Gianluigi Buffon najveći je nogometni vratar svih vremena, a sad je otkrio i tko je za njega najbolji nogometaš svih vremena. Ni Messi, ni Cristiano, ni Zidane…
Branio je do svoje 46 godine, izabran je za najvećeg nogometnog čuvara mreže ikad. U nevjerojatno dugoj karijeri branio je mrežu protiv desetina svjetskih klasa.
Debitirao je kao srednjoškolac, kad su se Parmi ozlijedila tri prva golmana. Roditelji mu nisu vjerovali da mora van iz kuće jer ide braniti u Serie A! Jedva su ga pustili, a dečko je odmah u debiju briljirao i sve ostalo je – povijest. Parma, Juventus, PSG, Azzurri. Svjetski prvak i deseterostruki osvajač scudetta.
Protiv njega ili s njim igrali su: Messi, Cristiano Ronaldo, Zidane, Baggio, Henry, Batistuta, Weah, Mbappé, Milito, Eto, Ibrahimović… Svjetske klase, apsolutne. Golgeterčine i igračine.
No ovih dana je za Radio Monte Carlo otkrio kako nijedan od njih nije najbolji svih vremena. Za Buffona izbor je toliko jednostavan da dvojbe uopće nema jer jedan je fenomen bio toliko iznad svih da je svaka rasprava zapravo bespredmetna.
“Prije utakmica protiv momčadi Cristiana Ronalda znao sam imati besane noći, Messi je znao biti nezaustavljiv. Ali nisu oni najveći. Jednom čovjeku nitko nije ni blizu. Brazilac Ronaldo. On mi je nanio najviše nogometne štete. Dan-danas mi je nevjerojatno, jednostavno mi nije jasno kako jedan čovjek uopće može imati toliko talenta, a istodobno brzinu, snagu, tehniku, instinkt, golgeterski gen… Sve u jednoj osobi”, priča Buffon.
“Ronaldo je igrao kao da je kreiran u laboratoriju da bude: nogometno savršenstvo! Takav je igrač bio. Doslovno prototip besprijekornog igrača. Savršeni nogometaš. Desna noga, lijeva noga, glava, dribling, udarac, ubrzanje, vizija… Perfekcija”, rekao je najbolji vratar svih vremena koji je svoju karijeru provukao kroz četiri različite dekade i sigurno zna što govori bolje nego itko na svijetu.
Talijani su Ronaldu dali nadimak Il Fenomeno. I kad je igrao s 10 kilograma viška i stoput operiran već staklenim koljenima bio je – nezaustavljiv.
Živio je tako da su ga i najveće lole i bekrije njegovog vremena (od početka ’90-ih do 2011.), molile da ih pusti da malo odspavaju, da se jednu noć ne izađe van.
Svjedočio je o tome Christian Vieri, poznat kao jedan od najvećih ‘partijanera’. On je Ronalda tjerao dok mu je Brazilac trubio pred kućom za treću uzastopnu noć provoda.
Jer Ronaldo je mogao bez sekunde sna otići na trening i ‘pojesti’ sve. Još lagano ‘pod gasom’, s nekoliko puta razvaljenim križnim ligamentima i neprospavanom noći iza sebe stavio bi kopačke i – nitko ga nije mogao zaustaviti.
Ako nikako drukčije išao je ‘kroz ljude’. Lopta u for pa razbije stopere koji stoje jedan do drugog. U brzini koja bi značila i neku sprintersku medalju lopta je stalno bila zalijepljena za kopačku.
I onda promjena smjera u tom punom sprintu. Ili dribling. A bilo mu je svejedno igra li na savršenom travnjaku Wembleyja ili nekoj zaleđenoj oranici kao svojedobno s Interom usred zime u Rusiji kad je na terenu na kojem su neki jedva stajali Ronaldo driblao kao danas Messi ili Vinicius.
Zamislite da je tijekom igračke karijere živio i radio kao primjerice naš Luka Modrić. Da nije imao urođene zdravstvene probleme zbog kojih je sklon pretilosti. Da mu karijeru nisu obilježile ozljede i operacije.
Igrač ‘kreiran’ u laboratoriju, ali i čovjek kao svaki drugi. Željan guštanja u životu.
Ronaldo Luís Nazário de Lima… Nogometno savršenstvo.
Komentari