Hrvatska gorska služba spašavanja već 72 godine pomaže onima koji se u nevolji nađu u planinama, ali i nakon potresa, poplava i drugih velikih nepogoda. Zatrebaju nekad pomoć i životinje, pa su tako nedavno GSS-ovci na Visu spašavali i jednu kozu.

Mnogo posla zadaju im neodgovorni turisti koji ljeti, često potpuno neprikladno opremljeni, pokušavaju osvojiti planinske vrhove. A kako je biti gorski spašavatelj – jučer su se na Sljemenu mogli uvjeriti i građani. O svemu tome za HRT je govorio pročelnik Hrvatske gorske službe spašavanja Josip Granić.

HGSS funkcionira na teritorijalnom ustroju, krovna organizacija je HGSS koja ima 25 stanica od Vinkovaca do Dubrovnika. Svaka stanica ima svoje gorske spašavatelje, koji pokrivaju svoje područje, u slučaju da trebaju dodatnu pomoć, uskaču jedni drugima. Svi imaju jednaku razinu obuke, znanja, ovisno o području gdje se nalaze, razvijaju dodatna umijeća. Pripadnika je oko 1200. Svi o svemu znaju barem osnove, ali edukacija traje 3 godine, polaže se ispit i ide se nekih specifičnosti koje možda neće svi članovi znati poput helikopterskog spašavanja, ronjenja, speleoronjenja, vođenja potraga i slično.

“Imamo jednu mantru koja kaže: Ako postoje igdje na svijetu znanje koje će nama dati bolju sposobnost spašavanja, što automatski znači veću šansu unesrećenoj osobi da preživi, mi ćemo osobu poslati na tu edukaciju i znanja ćemo implementirati kod nas”, objasnio je Granić.

Turisti im čine, kaže, svega 15 posto intervencija. Ne moraju ljudi biti obavezno neodgovorni, naglašava, situacije se događale.

Pripadnici HGSS-a su volonteri. Volja i elan ljudi koji rade je ogroman, motivira ih jedino želja za pomaganjem.

“Nas naplaćivanje spašavanja ne zanima, Republika Hrvatska je dužna pružiti sigurnost svim građanima i gostima i na neurbanom području to radi putem HGSS-a i mi smo zadovoljni tim sustavom. Razmišlja se da bi za neke situacije kada je čovjek izričito kriv, da bi se moga uvesti neka penalizacija, ali to ne može raditi HGSS, niti to HGSS zanima”, rekao je Granić.

Inače, sama edukacija je jako skupa, upravo zato se i potencira priča o volonterizmu i žele ostati volonterska organizacija. Pokazalo se, kaže, da organizacije koje su išli u profesionalizaciju su s vremenom propale jer je motiv postao drugi pa je kvaliteta pala i takve organizacije su nestale.

“Nijedan financijski iznos nas ne može natjerati da se ne probudimo u 3 ujutro i odemo na vrh brda i nekoga spasimo. Kada završite akciju i osvijestite da ste spasili jedan život, učinili jednu obitelj sretnijom, to je neopisivo i to je najjače gorivo koje može postojati”, poručuje Granić.