaka izjasnilo bi se za ostanak. Istovremeno, u jednom drugom, nedavnom istraživanju, 52 posto građana smatra Uniju jednom od prijetnji za zemlju. Ta nedosljednost vezana je i uz dezinformacijsku plimu kojoj smo zadnjih godina izloženi. A političari svjesno naglašavaju samo jednu dimenziju Europske unije, onu ekonomsku. Ne i sigurnost i politički okvir koje nam ona daje, pa i na području ljudskih prava, a što birači previđaju i zanemaruju.

Prosvjed Grigorija Mesežnikova i kolega protiv ruske agresije u Ukrajini, ispred ruskog veleposlanstva u Bratislavi. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Opće je poznata stvar da i slovački glavni državni tužitelj Maroš Žilinka, uz izražen antiamerički stav, ima i jak proruski sentiment. Je li tolika količina rusofilije u slovačkom društvu, pa i među intelektualnom elitom, posljedica i povijesnog nasljeđa?

Slovačka nacija formirana je u drugoj polovici 19. stoljeća. Čak je i tada u javnosti bio prisutan koncept panslavenskog bratstva i solidarnosti. Jedan od najpoznatijih predstavnika te ideje bio je Ljudevit Štur, slovački nacionalni lider kada je u pitanju nastanak slovačke nacije i jezika. Razočaran i frustriran neuspjelim pokušajima da mali slavenski narodi ostvare možda ne punu neovisnost, ali svakako neku vrstu federacije pod okriljem Austro-Ugarske, u konačnici je predložio da se priključimo Rusiji, kao zaštitnici svih Slavena, te utopimo u rusku naciju i prihvatimo ruski kao naš nacionalni jezik. I prijeđemo na pravoslavlje. Naravno, to bi u ono vrijeme značilo etničko i kulturno samoubojstvo Slovaka. Godine 1918. postali smo dio Čehoslovačke koju je u Drugom svjetskom ratu oslobodila Crvena armija, pa smo dugo bili dio geopolitičkog Istoka. Postoji nostalgija za Sovjetskim Savezom i Rusijom, o kojoj velik broj Slovaka ima izmišljenu i nepostojeću romantiziranu predodžbu. Uvjereni su da je socijalistički režim bio pravedniji i da smo tada živjeli bolje jer su svi bili zaposleni. Mnogi građani s takvim uvjerenjima proruski su nastrojeni i glasaju za takve stranke. Nije nebitno, u sveprisutnom dezinformacijskom ratu, u Slovačkoj svjedočimo i kineskom toksičnom utjecaju. Ruska i kineska propaganda idu ruku pod ruku, ruska je pritom za Slovačku svakako opasnija. Ali Kina promovira svoj model kao alternativu liberalnoj demokraciji, u Bratislavi djeluju čak dva Konfucijeva instituta.

NACIONAL: Procjene službi koje se bave suzbijanjem hibridnih prijetnji govore da se i do petine sadržaja na slovačkom Telegramu izravno prenosi iz ruskih izvora. Rat u Ukrajini koristi se za širenje nacionalističkog populizma, uz nametanje teze da biti proukrajinski nastrojen automatski znači imati antislovačku agendu. Jer slanjem oružja i novca Ukrajini, poručuju prokremaljski glasovi, smanjuje se sigurnost Slovačke, kao i standard njezinih građana.

Slovačka je relativno lak plijen za Rusiju po tom pitanju. Dezinformacije i otvorena ruska propaganda u raznim segmentima javnog života dobili su poguranac nakon aneksije Krima 2014. Često i s različitim ideološkim predznakom, i od ortodoksnih komunista i od fašista i neonacista. Za razliku od ostatka Europe gdje uglavnom dezinformiraju razni blogeri i novinari, u slovačkom slučaju tu propagandu šire utjecajni političari. Uz Roberta Fica to su potpredsjednik SMER-a Blaha i aktualni ministar vanjskih poslova Juraj Blanár, koji tvrdi da su Ukrajinci odgovorni za sovjetsku okupaciju Čehoslovačke 1968., ali i čelnici proruske Slovačke nacionalne stranke. Nekadašnji predsjednik parlamenta Andrej Danko u svom mandatu od 2016. do 2020. posjetio je Rusiju pet puta. Bruxelles, Berlin, London, Kijev ili Washington – nijednom. Sjetite se da je Fico aktivno minirao jedinstven odgovor EU-a na slučaj trovanja Skripaljovih u Londonu, uz argument da britanska vlada nije ponudila dovoljno dokaza o ruskoj umiješanosti te je odbijao protjerati ruske diplomate kao što su to napravili drugi europski saveznici. Bitno je naglasiti da nijedan mainstream medij u Slovačkoj nije proruski nastrojen, ni tabloidi. Ali postoji više od nekoliko desetaka „alternativnih“ platformi koje ne smatram medijima jer uglavnom nekritički prenose materijale ruskih državnih medija. Tu su i brojne online platforme s lažnim vijestima koje otvoreno dezinformiraju i imaju konspiracijski narativ. Ne čudi stoga da u jednom istraživanju iz listopada ove godine 60 posto anketiranih, primjerice, smatra da predsjednica Zuzana Čaputova radi u interesu stranih zemalja. Svi oni koji konzumiraju takve vijesti pristaše su aktualne vladajuće koalicije ili čak i radikalnijih stranaka. Ficova vlada sada mijenja čitavo medijsko okruženje. Stvaraju povoljnije uvjete za sve te „alternativne“ medije. Hvale ih, govore o njima kao bitnom dijelu medijske scene jer oni navodno moraju biti ravnoteža mainstream medijima. Onima koje je Fico nazvao „neprijateljskima“ i jednom broju njih zaprijetio s ograničavanjem pristupa. Neće im moći zabraniti prisutnost na vladinim press konferencijama jer bi to bilo kršenje medijskog zakona. Ali najavio je da neće odgovarati na njihova pitanja ili davati izjave za četiri vodeća medija, koji ne izvještavaju istinito, kaže.

Portret Grigorija Mesežnikova. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Fico ne krije da prezire neovisne i nepotkupljive novinare. Godine 2018. je morao odstupiti s mjesta premijera zbog masovnih prosvjeda nakon ubojstva istraživačkog novinara Jána Kuciaka i njegove zaručnice Martine Kušnírove. To je bila kap koja je prelila čašu građanskog strpljenja. Uslijedili su masovni prosvjedi, nakon koje je uzde vlasti preuzeo tadašnji Ficov zamjenik u SMER-u Peter Pellegrini. Politička drama završilo je tako da je u sljedećih pet godina Slovačka imala čak četiri premijera. Je li slučaj atentata na Kuciaka i njegovu zaručnicu završio pravomoćnom presudom za nalogodavce tog brutalnog čina?

Četiri osobe su već osuđene. Jedna od njih je bila vrlo bliska suradnica stvarnog naručitelja, oligarha Mariana Kočnera, čije je poslove Kuciak istraživao. Kočner, koji je politički vrlo blizak Ficu, a bio mu je i susjed, uhićen je 2018., a potom osuđen na 19 godina zatvora zbog financijskog kriminala. Nakon toga je optužen i za organizaciju atentata na Kuciaka i njegovu zaručnicu, ali je dvaput oslobođen optužbi, 2020. i 2023. Nakon žalbe specijalnog tužitelja, slučaj čeka rasplet na Vrhovnom sudu. Kuciak je ubijen jer je pisao o navodnim vezama između talijanske mafije i ljudi iz Ficova kruga te zbog otkrića kako funkcionira korumpirana shema oko Kočnera, a koja uključuje i slovačku visoku politiku. I za vrijeme Mečiarove vlasti, a nakon toga i Ficove, bilo je strašnih epizoda i napada na novinare, ali činjenica da je netko od njih ubijen zato što je radio svoj posao bio je potpuni šok za sve. Sve što je uslijedilo bilo je istovremeno upozorenje svim oligarsima i političarima koji su s njima povezani da na takvo nešto više i ne pomišljaju.

NACIONAL: Prije jednog desetljeća Slovaci su bili najgorljiviji zagovornici Europske unije. U zemlji koja se transformirala upravo uz pomoć europskih fondova sada je povjerenje građana u EU jedno od najnižih od svih članica, a izlaznost na EU izborima redovito najmanja u cijeloj Uniji. Gdje vidite Slovačku za godinu dana? Kolika je opasnost da Fico, za mnoge utjelovljenje mračnog Mečiarova političkog nasljeđa, skrene zemlju u nepovratnom smjeru?

Sve ovisi o dvije stvari. Prva je tko će biti jači u predanosti svojim ciljevima. Nacionalistički populisti, koji uz autokratske tendencije pokušavaju smanjiti pluralistički politički prostor i oslabiti neovisnost pravosuđa, a koje nastavlja procese u devet opsežnih slučajeva organiziranog kriminala proizašlih iz SMER-ove prethodne vladavine. Ili politička oporba i civilno društvo, koje nije automatski svrstano uz tu oporbu, ali brani demokratske norme i principe. Jednako je bitno i kako će se postaviti Europska unija u toj priči. Europski socijalisti već su suspendirali SMER unutar svoje političke obitelji, jednako kao i njihova koalicijskog partnera Glas. Nadamo se da će EU poslati potrebne signale i Ficu i svima onima koji će u Slovačkoj pokušati nagristi europske vrijednosti, pa i ljudska prava i jednakost svih građana. Fico je svjestan djelomičnog uspjeha koji je Orban ostvario prkoseći Zapadu, možda će pomisliti da i on može ponoviti istu stvar. Pokaže li mu Bruxelles dovoljno snažno da neće tolerirati nikakve natruhe autoritarnosti, Slovačku nakon europskih izbora sljedeće godine i dalje vidim kao demokratsku zemlju. Bude li drugačije, možda nećemo postati europski bolesnik, ali svakako ćemo izrasti u problematičnu liberalnu demokraciju.