Washington Mail

Grčka ubrzano postaje Putinovim trojanskim konjem unutar Europske unije i NATO-a

Budućnost projekta Europske unije opet je u pitanju otkako se ponovo pojavila neriješena grčka tragedija. Pobjeda ultraljevičarskog pokreta Siriza iznijela je na vidjelo strahove da će Atena odbaciti goleme grčke dugove, potkopati europsku valutnu uniju i poticati populistički radikalizam diljem Europe.

Siriza je pobijedila na grčkim nepromišljenim općim izborima i formirala vladu “protiv stroge štednje” s neovisnim grčkim desničarima. Ona jaše na valu javnog nezadovoljstva šestogodišnjom nametnutom strogom štednjom koja je bila nužna kako bi Grčka primila više od 240 milijardi eura pomoći da spasi svoju propalu ekonomiju.

U proteklih pet godina grčko se gospodarstvo srozalo za 25%, tisuće tvrtki su zatvorene, plaće i mirovine se smanjuju, a nezaposlenost među mladima ne miče se s više od 50 posto. Ali unatoč golemim rezovima u vladinim troškovima javni dug se sa 146% BDP-a (bruto domaćeg proizvoda) 2010. popeo na 175,5% prošle godine. Tih 320 milijardi eura drugi je najveći nacionalni dug na svijetu.

Tijekom predizborne kampanje Siriza je izjavljivala da će poništiti svoje obveze prema rokovima međunarodne sanacije i najavljivala mogućnost neplaćanja dugova. To je obećavalo da će ublažiti mnoge od reformi što su ih Grčkoj nametnuli kreditori – “trojka” Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), Europske unije i Europske centralne banke (ECB).

SIriza je najavila i da će srezati poreze, povećati državnu skrb i javne službe, povećati minimalnu plaću, ukinuti rezanje plaća u javnom sektoru. Ujedno će zamrznuti velike privatizacijske projekte, uključujući luku Pirej i glavnu energetsku kompaniju, Javnu energetsku korporaciju Grčke. Ako se provedu, takve će politike tu zemlju brzo odvesti u bankrot. Iako je premijer Aleksis Cipras obećao da će Grčku zadržati u eurozoni, postavio je radikalne ljevičarske ministre da vode gospodarstvo.

Atena bi trebala primiti 7 milijardi eura novih kredita, ali to će biti povezano s obvezama vlade da otplaćuje dug i s financijskom disciplinom. Grčka ima dovoljno novca jedino za svoje potrebe financiranja u nekoliko sljedećih mjeseci i do ljeta ju očekuje otplata 10 milijardi eura duga. Bez svježih kredita neće to moći platiti, što vodi u insolventnost, a ne do dodatnih fondova za sanaciju.

Ako Atena odbije vraćati svoje dugove, pojačat će se pritisak da se Grčka izgura iz eurozone. Europljani, koji su nekoć bili odlučni da eurozonu pošto-poto očuvaju netaknutom, sada osjećaju da se mogu snaći i bez Grčke. Ona ima samo 11 milijuna od Unijinih 500 milijuna stanovnika i čini manje od 1,5% njenog BDP-a.

Siriza će najvjerojatnije pokušati ucijeniti EU da oprosti velik dio duga upozoravajući da će, ako ona prestane otplaćivati svoje zajmove, to ohrabriti druge zemlje u južnoj Europi da odustanu od vraćanja svojih financijskih dugova i proračunskih obveza. To bi moglo ozbiljno ekonomski potkopati EU. Ipak, Europska centralna banka uklonila je velik dio prijetnje tom zarazom i straha da bi se grčko neizvršenje obveza moglo proširiti na Španjolsku i Italiju. Ona je najavila program kupnje državnih obveznica u iznosu od 60 milijardi mjesečno koji bi mogao zaštititi druge ekonomije eurozone. Mnogi investitori uvjereni su da bi eurozona zapravo bila jača bez Grčke, sve dok ju neka druga velika zemlja ne bi slijedila u izlasku iz eurozone.

Ako je Siriza ozbiljna u svojim predizbornim obećanjima, izbacivanje iz eurozone i povratak drahmi jedino je razumno rješenje i poslat će snažnu poruku drugim vladama da ne žive iznad svojih mogućnosti. Bez thatcherovskog kapitalističkog reformiranja Grčka će nastaviti tonuti, dok Europa više neće htjeti plaćati njene račune.

Kako bi Grčka postigla istinski ekonomski oporavak, potreban je generalni remont njene okoštale klijentelističke i kvazisocijalističke ekonomske strukture. Vlada se mora modernizirati, obavezno članstvo u radničkim sindikatima prestati, birokratski činovnici moraju biti otjerani, kao što se mora omogućiti i procvat poslovnog natjecanja kako bi se privukle očajnički potrebne inozemne investicije. Uz to, treba itekako pojačati domaću politiku ubiranja poreza.

Uz potencijalnu financijsku katastrofu u Grčkoj, ultraljevičarska vlada izazvat će dvije daljnje negativne posljedice za europsku sigurnost. Prvo, ohrabrit će radikalno lijeve stranke diljem Europe da povjeruju kako je došao njihov trenutak. To će biti izravan politički izazov načelima liberalizma i pluralizma povećanjem uloge države i potkopavanjem tržišne privrede u dijelovima Europske unije.

U mnogim europskim zemljama s velikim problemima pokrenute su vlastite verzije Sirize dok je Cipras posljednjih mjeseci posjećivao Italiju, Španjolsku i Portugal. Sirizina pobjeda mogla bi potaknuti i druge populističke stranke poput antieuropskog Pokreta pet zvijezda Beppea Grilla u Italiji i Podemosa u Španjolskoj.

I drugo, SIriza će pridonijeti potkopavanju koherentnosti u vanjskoj politici Europske unije. Malo je vjerojatno da će se riješiti spor oko imena Makedonije, što bi omogućilo toj zemlji da uđe u NATO i EU. Siriza je nepokolebljivo antiamerička i antinatoovska i pokazala je izrazito promoskovsku liniju podržavajući napad Rusije na Ukrajinu.

Grčka ubrzano postaje Putinovim trojanskim konjem unutar Europske unije i NATO-a i omogućit će njegova daljnja zadiranja u europsku politiku. Siriza bi mogla blokirati bilo kakvu jedinstvenu poziciju Unije prema Rusiji i tako pridonijeti daljnjem destabiliziranju europskog istoka.

Sama Grčka mogla bi iskusiti spiralu sukoba. Uspije li Siriza u provedbi svojih politika, životni standard naglo će pasti, a vlada će morati ograničiti demokratske institucije kako bi osigurala svoju kontrolu. Ali ako ne uspije zadovoljiti svoje birače i bude svrgnuta, to će otvoriti prostor ultranacionalistima iz Zlatne zore, koja je treća najveća politička snaga u Grčkoj. Drugi grčki građanski rat tada bi se mogao pojaviti na horizontu u zemlji koja vrluda između dva politička ekstrema.