Biti u bilo kakvoj vezi s narcisom, a osobito u onoj emotivnoj, bliskoj, pogubno je čak i za psihički najjače ljude. Može li se što učiniti kako bi se prevenirao narcizam ili se s njime rađamo?

Stručnjaci za mentalno zdravlje kažu da se sjeme sebeljublja sije u djetinjstvu te da čak i dobronamjerni roditelji mogu nenamjerno odgojiti narcisa.

“Narcisoidnost se razvija u okruženjima u kojima postoji pretjerani fokus na izvanjske stvari poput statusa, novca, izgleda, tuđeg mišljenja te premali fokus na razvoj empatije i suosjećanja kod djece, razvijanja njihovog osjećaja za sebe, samopoštovanja i povezanosti s drugima”, kaže Chelsey Cole, psihoterapeutkinja i autorica specijalizirana za narcisoidno zlostavljanje, za USA Today te dodaje kako postoje tri načina na koja djeca postaju narcisi.

-Pretjerano im se ugađa na površnoj razini

-Premalo se pažnje pridaje njihovim emocijama

-Doživjela su traumu ili zlostavljanje

Iako ove tri stvari ne jamče da će dijete postati narcis, svaki je narcis vjerojatno iskusio barem jednu od njih u svom djetinjstvu, kaže Ramani Durvasula, psihologinja i autorica specijaliziran za narcizam i narcisoidno zlostavljanje.

Rizik je još veći ako dijete doživi jednu od ove tri stvari, a po prirodi je težeg karaktera.

“Radila sam s mnogo klijenata s narcisoidnim osobnostima i svi su oni iskusili barem jedno od navedenog u svom djetinjstvu“, dodaje.

Pogrešno je mišljenje da je razmaženost put u narcisoidnost. Pretjerano ugađanje je kompliciranije od toga. Durvsula to opisuje kao vrednovanje djeteta samo zbog njegovih površnih osobina – kao što je izgled – čime ga učimo da mu vanjske kvalitete daju vrijednost.

Roditelji također mogu pretjerano ugađati djeci dopuštajući im ispade bijesa bez posljedica, ne dajući im priliku da nauče kako regulirati emocionalne ispade, kao i učeći ih da su posebniji od drugih.

“Naravno, svaki roditelj misli da je njegovo dijete posebno, ali svatko je poseban”, kaže ona.

S druge strane, premalo popuštanja ima isti učinak – može potkopati djetetovo samopoštovanje i vlastitu vrijednost, usađujući u njih duboku nesigurnost koja je, pak, srž narcisoidnog stila osobnosti.

Savjetnica za mentalno zdravlje Catherine Del Toro kaže da roditelji koji cijene postignuća svoje djece, ali obezvređuju njihove osjećaje, riskiraju odgajanje narcisa, kao i roditelji koji ostaju emocionalno udaljeni ili zanemaruju djecu.

“Roditelji koji nisu uključeni, koji ne odvajaju vremena za razgovor sa svojom djecom, koji nisu prisutni u njihovom svakodnevnom životu, na dobrom su putu da razviju narcizam kod djece jer ona žude za pažnjom“, kaže Del Toro.

Na kraju, djeca koja trpe zlostavljanje izložena su većem riziku od razvoja bezbrojnih problema s mentalnim zdravljem, kao i narcisoidnog stila osobnosti.

Želite li odgojiti empatično i mentalno jako dijete, provodite što više kvalitetnog vremena s njim, otvoreno govorite o osjećajima, učite ih da su tuđi osjećaji jednako vrijedni kao i njihovi, nagradite empatiju i pokažite empatiju.