Na Bijenalu scenskog dizajna 2024. predstava ‘Zbilja’ u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta u zagrebu dobila je Veliku nagradu (Grand Prix). Nagrada se dodjeljuje Tomislavu Šobanu i autorskom i izvođačkom timu, za scenski dizajn predstave.

Kako piše u obrazloženju, redateljski debi filmaša Tomislava Šobana začudan je sustav savršeno odmjerenih strukturalnih elemenata; auditivnih i vizualnih, dramaturških i izvođačkih, etičkih i estetičkih. Malo se kad na domaćim scenama rad na kazališnoj predstavi predstavlja kao bešavno zatvoren sistem, u kojem su granice među umjetničkim i zanatskim sastavnicama kazališne izvedbe zamućene monolitnom homogenošću scenske slike. Scenski dizajn ‘Zbilje’ zagrebačkog HNK zapravo ni ne postoji kao izdvojeni element u nadogradnji glumačke igre, jer su i virtuozni glumački doprinosi integralan i jednakopravan dio sveukupnog dizajna predstave. ‘Zbilja’ se predstavlja kao eksperiment, nadahnut predavanjima fizičara Richarda Feynmana, a svojevrsna znanstvena strogost u osmišljavanju znakovnog potencijala važno je obilježje gradnje scenske slike; iako je neizvjesnost interpretacije rezultata umjetnički poticajna i poželjna, kirurški precizna priprema gradivnih elemenata eksperimenta nužna je kako bi se omogućilo njegovo nesmetano odvijanje.

‘Zbilja’ je predstava koja se, zaista, može promatrati isključivo kao zatvoreni sistem, neprobojni Gesamtkunstwerk u čiji scenski život u tonskom studiju HNK gledatelj ima tek posredni uvid kroz nepouzdane, dvostruke odraze prozora u sklopu scenografije. Scenografska ideja samog redatelja veoma je uspjela vježba mimikrije, kojom se ambijent tonskog studija gotovo neprimjetno preobražava u potentan prostor za provođenje eksperimenta. Tomislav Šoban u svojoj gradnji sistema otvara mjesto i redom izvrsnim suradničkim doprinosima. Marin Lisjak pouzdan je dramaturški sugovornik i koautor teksta, Natalija Manojlović važna je suradnica pri oblikovanju scenskog pokreta, a Gabrijela Krešić osmislila je kostime koji su se svojim strogo određenim krojevima i bojama savršeno utopili u retro prostor toplog drva na vrhu HNK-ove zgrade. Iznimno bitne sukreatore redatelj pronalazi i u dizajneru svjetla Luki Matiću, čije varljive svjetlosne površine istovremeno osvjetljavaju i dekonstruiraju zbilju iz naslova, te u skladatelju Miru Manojloviću, čiji su suptilno oblikovani glazbeni akcenti idealan suputnik glumačkom glasu i pokretu. Naposljetku, nikako najmanje bitno, tu su i glumci Nina Violić i Livio Badurina, koji su u svakom segmentu vlastite igre duhoviti i beckettovski potresni, posvećeni gradnji zaokružene cjeline.

‘Zbilja’ redatelja Tomislava Šobana i njegova autorskog i izvođačkog tima predstavlja se kao upečatljiv teatarski eksperiment, čija se temeljna kvaliteta ogleda u brižljivoj pripremi svakog segmenta scenskog dizajna. Eksperiment je ovdje shvaćen kao etička, ali i pažljivo iznijansirana estetička činjenica, pa se sveukupni rad na konstrukciji scenskog dizajna te predstave nameće kao središnje postignuće ovogodišnjeg Bijenala.