Kapetan Nemo uplovio je u Vigo 18. veljače 1868. s ciljem da pokupi blago španjolskih galija koje su potonule u bitki kod Randea 1702., a tog utorka uplovljavanje velike podmornice u grad prošlo je potpuno nezapaženo. Naime, grad je bio zaokupljen prepirkom članova dvaju društava koja su se borila za organizaciju vađenja potonulog zlata u viškom zaljevu. Svojom podmornicom Nemo u samo jednom danu uspijeva u onome što ova dva društva nisu desetljećima – pokupiti sve zlatne poluge koje su bile pod morem duže od stoljeća i pol. Već sljedećeg jutra, podmornica Nautilus stiže do Atlantide, potonulog kontinenta koji se nalazi u Atlantskom oceanu udaljen tek nekoliko nautičkih milja od Viga. Na pola puta između Viga i Atlantide, Nemo se zaustavlja na divljem otočju Cíes.

Kad je napisao “20 tisuća milja pod morem”, Jules Verne još nije bio posjetio Galiciju, no kao za sve svoje romane, inspiraciju je crpio iz vijesti koje je čitao u francuskim medijima. A u novinskim člancima tog vremena svađa između društava koja su planirala izvlačenje potonulog blaga Srebrne flote bila je zaista aktualna tema. Iako je na neki način Verne u svom romanu ocrnio ova društva koja su pokušavala izvući potonulo blago, baš su oni, deset godina nakon objave “20 tisuća milja pod morem” pozvali pisca u posjet gradu. Pisac je i danas prisutan u viškoj luci, u obliku brončanog kipa, gdje s knjigom u ruci sjedi na velikoj hobotnici.

S nešto više od 300 tisuća stanovnika Vigo je jedna od najvažnijih europskih luka na Atlantiku a, osim automobilske industrije (ovdje se proizvodi preko 500 tisuća Citroenovih automobila godišnje), gotovo cijela ekonomija grada vezana je za ocean. Vigo je najvažnija svjetska luka po pitanju komercijalizacije ribe za prehranu ljudi, a znatni dio gradske ekonomije čine brodogradnja te industrije konzerviranja, smrzavanja i prerade ribe i uzgoj kamenica. Riba ulovljena u Atlantiku koja uđe u luku prodaje se na dražbi na ribarnici, otkud je distribuirana diljem Španjolske, Portugala, Francuske i Italije, ali i udaljenijih tržišta poput Azije.

Arhipelag otočja Cíes Galicijci na neki način smatraju svojom Atlantidom, a radi se tri otoka, od kojih su dva spojena velikom pješčanom plažom Playa de Roda, a najpoznatija gradska plaža Samil nalazi se zapadno od Viga (gore desno). FOTO: Dino Geromella

Viška luka ima više od 9 kilometara vezova, a najveći promet čine opća roba i kontejneri, uz ribarske proizvode. Posljednjih godina ovaj galicijski grad koji se nalazi na pola puta između Portugala i Santiaga de Compostele sve je češća meta velikih kruzera koji dovode stotine tisuća turista. Za vrijeme našeg posjeta gradu u luku je iz Lisabona uplovio 333-metarski kruzer MSC Preziosa, poznat po spektakularnim detaljima kao što su veličanstvene stepenice od Swarovski kristala, jedan od najvećih infinity-pool bazena na svijetu te vodeni park s najvećim toboganom na moru. Kruzer je napunio grad s preko tisuću novih dnevnih turista, a odlazak MSC Preziose prema Le Havreu ispratilo je stotinjak građana Viga s lučkog gata. Posljednjeg tjedna u travnju kruzeri su doveli 22 tisuće turista u ovaj galicijski grad.

Unatoč desecima kilometara pješčanih plaža koje se nalaze u okolici grada, Galicija nije najbolje odredište za kupanje. Naime, prosječna godišnja temperatura i zraka i mora je oko 14 stupnjeva Celzijevih, a temperatura vode u Vigu nikad ne prelazi 20 stupnjeva, stoga nije pogodna za ugodno kupanje. Također, Galicija je jedno od najkišovitijih područja u Španjolskoj a to, uz jak vjetar s Atlantika, doprinosi izvrsnoj kvaliteti zraka, a daje i intenzivnu zelenu boju okolnim brežuljcima.

Najpoznatija gradska plaža Samil nalazi se nekoliko kilometara zapadno od centra Viga, a prostire se na nekoliko kilometara. Ova prostrana urbana pješčana plaža je poznata zbog svoje ljepote, opreme i sadržaja koje nudi za građane koji ovdje dolaze na duge šetnje, ali i zbog pogleda na otočje Cíes te spektakularnog zalaska sunca u more između tih otoka, iza kojih je Verne u svom romanu smjestio Atlantidu.

A arhipelag otočja Cíes Galicijci na neki način smatraju svojom Atlantidom. Radi se tri otoka, od kojih su dva spojena velikom pješčanom plažom Playa de Roda koja je, prema izboru The Guardiana, proglašena najboljom plažom na svijetu. Otoci su netaknuti, gotovo djevičanski, proglašeni prirodnim parkom 1980., a uključeni u Nacionalni park atlantskih otoka Galicije prije 20 godina.

Za vrijeme našeg posjeta gradu u luku je iz Lisabona uplovio 333-metarski kruzer MSC Preziosa, poznat po spektakularnim detaljima kao što su veličanstvene stepenice od Swarovski kristala. FOTO: Dino Geromella

Zapadno lice svakog od triju otoka je strmo, s okomitim liticama većim od 100 metara i brojnim špiljama koje su nastale erozijom mora i vjetrom. Istočna strana otoka izgleda sasvim drugačije. Ona ima puno blaže padine prekrivene šumama i šikarama i potpuno je zaštićena od atlantskih vjetrova, što omogućuje stvaranje plaža i dina. Arhipelag ima ukupno devet plaža, a zajedničko im je što su u netaknutom stanju, kristalno čistog mora i finog pijeska.

Otočje je smješteno oko 14 kilometara zapadno od Viga, a do arhipelaga može se doći trajektnom, no budući da se radi o zaštićenom području, potrebno je zatražiti posebnu dozvolu galicijske vlade. Na ovim otocima nema žitelja, ali je ovdje moguće prespavati, u malim zelenim šatorima u kampingu kojim upravlja galicijska vlada. Na ovim otocima živi preko 22 tisuće parova žutonogih galebova, što čini najveću koloniju tih ptica na svijetu. Od drugih stotina životinja koje naseljavaju otočje Cíes ima nekoliko vrsta neotrovnih zmija, ali i iberijski gušter, koji je puno veći od normalnih.

Akvatorij koji okružuje Cíes čini jedan od najbogatijih ekosustava na galicijskoj obali. Ovdje se nalazi značajna “šuma” smeđih algi, a hridi otoka, izložene jakim valovima, naseljene su školjkama. U podvodnom dijelu, vrlo stjenovitom, moguće je pronaći rakove, morske paukove, jastoge i hobotnice koje su i gastronomski simbol Galicije. Vode koje okružuju Cíes obično posjećuju dupini, kitovi i morske kornjače. Posljednje dvije godine česti posjetitelji otočja su i orke, koje ovdje prolaze tijekom migracijske rute prema sjeveru i koje su u nekoliko slučajeva napale i znatno oštetile jedrilice u okolici otočja.