Vikinga Erika Crvenog toliko se u 10. stoljeću dojmila vegetacija na otoku koji je istraživao da ga je nazvao “zelenom zemljom”. Grenland nije izgubio na privlačnosti, ali stvari su se stubokom promijenile – sada se dolazi zbog minerala.

Najveći otok na svijetu iznimno je bogat tehnološkim metalima, koji su tako nazvani zato što se koriste u proizvodnji super-snažnih magneta, neizostavnih dijelova vjetroelektrana, električnih vozila, borbenih zrakoplova i oružanih sustava.

Rijetki metali Zemljine kore nisu posebnost Grenlanda, ali njihovo je vađenje toliko težak i prljav posao da su Sjedinjene Države, nekada vodeći proizvođač, prije dvadesetak godina prepustile vodeću poziciju Kini.

Kina je prošle godine proizvela 90 posto tehnoloških metala, prema podacima savjetodavne tvrtke Adams Intelligence sa sjedištem u Kanadi.

Ledeni pokrov i ledenjaci na Grenlandu počeli su se u međuvremenu povlačiti zbog globalnog zatopljenja i dvije kompanije sa sjedištem u Australiji krenule su u utrku za eksploataciju resursa na najbogatijem nalazištu u svijetu, prema ocjeni američke Uprave za geologiju.

Njihovo natjecanje otkriva prljavu stranu zelene energije, ali i teškoće s kojima se zapadne zemlje suočavaju u nastojanjima da se oslobode ovisnosti o Kini u proizvodnji ključnih resursa.

Uran ili lantan i itrij?

Australski geolog Greg Barnes vlasnik je kompanije Tanbreez Mining Greenland A/S koja bi na lokaciji Kringlerne odnosno Killavaat Alannguat na grenlandskom vadila lantan, cerij i itrij, koji se koriste u teleskopskim lećama, laserima i supervodičima u kvantnom računalstvu.

Novac još nisu prikupili.

Greenland Minerals kompanija je s dionicama izlistanim na burzi. Najveći je dioničar kineski Shenghe Resources, s vlasničkim udjelom nešto manjim od 10 posto. Planira vaditi minerale, uključujući uran, i slati ih na obradu u Kinu. Želi pronaći i lokaciju u Europi, ali ne navodi kada.

Na pripremu rudnika već su potrošili 100 milijuna dolara, preko kineskog partnera osigurali tehnologiju prerade, a dobili su i načelnu potporu koalicijske vlade Grenlanda. No, planovi uključuju izvoz urana u Kinu i u posljednje vrijeme nailaze na otpor.

Svaki rudnik na Grenlandu stajat će oko 500 milijuna dolara, tvrde dvije tvrtke.

Lokacije oba rudnika blizu su područja pod zaštitom UNESCO-a, oba će zagaditi okoliš i predviđaju drobljenje stijena i njihovo razdvajanje u koncentrat koji će se slati na pročišćavanje.

Prijevremeni izbori

Rasprava o eksploataciji rudnog bogatstva potaknula je političku krizu u glavnom gradu Nuuku.

Glavna oporbena stranka Inuit Ataqatigiit (IA) odbija svaku pomisao na vađenje urana.

“Kao autohtoni stanovnici, godinama smo živjeli u skladu s prirodom”, objašnjava Marianne Paviasen, opozicijska političarka iz Narsaqa, grada pored kojeg bi rudnik trebao niknuti.

“Koristimo to područje za lov i ribolov”, naglašava.

Zbog njihovog otpora mala stranka Demokraatit, zagovornica rudarenja, povukla se u veljači iz vladajuće koalicije pa će 56 tisuća stanovnika Grenlanda u travnju izaći na prijevremene izbore.

Ankete pokazuju da bi IA, koja se ne protivi Tanbreezovom rudniku, navodno manjoj prijetnji za okoliš, trebala na izborima osvojiti većinu mjesta u parlamentu i dobiti vodeću ulogu u kreiranju vladajuće koalicije.

Ucjena siromaštva

Grenlanđani strahuju od zagađenja, ali rudarstvo smatraju ključnim za razvoj krhkog gospodarstva. U anketi provedenoj 2013. godine nešto više od polovine ispitanika poduprlo je scenarij prema kojem bi sirovine trebale postati glavni izvor prihoda.

Na kraju će možda odobriti jedan od dva ponuđena projekta, možda i oba ili nijedan. Za zagovornike rudarstva bira se između rudnika koji neće proizvoditi radioaktivni materijal i onog koji hoće.

Grenland je autonomni teritorij u sastavu Danske. Njegov BDP iznosi oko tri milijarde dolara, što otok svrstava uz bok Andori i Burundiju. Ljudi uglavnom žive od ribarstva i državne pomoći Kopenhagena.

Nuuk još nije procijenio visinu rojaliteta za prvi projekt rudnika, ali očekuje da bi mu drugi trebao donositi nekih 1,5 milijardi danskih kruna godišnje, što bi odgovaralo 15 posto državnih rashoda.

Grenlandska vlada nije odgovorila na upit Reutersa da komentira priču o rudnicima.

Ako odbijemo ulagače, napravit ćemo od njih budale, izjavio je u siječnju obnašatelj dužnosti ministra za resurse Vittus Qujaukitsoq. “Na kocki je vjerodostojnost zemlje”, ustvrdio je.

Minerali za Europu 

Oba su projekta uključena su u inicijativu Europske unije kojom se želi povećati proizvodnja ključnih minerala i smanjiti ovisnost o Kini u opskrbi rijetkim mineralima Zemljine kore.

Europski savez za ključne minerale financira Bruxelles, a koordinira ulaganja i osigurava početni kapital za europske rudnike, pogone za preradu i proizvođače industrijskih dobara poput magneta.

Prošle godine EU je pokrenuo inicijativu za 10 milijardi eura ulaganja u projekte vađenja tehnoloških metala i ostalih projekata vezanih za zelenu energiju. Procjenjuju da bi se potražnja za tim sirovinama mogla udeseterostručiti do 2050. Trenutno 98 posto potreba podmiruju u Kini.

“Ovo je ključno razdoblje”, ističe čelnik saveza Bernd Schaefer, bivši pomoćnik njemačkog ministra obrane. “U Europi se suočavamo s manjkom sirovina na puno razina i treba nešto poduzeti”, kaže.

Zaboravljeni Truman

Situaciju dodatno komplicira geografski položaj Grenlanda, uz istočni bok SAD-a.

Bivši američki predsjednik Donald Trump rekao je 2019. godine da je spreman kupiti otok, iznenadivši javnost, iako je na tu ideju još 1946. godine došao Harry Truman, ponudivši Danskoj za Grenland 100 milijuna dolara.

Sporazum o vojnoj suradnji iz 1951. godine jamči SAD-u gotovo neograničena prava na Grenlandu, gdje je smještena i američka vojna baza na najvišoj točki na sjevernoj hemisferi.

U razdoblju pojačanih američko-kineskih napetosti kabinet predsjednika Joea Bidena objavio je u veljači da će analizirati opskrbu ključnim sirovinama, uključujući tehnološke metale, kako bi se pobrinuli da ih nijedna zemlja ne može koristiti kao oružje protiv SAD-a.

Danska zastupa Grenland u vanjskoj politici i dosada je odbijala kineska ulaganja u infrastrukturne projekte, zbog zabrinutosti za nacionalnu sigurnost, prema riječima izvora u vladi.

Danski ministar vanjskih poslova Jeppe Kofod nije želio komentirati sigurnosne implikacije eventualnog kineskog ulaganja. Naglasio je ipak da bliske veze Kopenhagena i SAD-a “ne bi trebalo smatrati preprekom komercijalnim ulaganjima u Grenland”.

Kina je članica Međunarodne agencije za atomsku energiju pa smije uvoziti uran iz Grenlanda. Pitanje je ipak osjetljivo jer se on koristi i u nuklearnom oružju.

Zadnju će riječ imati Kopenhagen, koji nije želio komentirati tu problematiku, ističe Reuters.