Kada bi na poziciju ravnatelja centra za kulturu bio postavljen istaknuti član vladajuće stranke u gradu, čiji gradonačelnik izravno odlučuje tko će biti izabran, bi li javnost mogla vjerovati da je izabran najbolji, a ne stranački najpodobniji kandidat? To je pitanje Nacional odlučio otvoriti nakon što smo doznali da postoji mogućnost da se to dogodi u Centru za kulturu Trešnjevka i da su u Centru za kulturu Maksimir i Centru za kulturu Novi Zagreb, dvama od 16 zagrebačkih centara za kulturu, nedavno poništeni natječaji za ravnatelja, a sada su u tijeku novi natječaji. Iz javno dostupnog zapisnika Upravnog vijeća Centra za kulturu Maksimir vidljivo je da je jedna od kandidatkinja na poništenom natječaju bila Davorka Perić, potpredsjednica 7. Mjesnog odbora Maksimir na listi političke platforme Možemo!. Izvor blizak Centru za kulturu Novi Zagreb rekao nam je da je i u slučaju poništenog natječaja za ravnatelja Centra za kulturu Novi Zagreb jedan od kandidata bio član stranke Možemo!, ali to nismo uspjeli dokazati jer nam iz Centra za kulturu Novi Zagreb nisu odgovorili na pitanje mogu li nam poslati zapisnik njihova Upravnog vijeća iz kojeg su vidljiva imena kandidata na poništenom natječaju. Taj bi zapisnik trebao biti javno objavljen na njihovim stranicama. Također, prema tvrdnjama tog izvora, natječaj je suprotno službenom objašnjenju poništen jer se članovi Upravnog vijeća Centra za kulturu Novi Zagreb nisu uspjeli usuglasiti oko kandidata, pri čemu je jedna osoba iz Upravnog vijeća tog centra inzistirala na kandidatu koji je, kako kaže naš izvor, član stranke Možemo!. Pročelnica Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Emina Višnić rekla nam je u odgovorima na pitanja, u kojima smo se uzgred dotaknuli i Centra za kulturu Histrionski dom koji od 2022. ima vršitelja dužnosti ravnatelja, a natječaj za ravnatelja im je poništen tri puta, da su natječaji u slučaju Centra za kulturu Maksimir i Centra za kulturu Novi Zagreb poništeni iz proceduralnih razloga, zbog nemogućnosti donošenja odluke u zakonskom roku, odnosno zbog nemogućnosti provedbe natječajnog postupka. Kako je rekla, u slučaju Centra za kulturu Novi Zagreb, kao što je vidljivo iz zapisnika Upravnog vijeća, bilo je potrebno preciznije odrediti pojedine odredbe natječaja.

Emina Višnić, pročelnica zagrebačkog Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Ipak, najzanimljiviji je slučaj Centra za kulturu Trešnjevka jer se tamo na natječaj za ravnatelja prijavila Marta Kiš, zastupnica vladajuće stranke u Skupštini Grada Zagreba, članica Vijeća stranke Možemo!, vijećnica u Vijeću gradske četvrti Trešnjevka-sjever i članica Upravnih Vijeća Klovićevih dvora i Zagreb filma. Zakonski je dan rok od 45 dana unutar kojeg svi kandidati trebaju saznati kojeg je kandidata upravno vijeće nekog centra za kulturu, kao što je propisano Zakonom o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi, predložilo gradonačelniku, a on sukladno zakonu imenuje i razrješava ravnatelje ustanova u kulturi čiji je Grad Zagreb osnivač. Taj zakonski rok od 45 dana prošao je 15. studenoga, a kandidatima nije rečeno tko je kandidat kojeg je izabralo Upravno vijeće Centra za kulturu Trešnjevka. Samo su 14. studenoga, jedan dan nakon što je Nacional poslao pitanja Emini Višnić, dobili obavijest, u koju je Nacional dobio uvid, da je to upravno vijeće izabralo svog kandidata 5. studenoga. Znakovito je da je Nacional prvi, 21. studenoga, dobio informaciju koju su prethodno trebali dobiti kandidati: da je kandidatkinja koju je izabralo Upravno vijeće Centra za kulturu Trešnjevka Dorotea Šušak. To smo saznali kada smo nakon 8 dana čekanja dobili opširne odgovore Emine Višnić, pročelnice Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo. Nekoliko dana prije objave ovog članka dobili smo neslužbenu informaciju da je gradonačelnik Tomislav Tomašević potvrdio Doroteu Šušak, dramaturginju i izvršnu direktoricu Centra za ženske studije, kao ravnateljicu, ali u trenutku dovršavanja i slanja ovog teksta to još nije bilo javno objavljeno. Dorotei Šušak konkurirala je Marta Kiš koja nije željela odgovoriti na pitanja za Nacional jer je „natječaj još uvijek u tijeku“, Frana Marija Vranković i Biljana Čakić-Veselič.

Kazališna redateljica Frana Marija Vranković bila je jedna od kandidatkinja na natječaju za ravnateljicu Centra za kulturu Trešnjevka. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

S Franom Marijom Vranković razgovarali smo prije nego što smo saznali da je kandidatkinja koju je predložilo Upravno vijeće Centra za kulturu Trešnjevka Dorotea Šušak. Činilo nam se logičnim razgovarati s njom o situaciju u Centru za kulturu Trešnjevka s obzirom na to da ima dobar uvid „iznutra“ kao jedina od kandidatkinja za ravnateljicu koja tamo radi od 2018. kao voditeljica kazališne djelatnosti. Frana Marija Vranković stekla je akademski stupanj doktorice znanosti na Sveučilištu u Zagrebu iz povijesti 2021. na temu kazališta u Zagrebu između dvaju svjetskih ratova, a prije toga je diplomirala kazališnu režiju i radiofoniju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Aktivno od stranih jezika govori engleski, njemački i francuski, a služi se španjolskim i slovenskim jezikom.

Inače, kazališna redateljica Frana Marija Vranković i dramaturginja Dorotea Šušak privatno su u korektnim odnosima, a po svemu sudeći surađivat će u Centru za kulturu Trešnjevka. Ni jedna ni druga kandidatkinja nisu se usudile nadati da mogu biti izbor Upravnog vijeća Centra za kulturu Trešnjevka, u kojem su, nota bene, i dvojica predstavnika Grada Zagreba, s obzirom na to da im je konkurirala Marta Kiš koja je iznimno aktivna članica stranke Možemo!.

Mandat trenutnom ravnatelju Veselku Leutaru istječe 11. prosinca. Kako je rekla Frana Marija Vranković, od kraja studenoga do sredine siječnja rade se godišnji izvještaji i kreću pripreme za realizaciju programa za prvi kvartal naredne godine. To je vrlo nezahvalan period i smatra da bi za uspješan nastavak poslovanja ustanove bilo dobro da se što prije službeno objavi tko je novi ravnatelj Centra za kulturu Trešnjevka.

Dok nam je s jedne strane Emina Višnić rekla da je ova uprava „jasno dokazala da ne imenuje ravnatelje ni po stranačkom niti po rođačkom ključu“ i da „pripadnost nekoj stranci nikoga ne kvalificira za mjesto ravnatelja, a ne bi ga smjela niti diskvalificirati“, Frana Marija Vranković o tome je rekla sljedeće:

„Načelno smatram poraznim to da je u nas legitimno da se član vijeća bilo koje političke stranke može javiti na javni natječaj na kojem izabranu osobu bira isključivo čelnik te iste političke stranke, jer instanca ispod daje samo neobavezno mišljenje ili preporuku. Gledala sam situaciju u drugim zemljama i u nekim zakonodavstvima sustavima takva situacija spada pod sukob interesa. Naravno, ne ulazi se u eventualne izvanredne kvalitete potencijalnog kandidata, već se jednostavno takva mogućnost zakonski dokida. Tako se osobama koje se žele aktivno baviti politikom jasno daje do znanja da moraju odlučiti gdje će uložiti svoju energiju. Takav način promišljanja i organiziranja pogoduje i ustanovama i politici, jer onda u politici imate osobe koje su u potpunosti posvećene svojoj stranci kao i svojoj političkoj karijeri, dok ustanove dobivaju osobe koje će u prvi plan svog poslovnog života staviti razvoj i boljitak poslovanja ustanove“, rekla je naša sugovornica.

Osim što je izvršna direktorica Centra za ženske studije u trećem mandatu i dramaturginja s diplomom Akademije dramske umjetnosti, Dorotea Šušak je doktorandica na poslijediplomskom studiju Znanosti o književnosti ,dramatologije i teatrologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, edukantica realitetne psihoterapije i teorije izbora. Bila je trostruka laureatkinja nagrade Marin Držić za dramske tekstove, a dobila je i strukovnu nagradu Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci i Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru. Autorica je i članica autorskog tima niza kazališnih predstava na institucionalnoj sceni u Hrvatskoj i regiji, ali i na nezavisnoj sceni na kojoj kontinuirano djeluje, baveći se dominantno društveno angažiranim kazalištem i inkluzivnim, umjetničkim praksama. Ima niz godina upravljačkog iskustva u polju civilnog društva i umjetničkih organizacija, ali i u pružanju konzultantskih usluga kada je riječ o polju rodne ravnopravnosti i prevenciji socijalnog nasilja. Također u razgovoru za Nacional navodi i iskustvo u vođenju i provedbi nekoliko velikih europskih projekata u različitim poljima.

Smatra kako centri za kulturu predstavljaju ogroman i nerijetko nedostatno prepoznat socijalni i duhovni kapital zajednice i kako prije svega imaju zadatak biti uronjeni u društveno tkivo lokalne zajednice, ali i prepoznavati svoj potencijal šireg djelovanja.

Dramaturginja Dorotea Šušak novoizabrana je ravnateljica Centra za kulturu Trešnjevka. FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

„Centar za kulturu Trešnjevka vidim kao iznimno potentno i polivalentno mjesto koje može postati ključnim dionikom razvoja kulture, ali i zajednice kvartova, Zagreba i na nacionalnoj razini. U užem smislu, moj program je fokusiran na otvorenost prema nezavisnoj sceni i pružanju podrške nezavisnoj sceni i na kreiranje programa koji će pružiti inkubatorske uvjete mladim umjetnicima u polju glazbe, vizualne umjetnosti, izvedbe i intermedijalnosti. Tu je i snažan naglasak na razvoju amaterske participacije u kulturi i jačanju javne dostupnosti edukacija o vještinama usmjerenim kako na umjetničko izražavanje, tako i na meke vještine dijaloga, psihosocijalne otpornosti, tolerancije itd. Važno mi je i poticanje samostalne, kazališne djelatnosti institucije i kreiranje održivih programa koji potom otvaraju novi prostor aktivnostima manjeg lukrativnog potencijala, ali s važnim socijalnim ishodima, poglavito kada je riječ o programima za djecu i mlade te programima za umirovljenike. Izdvajam i kreiranje poticajnog, radnog i korisničkog okruženja za zaposlene i građanstvo koje u prostoru Centra mora moći biti na izvoru kvalitetne kulture i edukacije, ali i izvoru socijalnog života i vitaliteta lokalne i šire zajednice u kojem se građanke i građani osjećaju uključeno, angažirano, osnaženo i dobrodošlo“, rekla je Dorotea Šušak.

Kako nam je objasnila Emina Višnić, Grad Zagreb je osnivač ili suosnivača 16 ustanova koje su po svom formalnom statusu centri za kulturu. Među njima je 11 „klasičnih“ centara koji djeluju u pojedinim područjima grada – u središtu grada smještena su dva centra, KIC i Ribnjak, dva su na jugu grada, u Travnom i Remetincu, četiri na istočnoj strani, Maksimir, Peščenica, Dubrava i Sesvete, a tri na zapadu, Cesarec, Trešnjevka i Susedgrad. Neki su od centara, rekla je, posebno razvili neka programska područja kao što je filmska, kazališna ili glazbena djelatnost, a neki imaju vrlo specifične funkcije, primjerice likovno obrazovanje u slučaju Centra za likovni odgoj Grada Zagreba ili razvoj nezavisne kulture u slučaju Pogona, Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade. Postoje i centri koje je Grad Zagreb osnovao s pojedinim organizacijama kao što su Centar za promicanje tolerancije ili Histrionski dom. Ove je godine, dodala je Emina Višnić, osnovan i centar Novi prostori kulture koji ima zadaću dovoditi kulturne programe u sve zagrebačke kvartove, osobito one gdje ne postoje ‘’klasični’’ centri i koji će upravljati nekim novim objektima koji su u procesu izgradnje razvijajući inovativne i otvorene modele korištenja.

Kako kaže, iako su ti centri dugo vremena unutar kulturnog sustava bili zanemarivani, oni su uspjeli očuvati svoje temelje i doista većina njih funkcionira kao živa mjesta u svojoj lokalnoj zajednici. Stranka Možemo! je, tvrdi Emina Višnić, u ove tri i pol godine unaprijedila njihovo financijsko stanje te je danas financijsko zdravlje centara i drugih ustanova u kulture bolje nego što je bilo prije 4-5 godina.

Kako kaže, radi se o ustanovama različite veličine, u smislu broja zaposlenih i objekata kojima upravljaju, a prije svega se razlikuju po vrsti i obimu programa koje provode.

„Stoga je i njihovo godišnje financiranje iz gradskog proračuna dosta različito i u tekućem planu ono se kreće od 165.000 do 1,6 milijuna eura godišnje po centru, što uključuje sredstva za redovnu djelatnost koja se odnose na zaposlenike i tekuće troškove, programsku djelatnost i ulaganja u investicijsko održavanje i opremanje. Ova je gradska uprava, svjesna njihove važnosti, ali i razvojnog potencijala, prepoznala centre za kulturu kao nositelje brojnih mjera gradske kulturne strategije – Programa razvoja kulture Grada Zagreba 2024.-2030. koji je Gradska Skupština donijela prije godinu dana. Osim nominalnog prepoznavanja centara, tu su i izravna ulaganja u njihov razvoj. U posljednje tri godine ukupna ulaganja u redovnu i programsku djelatnost centara su udvostručena. U prijedlogu proračuna za 2025. ona iznose oko 13,6 milijuna eura naspram 6,8 milijuna eura koliko je bilo u planu za 2022. Pored toga, pokrenute su projektne aktivnosti u cilju obnove ili rekonstrukcije nekoliko centara, primjerice Maksimir, Ribnjak i Novi Zagreb“, rekla je Emina Višnić.

Centar za kulturu Trešnjevka na korak je do toga da dobije ravnateljicu koja nije stranačka osoba, treba vidjeti hoće li ovoga puta natječaji za ravnatelje Centra za kulturu Maksimir i Centra za kulturu Novi Zagreb uspjeti i tko će doći na čelo tih centara. Bilo koju političku stranku, njezine čelnike ili politički aktivne stranačke ljude koji se prijavljuju na ključna mjesta u kulturi treba poticati da se stalno preispituju i razmišljaju o tome što je legitimno i etično, a što nije. U tom su smislu važni i mediji koji mogu teme od javnog interesa staviti pod reflektor, a time i aktualne potencijalno sumnjive natječaje. Stavljanje stranačkih ljudi na važne pozicije, a one ravnateljske to jesu, bilo bi kadroviranje, a to je osobito loše kada bi to činila stranka koja se u tom pogledu predstavlja drukčijom od drugih.